Majstor za dirigentskim pultom i virtuoz na violini

Simfonijski orkestar HRT-a, Ženski zbor HRT-a, Pascal Rophé, dirigent, Julien Szulman, violina, KDVL

• 

  Francuski dirigent Pascal Rophé (Pariz, 1960.) , od sezone 2022/2023. šef dirigent Simfonijskog orkestra HRT-a, trajno nastoji spajati bitne odrednice zadaća orkestra kojemu je na čelu. Tako s jedne strane pozornost posvećuje stvaralaštvu hrvatskih skladatelja čija ostvarenja neosporno zavrjeđuju kvalitetne trajne zvučne zapise, a s druge strane nastoji uključiti djela svjetske orkestralne baštine koja nisu učestalo na repertoaru. K tome još i poziva ugledne instrumentalne soliste čije muziciranje nadalje obogaćuje koncertne programe serije programa u KDVL koje izravno prenosi HTV, pa onda naziv ciklusa – Majstorski, doista ima puno opravdanje.

  Upravo je prema takvoj dobitnoj formuli bio sastavljen koncertni program predstavljen 8. veljače, na kojemu je za dirigentskim pultom bio šef dirigent Pascal Rophé, kao gostujući solist nastupio je francuski virtuoz violine Julien Szulman. Večer je započela simfonijskim omažom Voda i vatra za G. F. Händela hrvatskog uglednika Alfija Kabilja, slijedio je Koncert za violinu i orkestar Igora Stravinskog, a u drugom je dijelu koncerta izvedena suita Planeti Gustava Holsta, u čijem su posljednjem stavku nastupile članice Zbora HRT-a te članovi Dječjeg zbora HRT-a. 

  

  Skladatelj Alfi Kabiljo (Zagreb, 1935.) poznat je najširim krugovima ljubitelja glazbene scene prvenstveno zahvaljujući naslovima svojih antologijskih mjuzikla, među kojima je Jalta, Jalta već desetljećima neodoljivo privlačna hit predstava a pojedini brojevi dobro poznati svim generacijama za glazbu zainteresiranih slušatelja. Dobitnik brojnih nagrada, autor hitova i uspješnica raznih vrsta, Alfi Kabiljo neosporno je jedan od, ako ne i najpoznatiji suvremeni hrvatski skladatelj. Međutim, osim popularnih naslova i djela za glazbenu scenu, Alfi Kabiljo sklada i mnoge druge žanrove i glazbene oblike. Skladbu  Voda i vatra za G. F. Händela  napisao je na narudžbu HRT-a, 2009. godine pridruživši se tada EBU-ovu obilježavanju 250. godišnjice Händelove smrti. Bio je to još jedan od rezultata dugogodišnje suradnje sa Simfonijskim orkestrom HRT-a s kojim je često dirigirao, a kada je EBU (Europska radiodifuzijska unija) potakao pisanje djela posvećenih Händelu za 250. rođendan, Alfi Kabiljo odazvao se glazbom u kojoj koristi 26 udaraljkaških instrumenata i poigravajući se citatom iz Händelove orkestralne suite Glazba na vodi i još nekim citatima gradi svoje djelo na osnovnim tonovima g, f, h (inicijali G. F. Händel). Rezultat je vrlo inventivna, razigrana skladba, uspio spoj dalekih baroknih uzora sa suzvučjima našega vremena kojemu autor pripada i u kojemu zahvaljujući bogomdanoj skladateljskoj intuiciji trajno nalazi rješenja kojima sjajno povezuje različita područja glazbe koja mu je život i kojoj se odužuje trajno novim dokazima iskrena predanja.

  Koncert za violinu i orkestar u D-duru Igora Stravinskog vro rijetko čujemo. Gotovo nikada. Barem kada je riječ o zagrebačkom KDVL i u Zagrebu gostujućim violinistima. Doista, mnogo je prihvatljivije, bez svake dvojbe, svirati neki od popularnih violinskih koncerata koje publika poznaje, čije su melodije umilne, virtuoznost neprikosnovena i prihvaćanje bez mnogo muke. Međutim, očito već vrlo afirmirani mladi francuski violinist Julien Szulman, što potvrđuje njegova nadasve bogata aktivnost i životopis koji prati međunarodno školovanje od najnježnije dobi od samo 5 godina kada je počeo učiti violinu, odlučio je, vjerojatno i na nagovor maestra Pascala Rophéa, doći i odsvirati solističku dionicu upravo Violinskog koncerta Stravinskog. Opis nastanka, narudžbe i prvih izvedbi tog koncerta već sam po sebi otkriva mnoge nepoznanice budući da je Stravinski, po obrazovanju pijanist, sam oklijevao pisati koncert za violinu i orkestar, nesiguran da dobro poznaje violinu kao solistički instrument. No, bilo kako bilo, rezultat djela praizvedenog 23. listopada 1931. godine u Berlinu sa skladateljem za dirigentskim pultom Simfoničara Berlinskog radija i Samuelom Dushkinom kao solistom postignuto je priznanje. Glazba je stravinskijevski reska, ritmična, bravurozna do nemogućnosti i hrabra u iskazivanju slobodnog pristupa melodijsko-harmonijskom kretanju nesklonom bilo kakvim umilnostima i nježnostima. Pa opet,  Stravinski cijeni i poštuje formalnu uravnoteženost i dijalog solista i orkestra slijedi logiku zasada uvriježene europske klasične gradnje.

  Solist Julien Szulman očito je navikao svirati glazbu 20. stoljeća; njegova je tehnička sprema neprikosnovena, sposoban je odsvirati sve kako piše u notama koje uostalom i ima na pultu pred sobom. Stravinski je nedvojbeno moćan skladatelj i njegovi baleti i brojne druge partiture bogatstvo su glazbene produkcije ruskog majstora koji se proslavio u Europi i u kojemu je upravo Pariz prepoznao onu neukrotivu glazbenu snagu koja je prodrmala europsku glazbu na početku 20 stoljeća. Je li Koncert za violinu i orkestar u D-duru baš i najbolji primjer invencije i glazbene intuicije ruskog majstora, ostavljam otvorenim pitanjem. U svakom slučaju, izvedba je bila uvjerljiva.

  Planeti, suita za veliki orkestar i ženski zbor, op. 32  engleskog skladatelja Gustava Holsta, izvedena u drugom dijelu koncerta Simfonijskog orkestra HRT-a pod ravnanjem šefa dirigenta Pascala Rophéa, sa svojim trajanjem od preko 50 minuta i podjelom na sedam stavaka koji predstavljaju po jedan planet, vrlo je opsežno djelo koje neodoljivo djeluje poput velikih wagnerovskih partitura (barem po opsegu) i s tim u skladu zahtijeva priličnu koncentriranost. U svakom slučaju, skladatelj koji je sam izjavio da je temeljito proučavao astrologiju s namjerom da što bolje upozna i dokuči karakter svakog planeta, skladao je od 1914. do 1916. godine (zanimljivo, baš u tijeku ratnih zbivanja Velikoga rata!) sedam stavaka s naslovima Mars, donositelj mira, Venera, donositeljica mira, Merkur, krilati glasnik, Jupiter, donositelj sreće, Saturn, donositelj starosti, Uran, čarobnjak, Neptun, mistik. Eto, mnogo je to glazbe, puno različitih ugođaja koji vjerojatno trebaju odgovarati karakterima planeta onako kako ih Holst doživljava, svakako prilično zanimljive, dobro instrumentirane i po raspoloženjima kontrastne glazbe. Maestro Pascal Rophé zdušno se trudio da sve drži pod kontrolom, jednako pojedinačne solističke nastupe kao i gustu orkestralnu masu.

  Ali budući da je ipak ne tako davno – 19. studenoga 2021., Zagrebačka filharmonija pod ravnanjem Dawida Runtza izvodila Holstove Planete, tada mi se sve još činilo nekako novo i zanimljivo. Ovaj put nažalost više ne toliko, makar je bio osiguran i nastup Ženskog zbora HRT-a. Ali publika je dugo i zahvalno pljeskala, dakle sve comme il faut. Ili Holstovim jezikom: all is well that ends well.

  

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 29. veljače 2024.

  Program:
  
  Alfi Kabiljo: Voda i vatra za G. F. Händela, simfonijski hommage
  Igor Stravinski: Koncert za violinu i orkestar u D-duru
  Gustav Holst: Planeti, suita, op. 32

Piše: