Precizna intonacija, suptilan osjećaj za ritam i širok dinamički raspon

Zagrebački gitarski duo, Morana Pešutić i Tomislav Vasilj, ciklus Guitarra Viva, Mala dvorana Lisinski

• 

  Mnogi čitatelji će pri spomenu gitare možda najprije pomisliti na popularan instrument kućnoga muziciranja poznat u Europi još od 16. stoljeća. Prvi put se gitara spominje u dokumentima u 14. stoljeću, a u Europu su je donijeli Arapi tijekom osvajanja od 8. do 13. stoljeća – najprije u Španjolsku, gdje je tijekom vremena postala instrumentom na kojem su rado svirali plemići nižih i srednjih staleža. Današnji oblik (znamenke osam) dali su joj graditelji poznati u Španjolskoj u 16. stoljeću, a s vremenom je postala i instrument za koji su skladali skladatelji tzv. ozbiljne glazbe kao Antonio Vivaldi (1678-1741), Mauro Giuliani (1781-1829), hrvatski virtuoz Ivan Padovec (1800-1873) ili Joaquin Rodrigo (1901-1999). Mlađim čitateljima (električna) gitara bit će poznata kao neizostavan instrument u jazz-, rock- i pop-sastavima.

  Zahvaljujući posebnome načinu zapisivanja skladbi za lutnju, gitaru i druge žičane trzalačke instrumente još u 16. st. u tzv. tabulature, svirati su mogle i manje glazbeno obrazovane osobe, jer su bili označeni zahvati na žicama, za što i nije bilo potrebno temeljitije poznavanje glazbene teorije. Za izvedbu tehnički i interpretativno sve zahtjevnije pisanih skladbi s vremenom se nametnula potreba za glazbenim školovanjem najprije u obliku privatne poduke, a osobito od 19. stoljeća u sklopu glazbenih obrazovnih ustanova tipa konzervatorija i škola osnovnog, srednjeg te visokog stupnja obrazovanja. Iako je prva glazbena škola u Zagrebu utemeljena 16. veljače 1829. (prije 195 godina) ponajprije za glazbenu naobrazbu budućih članova društvenog orkestra Societas filharmonica zagrabiensis, koju su mogli pohađati djeca i mladi ljudi neovisno o spolu i vjeroispovijesti, poduka nekih instrumenata (npr. klavira, orgulja) ili gitare (iako je u Zagrebu neko vrijeme djelovao Ivan Padovec) ustanovljena je prilično kasno u odnosu na gudačke i puhačke instrumente te pjevanje. Trebalo je proći gotovo sto godina da glazbena škola društva – Muzička akademija, 1921. godine stekne status visokoškolske glazbene ustanove financirane iz državnog proračuna kao i ostale sastavnice zagrebačkoga Sveučilišta.

  Prošlo je nešto više od pedeset godina otkad je instrument gitara dobio mjesto u programima studija Muzičke akademije 1974. godine pa bi se koncert Zagrebačkoga gitarskog dua održan u utorak, 23. siječnja 2024. u maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, mogao povezati s proslavom te obljetnice. Članovi Zagrebačkoga gitarskog dua su Morana Pešutić i Tomislav Vasilj, oboje profesori gitare na Glazbenoj školi Blagoja Berse, a njihov je koncert održan u okviru ciklusa gitarskih recitala Guitarra Viva, čije je koncerte do pandemije i potresa 2020. godine publika pratila u Hrvatskome glazbenom zavodu. Nakon post-potresnih nužnih, manjih građevinskih radova na Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, priređivač ciklusa BuntArt pronašao je u maloj dvorani novi koncertni prostor.

  Popularnost ciklusa potvrđuje i veliko zanimanje publike, ali i gitarskih pedagoga koji prate uspjehe svojih studenata i nakon završenoga studija. Tako su u publici – među mnogim mladim učenicima, studentima i ljubiteljima gitare (spomenut ćemo samo neke), sjedili red. prof. Darko Petrinjak, red. prof. István Römer, doc. Tomislav Vukšić, doc. Krešimir Bedek, nastavnici u srednjim školama Xhevdet Sahatçiu, Josip Roša, gitarist Petrit Çeku i dr. Mladi posjetitelji nisu sigurno pomislili da su među njima pedagozi i glazbenici bez čijeg djelovanja ne bi gitara kao koncertni instrument i predmet studija postala važnom sastavnicom glazbenoga života u nas. Na Muzičkoj akademiji u Zagrebu prvi nastavnik gitare bio je slovenski skladatelj i gitarist Stanko Prek (1915-1999) od 1974. do 1980. godine, a naslijedio ga je Darko Petrinjak u zvanju docenta od 1982. godine. U monografiji 100 godina glazbe učenjem, stvaranjem, istraživanjem (Zagreb, 1922.) u popisu njegovih diplomanata prvi je Hrvoje Grgić (dugogodišnji profesor na Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog). Od njegova diplomskog ispita 25. lipnja 1981. do 2001. godine (do zaključenja rukopisa monografije?) je Darko Petrinjak (1954.), prešavši put od docenta do red. prof. u trajnom zvanju, do diplome doveo pedeset i četiri studenta, postavši – kako kazuju statistički podaci u monografiji, njenim najuspješnijim profesorom. Završivši najprije studij kontrabasa u razredu red. prof. Josipa Novosela (1932-2018), Darko Petrinjak je otišao na studij u London i na Kraljevskoj glazbenoj akademiji diplomirao gitaru (1978.) i lutnju (1981.). Među njegovim studentima bili su i svi ranije spomenuti gitaristi iz publike sa koncerta Zagrebačkoga gitarskog dua, ali i mnogi drugi kao Goran Listeš (1961-2020) s kojim su on i István Römer svirali u Zagrebačkome gitarskom triju.

  

  U razredu Darka Petrinjaka diplomirali su i mnogi ugledni pedagozi i glazbenici: Alojzije Seder, Igor Paro, Zoran Dukić, Maroje Brčić, Tvrtko Sarić, Pedro Riberio Rodrigues, Srđan Bulat, Divna Šimatović i dr. te Morana Pešutić, članica Zagrebačkoga gitarskog dua čiji smo koncert pratili 23. siječnja 2024. Drugi član dua Tomislav Vasilj završio je magistarski studij gitare na Visokoj školi za glazbu i scensku umjetnost u Grazu u razredu prof. Martina Myslivečeka (1950). Još od 19. stoljeća kad je (Trojedna Kraljevina Dalmacija, Slavonija i) Hrvatska bila u sastavu Habsburške, odnosno Austro-Ugarske monarhije, mnogi su se Hrvati školovali u Grazu, u Beču ili u još nekom od političkih središta u zemljama pod jednom krunom. Duga je lista glazbenika koji su, kao i Tomislav Vasilj, završili studij gitare, jazz-glazbe ili orgulja u Grazu i nastavili djelovanje u domovini. Morana Pešutić i Tomislav Vasilj su sviranjem u komornome sastavu slijedili svoje profesore Darka Petrinjaka i Martina Myslivečeka, koji su uz pedagoški rad muzicirali u komornim sastavima ili kao solisti uz orkestar.

  U program svoga koncerta Morana Pešutić i Tomislav Vasilj (Zagrebački gitarski duo) uvrstili su Fantaziju za dvije gitare, op. 54b Fernanda Sora (1778-1839), Englesku suitu br. 2 u a-molu, BWV 807 Johanna Sebastiana Bacha (1685-1750), choral for the end of summer (praizvedba) Ivane Kiš (1979.), Uspavanka za Sanróa, pticu ljubavi Berislava Šipuša (1958.) i Tango-suitu Astora Piazzolle (1921-1992). Bachovu suitu obradili su za dvije gitare D. Cerović i G. Krivokapić, a Piazzollinu Tango suitu M. Fragnito i L. Matarazzo. Dodatkom, istom skladbom koju su odsvirali na završetku svog prvoga koncerta, podsjetili su na desetljeće suradnje i uspješnih nastupa. Sorova dvostavačna fantazija počinje mirnim stavkom, a nastavlja se u stavku s oznakom tempa Allegro s naputkom: Dans le genre Espagnol, u kojem je skladatelj ranoga romantizma, u suglasju sa svojim vremenom, zavirio u španjolsku tradicijsku glazbu. Bachova suita u kojoj nakon Preludija slijedi šest plesnih stavaka prema ustaljenom rasporedu, izvorno pisana za čembalo, osvaja ljepotom i druge glazbenike pa je u prilagodbi izvornika za dvije gitare neizostavan dio repertoara iz baroknoga razdoblja. Skladba Ivane Kiš choral for the end of summer (Koral za kraj ljeta) nastala je na poticaj Morane Pešutić i Tomislava Vasilja. U četiri kratka stavka skladnih, pretežno konsonantnih tonskih sklopova, skladateljica je – kako sama kaže, na izmaku ljeta 2022. godine slušala „zvuk prvih jesenskih kiša“ prisjećajući se upečatljivih pejzaža i događaja s ljetovanja u mjestu na moru te osvijestivši osjećaj prolaznosti (ljudskoga života) i stalnih promjena. Skladba Uspavanka za Sanróa, pticu ljubavi Berislava Šipuša nastala je 1999. godine. Ptica Sanró vodila ga je – kako je sam rekao, ranije, krajem 90-ih godina prošloga stoljeća, kad je skladao pjesmu za sopran i orkestar I Canti Di Passione Dai Colli Euganei (Pjesme strasti s euganejskih brežuljaka) podsjećajući na drevnu italsku etničku skupinu Euganei koja je tamo živjela do početka Rimskog Carstva. U skladbi polaganog tempa, skladnog zvuka, čine se povezanima tri različita vremenska trenutka (iz povijesti i skladateljeva opusa) i prostora (pitomi krajolici od obale Jadrana do Retijskih Alpa). Tango suitu za dvije gitare iz 1983. godine posvetio je Astor Piazzolla Duu Assad, oduševljen sviranjem braće Sérgia i Odaira. Prva dva tanga s oznakama tempa Allegro i Andante su po melodijsko-ritamskim sastavnicama bliži tradicionalnom argentinskom plesu, dok je treći tango u tempu Allegro bliži obliku tango nuevo u kome je Piazzolla promišljeno stopio elemente jazza i klasične glazbe.

  

  Skladbe koje su za svoj nastup u ciklusu Guitarra Viva odabrali Morana Pešutić i Tomislav Vasilj bile su dovoljno zanimljive i prihvatljive brojnim slušateljima koji su s vidnom radošću i pozornošću pratili vješto, prividno lagano i sigurno prebiranje po žicama gitare. Odabrane skladbe mogu se odrediti kao homofone – istaknuta melodijska linija sa čvrstim harmonijskim uporištima, dok su u Bachovoj suiti ipak prepoznatljivi povremeni iskoraci u polifoni slog. U svakoj od skladbi na osobit način su utkani tehnički zahtjevi koji tijekom sviranja ističu vještine (virtuoznost) glazbenika kako u brzome tempu, tako i u stavcima u kojima prevladava mirnoća i pijevnost vodećega glasa. Već od prve skladbe, Sorove fantazije, Morana Pešutić i Tomislav Vasilj predstavili su se kao glazbenici ozbiljnoga pristupa notnim izvornicima i kao glazbenici koji s lakoćom prate i slijede sviranje drugoga člana dua. Izmjenjivali su se u ulogama tumača glavne tematske građe i harmonijske potpore. Tijekom izvedbe zadržali su preciznu intonaciju, potvrdili suptilan osjećaj za ritam i odabir odgovarajućih tempa, a u dinamičkom rasponu (gitare, inače tišeg instrumenta) ostvarili su veliku raznolikost – od najtiših do najglasnijih nijansi tona. Morana Pešutić i Tomislav Vasilj, dvoje gitarista čije sviranje odlikuje mirnoća bez suvišnih kretnji, ali izraženi temperament i muzikalnost, našlo se na „istoj valnoj duljini“ u pristupu i interpretaciji skladbi za dvije gitare koje publici predstavljaju već čitavo jedno desetljeće. A sudeći prema reakciji publike na koncertu u malom Lisinskom, to se od njih i dalje očekuje!

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 20. veljače 2024.

  Program:
  
  Fernando Sor: Fantazija za dvije gitare, op. 54b
  
  Johann Sebastian Bach: Engleska suita br. 2, BWV 807 (obr. Cerović-Krivokapić)

  Ivana Kiš: choral for the end of summer (praizvedba)1 grey sky, morning waves
  2 mechanical fish
  3 only sun
  4 choral for the end of summer

  Berislav Šipuš: Uspavanka za  San Roa, pticu ljubavi

  Astor Piazzolla: Tango suita (obr. Fragnito-Matarazzo) 
  Tango br. 1 – Allegro
  Tango br. 2 – Andante
  Tango br. 3 – Allegro

Piše: