Vrhunska glazbenica kao uzor brige za vlastitu karijeru

Varaždinski komorni orkestar, Dunja Bontek, umjetničko vodstvo, Lucija Stilinović, flauta, Velika koncertna dvorana HNK u Varaždinu

• 

  Iako je koncert Varaždinskog komornog orkestra (VKO), treći u okviru 30. jubilarne sezone komornog gudačkog ansambla koji u gradu u kojemu je osnovan ostvaruje zapažene nastupe a postiže afirmaciju i u drugim hrvatskim gradovima pa i u inozemstvu, održan još 28. siječnja, na njegov se program i izvedbu osvrćem tek sada. Naime, taj koncert redovite sezone VKO na kojemu je solistica bila flautistica Lucija Stilinović povezujem s koncertom održanim u istoj varaždinskoj koncertnoj dvorani 10. svibnja, a na kojemu je Lucija Stilinović muzicirala s gitaristom Pedrom Ribeirom Rodriguesom.

  Koliko je glazbenica i glazbenika osnovno i srednjoškolsko obrazovanje steklo na Glazbenoj školi u Varaždinu a potom, uglavnom s diplomom Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, postiglo vrijedne i hvalevrijedne umjetničke karijere u Hrvatskoj i svijetu – bilo svirajući u orkestrima ili nastupajući solistički, pitanje je kojim bi se mogao pozabaviti neki muzikolog zainteresiran za način ostvarivanja profesije bilo u instrumentalnom muziciranju ili pak pjevačkom nastupanju posvećenih umjetnika. Glazba kao profesija nedvojbeno je itekako zanimljiva, intrigantna i zahtjevna umjetnost u kojoj je moguće doseći visoku razinu umijeća prvenstveno na temeljima bogomdane nadarenosti i onda vrlo upornog, discipliniranog i svakodnevnog rada. Jer, za glazbenika nema dana bez vježbanja!

  Primjer flautistice Lucije Stilinović, rođene u Zagrebu 1995. godine, koja je osnovno i srednje glazbeno obrazovanje stekla na Glazbenoj školi u Varaždinu a potom završila studij na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u u Zagrebu u razredu Renate Penezić, te diplomirala i na Manhattan School of Music (New York, SAD) u razredu Roberta Langevina, solo flautista Njujorške filharmonije, uzimam stoga kao pars pro toto, kao jedan od doista istaknutih primjera glazbeničke karijere još vrlo mlade flautistice. Dakako, sličnih primjera ima i kod mladih hrvatskih glazbenika koji sviraju druge instrumente, iako je klavir, tradicionalno najčešći odabir kada se želi postići solističku karijeru, pa prema tome i pijanisti, koji najčešće nastupaju solistički, već prema prirodi instrumenta ostvaruju najglasnije karijere i najzastupljeniji su kada je riječ o interesu šire publike. Ali, upravo je zbog toga primjer flautistice, glazbenice koja muzicira na instrumentu koji istovremeno pruža mogućnosti za djelovanje u orkestru, kao i za komorno i solističko nastupanje, zanimljiv i zavrjeđuje pozornost. Jer, Lucija Stilinović izuzetno je aktivna solistica i komorna glazbenica, a od sezone 2022/2023. i članica Zagrebačke filharmonije.

  Životopisi glazbenika, kada ih čitamo na programskim listićima koncerata na kojima nastupaju kao solisti, logično imaju svrhu isticanja najboljih ostvarenih rezultata i održanih koncerata. U slučaju solistice o kojoj je ovdje riječ zadivljuje mnogostranost, razina ostvarenog obrazovanja, brojnost ostvarenih nastupa i suradnji i geografska nazočnost koja uključuje nastupe u mnogim državama svijeta. I sve to do tek 29. godine života!

  Nadalje, zadivljuje briga glazbenice za vlastitu karijeru, budući da koristi suvremene načine oglašavanja svih svojih rezultata i nastupa, pa je njezinu Google web-lokaciju www.lucijastilinovic.com moguće istaći kao uzoran primjer objavljivanja djelovanja i to na hrvatskom i engleskom jeziku i pod rubrikama O meni, Događaji, Galerija i Duo Eolian, jer flautistica Lucija Stilinović i harfistica Veronika Ćiković još od studentskih dana, od 2018. godine, uspješno surađuju i nastupaju kao duo. Osim navedenog, Lucijine je nastupe i objave moguće pratiti na društvenim mrežama, na Instagramu, Facebooku i Linkedlnu. Doista, u gradu i državi koja nema pouzdane mogućnosti za pomoć glazbenicima, bilo koje generacije i bilo koje djelatnosti, za oglašavanje, onda i ponudu i mogućnosti kontaktiranja, način na koji sve to vodi Lucija Stilinović nedvojbeno je mogući primjer. Ima li ili ne u svemu pomoć nije najbitnije; važna je njezina uključenost u postojeće načine izvješćivanja javnosti, objavljivanja datuma i mjesta nastupa, kao i informiranja o aktualno ostvarenim rezultatima.

  

  Pri tome je svakako odlučujuće da flautistica Lucija Stilinović – bilo kao solistica, bilo kao komorna glazbenica, postiže rezultate itekako vrijedne pozornosti. Tako je na koncertu VKO, koji je umjetnički vodila još jedna istaknuta glazbenica mlađe generacije – violinistica Dunja Bontek, a orkestar je izveo Simfoniju br. 4 u F-duru Luke Sorkočevića  i Simfoniju br. 21 u A-duru, Hob I:21 Josepha  Haydna, Lucija Stilinović nastupila kao solistica u Koncertu za flautu i orkestar br. 7 u e-molu francuskog flautista, fagotista, skladatelja i pedagoga Françoisa Deviennea (1759-1803). Riječ je o solističkom koncertu iz razdoblja klasicizma, poznatom tek od 1960-tih godina, kada ga je javnosti obznanio jedan od najuglednijih francuskih flautista Jean-Pierre Rampal, ujedno i virtuoz čijom je zaslugom flauta kao solistički instrument, nakon izvjesne zanemarenosti tijekom 19. stoljeća, u drugoj polovici 20. stoljeća ponovno zasjala na podijima kao solističko glazbalo. Muziciranje Lucije Stilinović, tehnička bravura, dojmljivo fraziranje, umilno vođenje melodijske linije i cjelokupna sigurnost nastupa osigurali su joj gromoglasni pljesak brojne varaždinske publike koja ju ionako već poznaje.

  Nastavlja se...

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 26. svibnja 2024.

Piše: