Sjajnim pjevanjem do nažalost malobrojnih srdaca

Glazbeni umjetnici Zagrebu, Kristina Kolar i Vedrana Šimić, soprani, Robert Kolar, bariton, Lana Bradić, glasovir, Mala dvorana Lisinski Kristina Kolar i Vedrana Šimić, soprani, Robert Kolar, bariton, Lana Bradić, glasovir, Mala dvorana Lisinski

• 

  Večeri solo popjevaka iz repertoara hrvatske vokalne baštine prava su rijetkost, pa je stoga najavljeni Liederabend koji je organiziralo Hrvatsko društvo glazbenih umjetnika – HDGU pod naslovom Glazbeni umjetnici Zagrebu moglo pobuditi znatnije zanimanje. Moguće je reći da je zakazao HDGU kao organizator, jer da bi se za takav ipak pomalo ekskluzivni koncert osiguralo publiku neophodno bi bilo učiniti mnogo više od uobičajenih najava plakatiranjem ili nekim sličnim uobičajenim postupkom. Jer, upravo bi se animiranjem mladih slušatelja, a tu bi se svakako morala uključiti i Glazbena mladež i barem srednjoškolski nastavnici koji predaju Glazbeni odgoj, moglo postići podizanje kriterija i djelovanje na glazbeni ukus. Ili su to samo „sanci, vi šareni sanci“ glazbene kroničarke čije sada već polustoljetno iskustvo posjećivanja koncerata poznaje itekako bolje dane. No da se iznenada nije pojavilo četrdesetak kineske mladeži, za koju nisam uspjela utvrditi tko ih je animirao ali pljeskali su zdušno i očito oduševljeno, Mala dvorana velike palače glazbe bila bi pretužno prazna.

  Najavljeni glazbenici, troje uglednih opernih solista i za klavirom afirmirana korepetitorica ipak se nisu dali omesti i odabrani su program izveli punim žarom i angažmanom. Iz HNK Ivan pl. Zajc u Rijeci došli su supružnici Kolar, nacionalna prvakinja, sopranistica Kristina i operni prvak, bariton Robert i večer započeli sakralnim koncertom Bone Jesu iz zbirke Parnassia militia Vinka Jelića. Bit će da je taj bogato ornamentirani duet odabran zbog činjenice da je Vinko Jelić rođen u Rijeci, pa je time dana posveta gradu u kojemu umjetnici djeluju. Ili je to bilo zbog nekog kronološkog razloga. U odnosu na stilsku pripadnost programa koji je slijedio, neki drugi razboritiji razlog teško je naći. U svakom slučaju, Jelićev je antologijski naslov doduše uz pratnju klavira protekao zadovoljavajućim standardom vokalnoga umijeća.

  

  Sopranistica Vedrana Šimić, Hrvatica rođena u Tuzli, aktualno rečeno pripadnica jednog od triju konstitutivnih naroda u BiH, započela je studij solo pjevanja na Muzičkoj akademiji u Sarajevu a diplomirala na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u razredu Mire Zidarić-Orešković. I Vedrana Šimić se, kao i Kristina i Robert Kolar dalje usavršavala i postigla zavidnu razinu pjevačkih sposobnosti, oduševljavajući svojim dramskim sopranom i glumačkim umijećem. Uopće, svo troje pjevača koji su kao članovi HDGU-a dobili priliku zapjevati Zagrebu vrlo pomno biranim izborom popjevaka hrvatskih skladatelja, bilježe nadasve hvalevrijedne profesionalne biografije. Jedino je Vedrana Šimić, ne zna se točno, voljom ili nuždom, izvanredna profesorica na Odjelu za solo pjevanje na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Sarajevu. Jer, prema onome što se čulo na večeri solo popjevaka, dramski je sopran vrsne operne umjetnice neopravdano utišan.

  No, bilo kako bilo, večer je protekla u izmjenjivanju pjevača. Vedrana Šimić dramatskom je izražajnošću otpjevala Bersin Seh duš dan, Pjesmama čeznuća Jakova Gotovca udahnula je silinu iskonske emocionalnosti, a Mura voda teče Krste Odaka u njezinoj je interpretaciji evocirala folklorna ishodišta u suglasju s poetskom snagom umjetničkog zapisa. Kristina Kolar iskazala se romantičnim pristupom Prvim ljubičicama Dore Pejačević te napose Hatzeovim vokalnim biserima Suzi i Večer na školju. Ali svu puninu umjetničkoga pregnuća unijela je u izvedbu glazbeno i tekstualno neosporivo genijalnog primjera hrvatskog romantizma, u popijevku Domovini i ljubavi Ivana pl. Zajca i za tu je izvedbu ubrala gromoglasni pljesak. Bariton Roberta Kolara doista plijeni bojom glasa i kulturom zapjeva, što je sve ciklusu Po dragom kraju Ive Lhotke Kalinskog osiguralo sasvim posebno dojmljivu interpretaciju. Iz ostavštine fra Kamila Kolba otpjevali su Kristina i Robert Kolar pobožni napjev Zdravo Djevo, a onako u stilu „šećer na kraju“ čuli smo kratku, duhovitu pošalicu Ivana Matetića Ronjgova Hopak u nadahnutoj i pomalo zezantskoj interpretaciji Roberta Kolara. Doista, kratko i preslatko!

  Posebno valja naglasiti sudjelovanje pijanistice Lane Bradić u izvedbama svih popjevaka. Tehnički sigurna ali prije i povrh svega suradnički spremna, sposobna za transformacije, dinamičke prilagodbe i kontinuirano usredotočena na interpretacije pjevača kojima daje prvenstveno harmonijsku podlogu ali i vrlo uvjerljivu podršku.

  Ako se dakle uzme u obzir rijetkost nastupa s programom solo pjesama, s djelima koja pripadaju intimnim sličicama ingeniozne povezanosti riječi i glazbe, ako se oda priznanje glazbenicima, pjevačima i pijanistici za uloženi trud, pa i ako se pohvali popratni tekst autorice Zrinke Matić koja si je dala truda za obradu svake biografije i opis svake od pjesama, trebalo bi ipak malo više razmisliti o načinima osiguravanja većeg broja slušatelja. Može biti da Mala dvorana Lisinski nije akustički najidealnija, ali u aktualnom pomanjkanju boljeg koncertnog prostora to svakako ne smije biti dostatan izgovor.

  

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 10. ožujka 2024.

  Program: Hrvatska vokalna lirika

  Vinko Jelić: Bone Jesu
  Blagoje Bersa: Seh duš dan
  Dora Pejačević: Prve ljubičice
  Ivo Lhotka Kalinski: Po dragomu kraju
  Jakov Gotovac: Pjesme čeznuća op. 21
  
  Josip Hatze:
  Suzi
  Večer na školju
  
  Kamilo Kolb: Zdravo Djevo
  Krsto Odak: Mura voda teče
  
  Ivan pl. Zajc:
  Večernja pjesma
  Noć je tiha
  Domovini i ljubavi
  
  Ivan Matetić Ronjgov: Hopak

Piše: