Uvjerljivo i stilski pogođeno

Ženski zbor HNK Split, Pozdrav proljeću, Branka Pleština Stanić, sopran, Ivan Violić, klavir, Edita Topić Kopeczky, harfa, Veton Marevci, dirigent

• 
  
  Četvrtak, 7. ožujka odveo nas je na koncert u Hrvatski dom. Izvođači nisu morali dugo putovati do Koncertne dvorane Ive Tijardovića, tek prošetati pet minuta. Ženski zbor HNK Split održao je naime koncert pod ravnanjem svoga dirigenta Vetona Marevcija. Odabir opernog naslova koji je ansambl pripremao početkom 2024. godine, Capuletti i Montecchi Vincenza Bellinija, značio je nešto više slobodnog vremena za ženski dio zbora pa su tako uz svog maestra zborašice prionule na rad na pravom zborskom materijalu. Iako su kratkim odlomkom bile zastupljene i u izvedbi spomenute opere, bilo je dovoljno vremena da se posvete pripremama za koncertnu izvedbu zanimljivog zborskog programa. Premda su hvalevrijedni ovi koncertni istupi opernog zbora, prilagodba s opernog repertoara na koncertni zborski repertoar nije jednostavna. Zbor je (doduše cijeli, s muškim dijelom ansambla) za Božić upriličio dva koncerta zborske glazbe pod ravnanjem gostujuće dirigentice Barbare Kajin. Ovaj se projekt na neki način nadovezao na taj, a ideja je slična: pokušati maksimalno iskoristiti potencijal koji leži u takvom izvedbenom tijelu. Ipak, ne smijemo zaboraviti da je to uspješan operni zbor i da je potrebno nešto više vremena da bi se napravila uspješna tranzicija ka koncertnim nastupima i zborskom repertoaru koji traži potpuno drugačiji, filigranski pristup i oblikovanje glasa. No dobro, krenimo redom.

  Pozdrav proljeću zanimljiv je programski koncept koji je objedinio mahom romantičke skladatelje. Za klavirom je bio klavirist i skladatelj Ivan Violić, a za harfom Edita Topić Kopeczky. Koncert je otvoren Debussyevom skladbom Salut printeps koja je koncertu posudila naziv. Ova je koncertna večer pokrenuta uvjerljivo i sigurno. Nedostajalo je mekoće u zvuku karakteristične Debussyju. Brahmsova Ave Maria nije zablistala: presudio joj je prostor nimalo podatan za skladbu koja zahtijeva akustiku za postizanje cori spezzati efekta. Također, nije puno pomogao niti umjetni zvuk orgulja koji je dopirao iz električnog klavira. Verdijeva Laudi alla Vergine Maria arhaičnog stila mogla je zazvučati uvjerljivije s obzirom na to da je Verdi skladatelj s kojim je zbor gotovo stalno u doticaju, te su se u izvedbi pokazali izazovi a capella muziciranja. Schubertovo uglazbljenje 23. psalma Gospodin je pastir moj (Gott ist mein Hirt) bolje se uklopilo u proljetni program od prethodnih skladbi duhovnog karaktera. Zbor je zvučao uvjerljivo te stilski pogođeno.

  

  Najzanimljiviji dio programa definitivno su bile Zborske himne iz Rig Veda, op. 26, grupa 3 Gustava Holsta. Skladba koja nije tako često na repertoarima, poprilično je dobro izabrana za ovaj sastav i koncept. Himna zori, Himna vodama, Himna Veni: Sunce se diže kroz maglu i Himna putnika zazvučale su svježe uz pratnju na harfi. Zvuk je pokrenut, piana su bila ujednačena, a unisona fluidna i ne preteška: čuli smo zaista dobru interpretaciju skladbe proizašle iz skladateljeve opčinjenosti hinduističkom kulturom, koja se doduše u skladbi nije toliko afirmirala u zvuku koliko u značenju teksta i pripremama za skladanje. Prije no što smo na kraju čuli melem za splitske uši, izbor iz Hatzeovih Pjesni ljuvenih, Čajkovski se upleo i obojio ovaj koncert. Čajkovski je skladbu Priroda i ljubav napisao 1870. za studentice pjevanja Moskovskog konzervatorija na vlastiti tekst koji progovara o ljepoti noći i slavujeve pjesme. Skladba zahtijeva dvije solistice. Boja sopranistice Maje Andriolić izvrsno je pristajala uz tamni zvuk kantate, dok je pokretljivost i muzikalno fraziranje altistice Đine Vučković bilo osvježavajuće. Naposljetku, uvijek rado dočekani Hatze kojeg je zbor izveo sigurno i razgovijetno, a pljesak koji je uslijedio, natjerao ih je da ponove prekrasan stavak Ljuven sanak.

  Lijepe trenutke ove večeri zasigurno bi popravila bolja konfiguracija i osmišljenost scene. Prostor je bio zagušen stalcima, harfa je vrlo ne-pitoreskno stajala točno na sredini pozornice, a zbor je nekako tvrdoglavo bio postavljen u dva paralelna pravca. Nije idealno – pozornica Hrvatskog doma nije osmišljena za veće ansamble i akustika prostora ne ide na ruku zborskom muziciranju. Ipak, ostavljen je dojam kao da je scena mogla izgledati osmišljenije i više nalik zborskom nastupu, a manje zborskom pokusu. Odnos jačine zvuka mogao je biti bolje posložen, pogotovo kada je riječ o suviše tihoj klavirskoj pratnji. Dobro osmišljenom programskom konceptu nedostajalo je još mnogo inzistiranja na detaljima u radu s ansamblom. Ipak, radosno smo dočekali ovaj koncert i radosno dočekujemo i iduće. Čini se da je Zbor HNK postao glavni nositelj splitske zborske scene i na tome smo im zahvalni. Programi ovog tipa, kao i božićni koji su održali nekoliko mjeseci unazad, dobri su za higijenu zvuka ansambla, a još bolji za splitsku publiku koja je pred velikom popularizacijom klapskog pokreta ostala bez kvalitetnih zborskih koncerata. Trebaju nam i dobre suradnje naših malobrojnih ustanova u kulturi poput ove, treba nam pravih zborskih repertoara. Stoga, radosno pozdravljamo inicijativu ovog koncerta i veselimo se idućem.

  

  © Petra Crnčević, KLASIKA.hr, 22. ožujka 2024.

  Program:
  
  J. Brahms: Ave Maria, op. 12
  
  G. Verdi: Laudi alla Vergine Maria
  
  F. Schubert: Gott ist mein Hirt, Psalam 23

  G. Holst: Zborske himne iz Rig Veda, op. 26, grupa 3    
  Himna zori
  Himna vodama
  Himna Veni: Sunce se diže kroz maglu
  Himna putnika

  P. I. Čajkovski: Priroda i ljubav
  sola: Maja Andrijolić, Đina Vučković

  J. Hatze: Pjesni ljuvene
  Smilje i bosilje
  Proljetna pjesma
  Nevin sanak
  Ruže i lahor
  Ljuven sanak

Piše: