Četrdeset godina uspješne suradnje i slavljenja mladih glazbenika

Lisinski subotom: Simfonijski orkestar Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, Vitomir Janez Zagode, glasovir, Eitan Globerson, dirigent; 40. obljetnica suradnje Muzičke akademije i Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog

• 

  U subotu, 20. travnja 2024. u ciklusu Lisinski subotom Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog nastupio je Simfonijski orkestar Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, obilježivši tim koncertom 40. obljetnicu uspješne suradnje dviju ustanova. Kao solist nastupio je student treće godine klavira Vitomir Janez Zagode (2002.), a dirigirao je gost iz Izraela Eitan Globerson (?), predstavljen u programskoj knjižici kao „pijanist, dirigent i znanstvenik“. Tekstove za knjižicu pisali su studenti muzikologije pa su u projektu sudjelovali ne samo studenti instrumenata nego i budući istraživači različitih aspekata glazbenoga života i glazbeni pisci kojima je ovo bila sigurno jedna od korisnih vježbi u okviru studija. Program su – prije dolaska maestra Eitana Globersona, pripremali dirigent Matija Fortuna, doc. art., profesor klavira Danijel Detoni, izv. prof. art. te dr. sc. Ivan Ćurković, izv. prof. Odsjeka za muzikologiju.

  Cilj studija pojedinih instrumenata na Muzičkoj akademiji u Zagrebu nije obrazovati studente samo za solističko sviranje i najčešće uz njega vezanu poduku novih naraštaja unutar razgranate mreže glazbenih škola u Hrvatskoj, nego ih pripremiti za sviranje u manjim komornim sastavima i u orkestrima. Iako je već od 70-ih godina 18. stoljeća bilo moguće ustrojiti glazbenu poduku u okviru osnovnih škola, povijest usmjerenoga glazbenoga školovanja u Zagrebu počinje 16. veljače 1829. – prije 195 godina, osnivanjem glazbene škole Societas filharmonica zagrabiensis (današnjega Hrvatskoga glazbenog zavoda). Dvije godine ranije utemeljeno društvo odlučilo se za osnivanje glazbene škole dostupne svim mladim osobama bez obzira na spol i vjeroispovijest upravo iz razloga da se s vremenom školuju glazbenici koji će svirati u društvenom orkestru. Prema ambicioznim planovima utemeljitelja, orkestar je godišnje trebao prirediti nekoliko koncerata za članove, sudjelovati po potrebi u kazališnim predstavama te na svečanim misama u nekim zagrebačkim crkvama.

  

  Polaznici glazbene škole – učenici i pitomci (kojima je glazba trebala postati jedinim životnim zanimanjem) često su svirali zajedno sa svojim učiteljima, a nakon odvajanja glazbene škole od matičnoga društva i osnivanja Muzičke akademije 1921. godine kao sastavnice zagrebačkog Sveučilišta, jedan od predmeta bilo je orkestralno muziciranje. Neki od dirigenata koji su vodili kolegij Orkestar bili Fran Lhotka (1883-1962) – od početka djelovanja Muzičke akademije do 1941., kada prema uredbi novog resornog ministarstva Nezavisne Države Hrvatske novi rektor Mladen Pozajić (1905-1979) vodi i studentski simfonijski orkestar. Nakon Drugoga svjetskog rata niz godina orkestar je vodio Igor Gjadrov (1929-2014), čiji je višedesetljetni pedagoški rad na kraju ovjenčan titulom prof. emeritus. U monografiji 100 godina glazbe: učenjem, stvaranjem, istraživanjem… objavljenoj 2022. godine prigodom proslave 100. obljetnice utemeljenja Muzičke akademije, kratko je poglavlje posvećeno javnoj djelatnosti njenih studenata, gdje je naveden red. prof. Mladen Tarbuk (1962.) kao voditelj Simfonijskog orkestra. U još kraćem poglavlju o Simfonijskom orkestru očekivali bismo podatke o svim njegovim voditeljima što je u ovom izdanju, ipak, izostalo. Rad sa studentski orkestrom već se i po tome razlikuje od profesionalnih orkestara što se svake godine mijenja dio glazbenika (četvrtina ili petina) s odlaskom diplomanata pa priprema svakog programa iziskuje veliki trud, strpljenje i umješnost dirigenata koji su tijekom jednoga stoljeća na koncertima ostvarili bogat izbor iz opusa skladatelja različitih stilova i razdoblja, uključujući i suvremene. Često su se na koncertima Simfonijskog orkestra studenata Muzičke akademije nalazile prve izvedbe ili čak i praizvedbe nekih skladbi, a njihovo muziciranje glazbeni su kritičari nerijetko vrednovali kao i ono profesionalnih orkestara.

  Koncert nazvan Divertimento imao je sljedeći program: Divertimento Bruna Bjelinskog (1909-1992), Koncert za glasovir i orkestar u F-duru Georgea Gershwina (1898-1937), Scherza i serenade za komorni orkestar Yinama Leefa (1953.) i Simfonijske plesove iz mjuzikla Priča sa zapadne strane Leonarada Bernsteina (1918-1990). Studenti muzikologije (treće godine: Lovro Bakula, Lovro Ivić, Dorian Posavec i Gabriela Šlegl te četvrte godine: Sarah Kraljić) potrudili su se napisati tekstove o interpretima, skladateljima i skladbama što pristupačnijim jezikom, podastirući velik broj informacija. Iako (zacijelo) prate koncertna događanja i stječu znanja za stručnu, utemeljenu prosudbu skladbi i izvedbi, nedostaje im iskustvo dugogodišnjega praćenja i pamćenja (više ili manje dojmljivih) izvedbi kroz koje upoznaju glazbenu literaturu i njenu interpretaciju. U žiži istraživanja koncertnoga života glazbenih središta posljednjih je nekoliko desetljeća recepcija (primalaštvo) značajnijih skladbi europskih skladatelja, što je primjenjivo na svaki koncertni program. Iz dostupnih podataka predstavljenih u programskim knjižicama publika može dobiti uvid u zastupljenost neke skladbe na koncertnim rasporedima u našoj glazbenoj sredini (možda i u odnosu na godinu njene praizvedbe).

  U nastavku ću navesti još neke podatke koji su dio mojih istraživanja ili mog iskustva u nadi da će buduće glazbene pisce (i kritičare) usmjeriti na temeljita istraživanja koncertnoga života. Mladi solist-pijanist, student III. godine klavira, Vitomir Janez Zagode rođen je u Celju 2002. godine. Iz njegova životopisa naveden je podatak da je „klavir počeo svirati s četiri godine u razredu Primoža Mavriča“. Odgovor na pitanje: „Kako je dospio na studij u Zagreb?“, možda se krije u podatku da je i njegov prvi učitelj Primož Mavrič diplomirao studij klavira u Zagrebu 24. lipnja 2004. (prije upisa apsolventskog roka) u klasi red. prof. Pavice Gvozdić (1937-3023). Opširnome tekstu o skladatelju Brunu Bjelinskom i njegovoj skladbi Divertimento dodala bih podatke – uz godinu nastanka (1948.) o nadnevku praizvedbe, izvedbama i orkestru. Skladba je praizvedena na koncertu Zagrebačke filharmonije 11. ožujka 1950. i ponovljena 13. ožujka. U kronologiji koncerata Zagrebačke filharmonije do 1996. godine zabilježene su još dvije izvedbe 23. i 24. studenoga 1953. pod ravnanjem Mladena Bašića (1917-2012) te 12. ožujka 1976. pod ravnanjem Igora Gjadrova pod naslovom Divertimento za komorni orkestar. Nakon Drugoga svjetskog rata u Zagrebu je djelovao i simfonijski orkestar Radio-stanice Zagreb (utemeljen 1930.) koji je možda imao Bjelinskijev Divertimento na repertoaru, što se moglo dodatno istražiti i za ovu prigodu.

  U nastavku koncerta slušali smo Koncert za glasovir i orkestar u F-duru Georgea Gershwina, djelo klasičnoga koncertnog rasporeda (brzi – polagani – brzi stavak), ali glazbenoga sadržaja obogaćenog elementima jazz-glazbe. Solist Vitormir Janez Zagode svirao je solističku dionicu s lakoćom, tehnički dotjerano (u pogledu artikulacije i korištenja pedala), s izrazitim osjećajem za (jazzistički) ritam i muzikalno. Dinamičke nijanse i orkestralne boje umio je maestro Eitan Globerson istaknuti tako da nastup pijanista nije pokrivao veliki orkestar proširen različitim udaraljkama. Većih mogućnosti usporedbe s ranijim izvedbama toga Gershwinova koncerta u Zagrebu baš i nema, pa je izvedba studenata Muzičke akademije doista repertoarno osvježenje. Vraćajući se na temu „recepcija Gershwinova klavirskoga koncerta“ pretražili smo podatke iz kronologije koncerata Zagrebačke filharmonije do 1996. godine. Djelo je prvi put izvedeno 7. svibnja 1953. kad je kao solist nastupio Andreja Preger (1912-2015) pod ravnanjem Silvija Bombardellija (1916-2002). Na još tri zabilježene izvedbe solističku dionicu svirao je pijanist Branko Sepčić (1929-2006) i to na koncertu 7. travnja 1972. (u Koncertnoj dvorani Istra) pod ravnanjem Borisa Papandopula (1906-1991) te na dva koncerta (održana u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog) pod ravnanjem maestra Pavla Dešpalja (1934-2021): 17. prosinca 1982. i 25. travnja 1988. Tad je svirao i solističku dionicu u Gershwinovoj Rapsodiji u plavom, a s još dvije skladbe – Kubanska uvertira i Amerikanac u Parizu proslavljena je 90. obljetnica skladateljeva rođenja. Nije isključeno da je Gershwinov koncert bio na repertoaru Simfonijskog orkestra Hrvatske radotelevizije, što je iziskivalo još jedno malo istraživanje (studenata).

  

  Skladba Scherza i serenade jednog od najpoznatijih izraelskih skladatelja Yinama Leefa iz 1989. godine nastala je na narudžbu orkestra Izraelska sinfonietta. Prema riječima skladatelja djelo je posvećeno članovima njegove obitelji, a naslov „sugerira kontrast između različitih emocija“. Iako bi prema naslovu skladba trebala imati dva dijela kontrastna tempa i ugođaja, građena je u tri cjeline u jednome stavku u kojem se nižu solistički nastupi (kontrastnih ritmova i melodija) pojedinih instrumenata nad atonalitetnom pratnjom.

  Koncert Simfonijskog orkestra Muzičke akademije završio je izvedbom Simfonijskih plesova iz mjuzikla Priča sa zapadne strane Leonarda Bernsteina. Jedan od najpopularnijih mjuzikla (s danas nam bliskom temom migracija i rasne različitosti te ljubavi dvoje mladih iz različitih sredina) dovršen je 1957. godine. Njegova popularnost potaknula je skladatelja da odabrane odlomke uvrsti u suitu od devet stavaka u kojima se mirniji, pijevni suprotstavljaju stavcima čija su okosnica latinoamerički plesni ritamski obrasci. Ni ova Bernsteinova skladba ne može se ubrojiti u repertoarne konstante Zagrebačke filharmonije (možda ni Simfonijskog orkestra Hrvatske radio-televizije?). Prema podacima do 1996. Zagrebačka filharmonija izvela ju je pet puta: 24. ožujka 1974. pod ravnanjem Krešimira Šipuša (1930-2014), 17. prosinca 1982. i 16. siječnja 1983. pod ravnanjem Pavla Dešpalja te 15. i 16. ožujka 1991. pod ravnanjem Kazushija Õnoa (1960.), šefa-dirigenta orkestra od 1990. do 1996. godine.

  

  Na početku smo spomenuli da je program koncerta Simfonijskog orkestra Muzičke akademije pripremao sa studentima doc. art. Matija Fortuna, a završne pokuse i detalje interpretacije je obavio maestro Eitan Globerson. Studij glasovira započet na Jeruzalemskoj akademiji za glazbu i ples nastavio je na Visokoj školi za glazbu u Hannoveru, upisavši i studij dirigiranja. Karijeru je ostvarivao kao pijanist, ali i kao dirigent te profesor glasovira i orkestralnog dirigiranja na akademiji u Jeruzalemu. Iskustvo pijanista sigurno mu pomaže pri interpretaciji skladbi koje uključuju solističku glasovirsku dionicu, a iskustvo u radu s orkestrom studenata pokazalo se dragocjenim u definiranju interpretacija orkestra studenata zagrebačke Muzičke akademije. Eitan Globerson vodio je izvedbu sigurno, naznačujući jasnim pokretima ruku nastupe solista (na glasoviru i unutar orkestralnih grupa) i bogatu, slojevitu dinamiku. Neskrivena muzikalnost i temperament koji je zaiskrio u interpretaciji stavaka prštavih orkestralnih boja i ritmova (koji često odudaraju od klasičnih metričko-ritamskih rješenja) bili su poticajni i za studente – možda buduće orkestralne glazbenike, da pokažu razinu svoje tehničke pripremljenosti i prepoznavanje tajni interpretacije stilski različitih skladbi. Iako su studenti različitih godina studija, u ovako zamišljenim projektima – javnim koncertnim izvedbama, potrebno je postići onu pravu razinu sviranja kojom se njihov nastup približava sviranju glazbenika u orkestrima kojima je to jedino (ili osnovno) zanimanje u radnome vijeku.

  U ciklusu Lisinski subotom nastupaju renomirani europski (svjetski) glazbenici – solisti, komorni sastavi i orkestri, pa uvrštavajući već četrdeset godina nastupe Simfonijskog orkestra Muzičke akademije, ravnatelji i producenti programa to čine u uvjerenju da studenti mogu prirediti koncerte koji će po interpretativnim dometima biti sumjerljivi s ostalima. Simfonijski orkestar Muzičke akademije pod ravnanjem maestra Eitana Globersona izveo je zanimljiv te tehnički i interpretativno zahtjevan program, nadahnuto i dopadljivo navješćujući novo desetljeće suradnje Muzičke akademije i Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog. Na njenom je čelu prvi put jedna žena – muzikologinja Nina Čalopek koja će, zahvaljujući dugogodišnjem radu u ustanovama kulture, sigurno znati isplanirati događanja u višenamjenskoj dvorani, najvećoj i najznačajnijoj u Republici Hrvatskoj.

  

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 17. svibnja 2024.

  Program:

  Bruno Bjelinski: Divertimento za komorni orkestar
  George Gershwin: Koncert za glasovir i orkestar u F-duru
  Yinam Leef: Scherza i serenade
  Leonard Bernstein: Simfonijski plesovi iz mjuzikla Priča sa zapadne strane

  
  

Piše: