Bure i nevere Beethovenove duše pod prstima proslavljenog pijanističkog veterana

Ciklus koncerata Glazbena Rijeka, 2023.: Recital Vladmira Krpana; Koncert Emilie Rukavine i Filipa Filipovića, Lana Bradić, klavir, Guvernerova palača Rijeka

  • Koncertni ciklus Glazbena Rijeka zaključio je svoju 7. sezonu. Sklop je to glazbenih zbivanja koji se već tradicionalno održava u Guvernerovoj palači (lokalnim slengom: Guver) – Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u Rijeci. U sklopu Guvera nalazi se Mramorna dvorana koja je amblematsko riječko zbivalište koje ugošćuje mnoge koncerte i protokolarne skupove. Riječ je o primjereno akustičnom prostoru u kojem se nalazi klavir Steinway i za publiku prilično neudobne stolice. Organizator Glazbene Rijeke umjetnička je organizacija Cristoforium pod vodstvom agilnog Danijela Gašparovića. Ovaj pijanist i producent niz godina organizira značajne koncerte svjetski priznatih umjetnika diljem Hrvatske. U posljednje vrijeme Gašparović je značajno pridonio inzularnoj kulturnoj ponudi Lijepe Naše, dovođenjem svjetski poznatog violonista Juliana Rachlina u sklopu manifestacije Dani Josipa Kašmana dvije godine zaredom na Mali Lošinj.

    Ovogodišnji ciklus Glazbena Rijeka započeo je koncertom pijanistice Cecilile Ungar i klarinetista Zsombora Daniela Eszenyia , a završio uoči Badnjaka koncertom violinista Marca Grazianija i pijanista Tibora Naglića.

    U središnjem dijelu ciklusa nastupio je proslavljeni hrvatski pijanist i pedagog starije generacije Vladimir Krpan (1938). Klavir je diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Svetislava Stančića, a magistrirao je na Akademiji Svete Cecilije u Rimu pod mentorstvom Carla Zecchija. Dobitnik je brojnih nagrada, između ostalih i Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo, a značajno je doprinio i glazbenoj pedagogiji u RH usavršavanjem nastavnih programa i programa studija klavira.

    Koncert je započeo Fantasiom in Rondo Ivana Mane Jarnovića. Krpan je pijanist velikog interpretativnog iskustva, koji jako dobro poznaje formu ali i izvedbene kanone pijanističke literature. Točno zna gdje i kako treba poentirati te kako upravljati klavijaturom u cilju postizanja, ne nužno tehnički savršene, koliko uhu pamtljive interpretacije. U programu je bila obuhvaćena dugačka epoha u povijesti glazbe. Nedostajalo je samo ponešto iz 20. stoljeća. Krpan je pokazao interpretaciju koja nas ne može ostaviti ravnodušnima jer se u njenom supstratu nalazi mnogo aspekata koji oživljavaju skladatelja u puno širem smislu nego što je to sama partitura. Beethovenova Sonata op. 27, br. 2 u cis-molu bila je eklatantan primjer toga. Iz zvuka koji se rađao pod Krpanovim prstima čuli smo sve bure i nevere koje su harale Beethovenovom dušom i to posebno u posljednja dva stavka – Allergetto i Presto agitato. U zvučnom smislu Krpan je posebno studiozno pristupio dubljim tonovima, želeći time jasno ocrtati mračne akcente Beethovenova životnog habitusa.

    Nakon petominutne stanke slušali smo uvijek nam drage izdanke iz kajdanke Friedricha Chopina i to Baladu br. 2 u F-duru i br. 3 u As–duru, Nokturno u cis-molu i 5 valcera.

    Chopin je dio DNK-a svakog pijanista. Dakako, netko ima veći a netko manji senzibilitet za njega. Krpan je pokazao zrelu interpretaciju poljskog genija koja se mogla neopterećeno pratiti i iz koje je sve jasno. Svaki glissando imao je svoje mjesto, a sve je kohezivno, pasažima sklopljeno u cjelinu koja osvaja. Unatoč poznoj dobi Vladimira Krpana nismo ostali uskraćeni za čak dva dodatka i to iz pera našeg poznatog skladatelja iz mitske i ugasle Dubrovačke Republike Luke Sorkočevića – polagani stavak njegove sonate, kao i jednostavačnu sonatu B. Galuppija.

    Ovim, kao i nizom drugih koncerata po Hrvatskoj Vladimir Krpan proslavio je svoj 85. rođendan, koji mu ovim putem čestitamo. Osim toga, čestitamo mu i na zaista zahtjevnom programu koji nam je podario obilježavajući visoku obljetnicu svog životnog i umjetničkog postojanja. Kod umjetnika bi između ta dva egzistencijalna aspekta trebao stajati znak jednakosti.

    Spomenimo kako je nekoliko dana nakon koncerta Vladimira Krpana preminula naša poznata pijanistica Pavica Gvozdić (1937–2023) – još jedna studentica iz klase Svetislava Stančića i nesporno prva dama hrvatskog pijanizma. Generacijski bliski, Gvozdić i Krpan nebrojeno su puta zajedno nastupali. Pamtim njihov zajednički nastup u Koncertu za dva klavira i orkestar F. Poulenca, uz Simfonijski orkestar HRT-a pod dirigentskim vodstvom Vladimira Kranjčevića.

    Zlatni trolist mladih opernih pjevača hrvatske operne scene čine: mezzosopranistica Emilia Rukavina, sopranistica Darija Auguštan i tenor Filip Filipović. Na koncertu 12. prosinca 2023. godine Mramornu dvoranu ispunili su operni zvuci, a protagonisti su bili Filip Filipović i Emilia Rukavina, uz klavirsku pratnju Lane Bradić. Tenor Filip Filipović pjevač je neizmjerno lijepog glasa, meke i čiste impostacije, uigranih visina i perfektnog legata. Protekle operne sezone zabilježio je svoj debi kao Alfredo u Verdijevoj Traviati na pozornici svoje matične kuće HNK u Zagrebu, pod dirigentskim vodstvom Ivana Repušića i uz partnericu, također debitanticu, Mariju Kuhar Šošu kao Violettu. Riječ je o produkciji redatelja Huga de Ane, premijerno izvedenoj pretprošle sezone. U programu sazdanom od pjesama/kancona i opernih arija/dueta Filipović pokazao je da je pjevač koji plijeni ljepotom glasa i pred kojim je velika karijera. Dugo hrvatska operna reprodukcija nije imala jednog tako rasnog, kvalitetnog tenora, a poznato je da vlada kroničan deficit takvih glasova, pa operna kuća koja u svom ansamblu ima takvog pjevača stoji pod sretnom zvijezdom. Svaki operni pjevač mora proći određeni razvojni put svoje karijere koji je determiniran nizom čimbenika, a prvi je razvoj glasa. Slušajući Filipa Filipovića na koncertu u Rijeci i to u dva operna fragmenta: ariji Alfreda iz 2. čina Verdijeve Traviate i Ariji o cvijetu Don Josea iz drugog čina opere Carmen Georgesa Bizeta, došli smo do zaključka da bi Filipović trebao pjevati repertoar manje dramaturškog polazišta, a više onaj belcanta (Donizetti, Rossini, Bellini) ili mozartijanskog izričaja. Toga je očito bio svjestan i Ivan Repušić koji mu na spomenutoj predstavi Traviate nije dopustio da dotakne baš svaku napisanu visinu. 

    Prilična popunjenost Mramorne dvorane na koncertu perspektivnih hrvatskih opernih umjetnika zasluga je Emilije Rukavine koja je naše – primorske gore list; mezzosopranistica koju je bezecirala milanska Scala kao cover Elini Garanči za ulogu Eboli u Don Carlosu Giuseppea Verdija kojim je slavna milanska operna kuća otvorila svoju novu sezonu. Tajna Rukavininog uspjeha leži u činjenici da unatoč za sada ne prevelikom iskustvu, pjeva jedinstvenom prirodnošću impostacije kakva je rijetka u današnjoj poplavi tehnički savršenih pjevača programiranih karijera. Opisano je, sigurni smo, zapelo za oko i Scali pa su je odlučili angažirati. U mirnoću i prirodnost njenog pjeva uvjerili smo se i nekoliko dana prije riječkog koncerta kada smo je slušali u ulozi Maddalene (debi) na pozornici HNK-u Zagrebu uz baritona Željka Lučića i tenora Ramu Lahaja. Bila je to svečana predstava u povodu 100. godišnjice rođenja Marije Callas.

    Sve svoje vokalno-scenske kvalitete Emilia Rukavina pokazala je u Guveru što u solističkim nastupima, što u duetu iz Bizetove Carmen i Leharove Vesele udovice. Kada sagledamo njene interpretacije Eboli i Carmen, možemo reći da je to svjež pristup kanonskim rolama koji nas doista oduševljava. Svaki detalj je izrađen, svaka fraza jasna, ton stabilan i ispunjen. Višestruko je dojmljivo Rukavinino blansiranje između nižih i viših pozicija u registru. Kada je izvodila ariju Giuditte Meine Lippen iz istoimene operete Franza Lehara, rastrčala se dvoranom uspostavivši tako interaktivnu izvedbu kojoj je cilj zabaviti publiku. Taj atraktivni izvedbeni modus popularne operetne arije inicirala je Ana Netrebko na koncertu u Baden Badenu 2007. godine. Pjevala je, u ruci držala buket, kidala ružine cvjetove i bacala ih u publiku – tom prilikom, pod dirigentskim vodstvom Marca Armiliata.

    Službeni dio koncerta završio je duetom Emilije Rukavine i Filipa Filipovića, a izveli su Non ti scordar di me. Nikad ih nećemo zaboraviti. Nadamo se i reprizi koncerta ovako visoke kvalitete u našem gradu. Lana Bradić pružila je sigurnu podršku mladim pjevačima. Jasno je bilo da duboko razumije njihov senzibilitet. Publika je glazbenike nagradila srčanim pljeskom.

    Radujemo se novim projektima iz kreativne i vrijedne radionice čelnika Cristoforiuma Danijela Gašparovića.

    © Luka Nalis, KLASIKA.hr, 8. siječnja 2023.

Piše:

Luka
Nalis

kritike