Emotivno nabijen slavljenički koncert

Zagrebački solisti, Julian Rachlin, violina; Svečani koncert u povodu 70. obljetnice Zagrebačkih solista, Lisinski subotom, Koncertna dvorana Lisnski

  • Svečano i radosno ozračje za cijelog je trajanja pratilo slavljenički koncert u povodu 70. obljetnice Zagrebačkih solista u prepunoj dvorani Lisinski u sklopu njezina ciklusa subotom. Osim raspoloženom svirkom slavljenika, koncert je bio opremljen i obveznom čestitkom ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek, gradonačelnika Tomislava Tomaševića, predstavnika Grada kao glavnog financijera ansambla, a on se spretno nadovezao na kratki uzbuđeni uvod člana i voditelja Krunoslava Marića koji je iskreno rekao da nema prikladne riječi o tako visokoj obljetnici i prijeđenom putu od više od 4000 koncerata. Sedamdeset godina gudačkog ansambla, čiju je svjetsku slavu izgradio violončelist Antonio Janigro, nije malo ni u jednoj sredini – osobito nije u ovako maloj na svjetskoj karti, a za svečanost je priređen i mali film koji spretno obuhvaća taj put slave i ponosa.

    Znakovito je za početak slavljeničkog koncerta izabrana praizvedba – Musica barocchiana za dvije violine i gudače Frane Paraća. Jer, Solisti su ustrajno izvodili glazbu hrvatskih skladatelja koji su im i posvećivali djela i tako je na svojim brojim gostovanjima predstavljali i u svijetu. Parać sa Solistima kontinuirano surađuje sve od Muzike za gudače, a Musica barocchiana je njegova šesta skladba koju je napisao za Zagrebačke soliste. Mali, bistri pogled na baroknu glazbu uglavnom se oslanja na njegovu motoričku karakteristiku, pa tako i već sam početak neodoljivo doziva Vivaldija, a uloga dvojice solista, Sretena Krstića i Krunoslava Marića nadopunjavaju se na način solista baroknog koncerta. Sažeto i napeto, zaokruženo i jasne misli, nesmetane protočnosti i stalne napetosti Paraćeva Musica barocchiana u suvremenosti jednako zaziva i rock, povlačeći tanku liniju, poveznicu između dvije vrste glazbe koju dijele stoljeća i isti potpis ljudskog stvaralaštva intenzivne emocije, a nosi i sve značajke Paraćeva prepoznatljiva rukopisa koji se oslanja na naslijeđe i lakim disonancama naznačuje vrijeme svog nastanka.

    U Mozartovu Trećem koncertu za violinu i orkestar u G-duru kao solist se pojavio Julian Rachlin, dugogodišnji znanac Solista, violinist koji se proslavio u vrlo mladoj dobi, a osim sviranjem u komornim sastavima, sve se više bavi i dirigiranjem. Meko i s puno stila, tipično mozartovske zaigranosti i prelijepih, jedva čujnih a nosivih piana, Rachlin je majstorski predvodio izvedbu prevrtljiva, a duboko intimnog Mozartova Koncerta, ostavljajući njegov svršetak da prije frenetičnog pljeska odzvanja dvoranom. Iskazu nepogrešivog majstorstva zacijelo je pridonijela i Stradivarijeva violina iz 1704. godine, instrument koji takvi majstori jedini i zaslužuju, kao i pomna i pažljiva suradnja ansambla. A njemu su se bez rezova meko ušuškano pridružili i vrijedni puhači mlađe generacije, po dvije flaute, oboe i roga.

    Svojevrsni izvedbeni vrhunac svečane koncertne večeri stigao je sa Serenadom za gudače u C-duru Petra Iljiča Čajkovskog, kada su Solisti otkrili sva bogatstva svoje romantičarske duše. Osebujna i bujna skladba različitih, sjajno raspoređenih različitih ugođaja u čistoj formi je više nego česta na njihovim koncertima, pa se zna izvoditi u stilu: „ah, to znamo“. Međutim, Solisti su se za svečarski koncert, vjerojatno uz vrlo malo onog pravog savjesnog napora, vratili na tvorničke postavke. Pregledno i intenzivno, elegantno u valceru, kontrolirano emotivno nabijeno u elegiji i napeto plesno u finalu osvojili su vrhunac večeri.

    U osmišljenom programu, finale večeri ostalo je rezervirano za jedan od hitova njihova repertoara, Bachov Treći brandenburški koncert u G-duru. Izvedbi se pridružio dio bivših članova ansambla, kao i Mario Penzar, jedan od bivših čembalista. Narasli ansambl je i dalje iskazivao karakterističnu radost, pa i uzbudljivu užurbanost muziciranja, no u tri stavka prema kraju se bez dirigenta sve više osjećala realna opasnost rasapa. No sve je dobro što se dobro svrši, pa je tako i svečarski koncert ubrao svoju zasluženu slavu koju se Zagrebačkim solistima može poželjeti i u desetljećima koja dolaze. 

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 26. sveljače 2024.

    Program:

    Frano Parać: Musica barocchiana za dvije violine i gudače – praizvedba

    Wolfgang Amadeus Mozart: Treći koncert za violinu i orkestar u G-duru, K. 216

    Petar Iljič Čajkovski: Serenada za gudače u C-duru, op. 48

    Johann Sebastian Bach: Treći brandenburški koncert u G-duru, BWV 1048

Piše:

Maja
Stanetti

kritike