Optimističan ton dirigentu bliske partiture uz vrsnog solista

Riječki simfonijski orkestar, Divertimento, Petar Kovačić, violončelo, Alan Bjelinski, dirigent, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka

• 

  Riječki simfonijski orkestar (RSO) održao je još jedan u nizu koncerata koncertne sezone 2023/2024. pod naslovom Divertimento. Naslov koncerta sugerira, uvjetno rečeno, opušteniju koncertnu večer protkanu ritmovima profanog karaktera. Najviše primjera divertimenta datira iz 18. stoljeća. Riječ je mahom o partiturama namijenjenima za manje, komorne izvođačke sastave. Dirigent Alan Bjelinski formu divertimenta provukao je kroz tri stoljeća u povijesti glazbe, pa su se na repertoaru koncerta našla djela Igora Stravinskog, Dubravka Palanovića, Bruna Bjelinskog i Felixa Mendelssohna. Kada se sagleda program kao cjelina, jasno je da je vrlo zanimljivo skrojen, pa onu malo informiraniju publiku može dodatno educirati. Istovremeno, prati ga i doza kontroverze jer će mnogi reagirati prvoloptaškom logikom i reći da program posvećen divertimentu ne može bez Mozarta. Nakon odslušanog programa, možemo im promptno replicirati – može!

  Druga suita za mali orkestar, KO 38 Igora Stravinskog u svega sedam minuta  trajanja iznosi Stravinskijevu nenadmašnu orkestracijsku spretnost kojoj je RSO znao interpretacijski doskočiti. Bjelinski je izvedbu zamislio kao dinamički poligon progresivne gradacije, pa smo mogli čuti cijelu paletu zvučnih boja svijetlog ozračja. Stravinski se poigrao i jazzom, koji tada nije uživao tako široku percepciju kao danas. Alan Bjelinski posebnu je pažnju posvetio formi svakog stavka, potičući ključne orkestralne sekcije na posebno angažiranu svirku (puhači u 4. Galop). Takav pristup odlično se nadovezao na nomenklaturu svakog od četiri stavka, što interpretu daje slobodu pristupa koja će kontekstom potaknuti fokusiranu publiku na programatsku imaginaciju partiture. Dirigent i orkestar bježali su od pretencioznosti izraza, a u posebno naglašenim aspektima gudači su jače pritisnuli gudala o žice.

  U središnjem dijelu programa orkestru se na pozornici pridružio solist večeri – čelist  Petar Kovačić. Izveden je Koncert za violončelo i orkestar suvremenog hrvatskog skladatelja Dubravka Palanovića (1977.). Radi se o partituri koja nije prenapregnuta suvremenim skladateljskim postupcima, što obično rezultira atonalitetnim košmarom koji postaje sam sebi svrha, od strane publike ne percipiran kao glazba vrijedna odlaska na koncert i plaćanja karte. Izvedbe takvih djela mogu funkcionirati isključivo u vrhunskim izvedbama na visokom nivou. Ogledni primjer izvedba je opere Intolleranza 1960. Luigija Nonoa na Salzburškim svečanim igrama 2021. godine. Palanović je po vlastitom priznanju iz programske knjižice posegnuo za prilično klasičnom formom koncerta koju karakterizira punktirajući ritamski obrazac s početka i odgovor violončela mahnitim šesnaestinskim pulsom. Koncert se temelji na čvrstoj strukturi u kojoj se poigrava različitim postupcima koji pridonose koloritu partiture. U tako formiranoj cjelini, Petar Kovačić imao je na raspolaganju savršen poligon za iskorištavanje svoje neiscrpne muzikalnosti koja ga određuje kao discipliniranog interpreta s izraženom dozom tehničke fluidnosti koja ga spašava od poniranja u suhoparnost perfekcionizma. Kovačić je agogičkom spretnošću i suživljenošću s instrumentom oživio Palanovićev koncept koji glavnu riječ daje čelu, istovremeno ne zaboravljajući na orkestar s kojim vodi pomalo hektičan razgovor. Petar Kovačić muzicirao je tonom srednjeg intenziteta pazeći na balans između mekoće i prodornosti lage. Riječka publika pozdravila je solista toplim pljeskom s nekoliko uzvika bravo!, koje je svakako zaslužio jer je riječ o glazbeniku velikog kapaciteta čija kvaliteta i dalje teče uzlaznom putanjom. Iz svih oku vidljivih i uhu slušljivih aspekata (pozicija gudala, naglašena kadenca, itd.) razabirao se trud koji je Kovačić uložio u pripremu djela i na tome mu valja čestitati. Kako bilo da bilo, solist njegova kalibra trebao je svirati napamet, ali s obzirom na to da se ovdje radilo o nekanonskoj partituri, možemo razumjeti oslanjanje na notni zapis.

  Pišući o Mozartovoj glazbi, slavni austrijski pijanist Alfred Brendel (1931.), koji je rano djetinjstvo proveo u Zagrebu, tvrdi kako se kvaliteta skladatelja zrcali u sinergiji njegovog osobnog karaktera i glazbe koju stvara. Bruno Bjelinski skladatelj je jedinstvene vedrine, a to potvrđuje i njegov opus posvećen djeci (opera Pčelica Maja, balet Mačak u čizmama, itd.). Divertimento za orkestar jedinstvena je skladba kraće forme koja odiše optimističnim tonom, polazišno oslonjena na puhačke instrumente koji se nadmeću s gudačima. Sve je intonirano optimističnim tonom koji čini temelj forme, a kulminacija je posljednji stavak 4. Allegro vivace. Situacija u kojoj sin dirigira glazbu iz pera oca uvijek je poseban kako glazbeni, tako i kulturološki doživljaj budući da Alan Bjelinski ima bolji uvid u ukupnost glazbe i karaktera svoga oca Bruna jer je uz njega odrastao. Obiteljski povezane izvedbe uvijek nose veću umjetničku težinu nego one u kojima za pultom stoji neki drugi dirigent.

  

  Koncert je završio Četvrtom simfonijom u A-duru – Talijanskom Felixa Mendelssohna, kolokvijalno zvanom Talijanka. To je Mendelssohnova glazbena vizura Italije u 19. stoljeću. Alan Bjelinski dirigent je poznat po mnogobrojnim nastupima uz velika imena domaće estradne scene (Oliver Dragojević, Tereza Kesovija…), kao i po nastupima na festivalima zabavne glazbe. Mogli bismo reći da je Bjelinski Ferdo Pomykalo našeg vremena. Dirigent koji je u prisnim odnosima sa zabavnom glazbom (što nije ništa loše, dapače) bolje barata kraćim glazbenim formama i to se čulo u izvedbi Mendelssohnove Četvrte. Glazba je to koja gađa emotivnu žicu publike, pa je izvedba pozdravljena uzvicima odobravanja. Alan Bjelinski radio je i niz edukativnih koncerta u Lisinskom i to mu je išlo jako dobro. Upravo radi toga na riječkom je koncertu cijele večeri gajio blizak odnos s publikom, a iz govora tijela bio je jasan blizak odnos i s članovima iz redova RSO-a.

  Divertimento je koncert koji je protekao u iznimno ugodnoj atmosferi, unatoč činjenici da se odigrao u najdepresivnijem mjesecu u godini – siječnju.       

  © Luka Nalis, KLASIKA.hr, 29. veljače 2024.

  Program:

  Igor Stravinski (1882. – 1971.): 2. suita za mali orkestar, KO38
  I. March
  II. Valse
  III. Polka
  IV. Galop

  Dubravko Palanović (1977.): Koncert za violončelo i orkestar
  I. stavak
  II. stavak
  III. stavak

  Solist: Petar Kovačić, violončelo

  Bruno Bjelinski (1909. – 1992.): Divertimento za orkestar
  I. Tempo di marcia
  II. Scherzando – vivo
  III. Andante sostenuto
  IV. Allegro vivace

  Felix Mendelssohn (1809. – 1847.): 4. simfonija u A-duru,op.90; „Talijanska“
  I. Allegro vivace
  II. Andante con moto
  III. Con moto moderato
  IV. Saltarello

Piše: