Proljeće s mladim klarinetistom

Gudački kvartet Rucner, Miran Vojvodić, klarinet, ciklus Četiri godišnja doba – Proljeće, Studio Bajsić Hrvatske radio-televizije

• 

  Novi ciklus koncerata komorne glazbe pod nazivom Četiri godišnja doba počeo je Gudački kvartet Rucner koncertom Proljeće u nedjelju, 12. svibnja 2024. u Studiju Bajsić Hrvatske radio-televizije. Počevši ove godine nešto kasnije, u drugoj polovici godišnjega doba u kome se budi i oživljava priroda čiji se novi život i promjene mogu pratiti do smiraja u zimi, pozvao je Gudački kvartet Rucner jednoga mladog glazbenika čiju bismo životnu dob mogli odrediti kao proljeće njegova života i obećavajući početak buduće glazbeničke karijere ustraje li na tom ne jednostavnom putu učenja i koncertiranja. To je Miran Vojvodić, učenik drugog razreda klarineta u srednjoj Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu u razredu Ante Krpana, prof. mentora, a istodobno je i učenik prvoga razreda XI. gimnazije. Jedan od ciljeva djelovanja Gudačkoga kvarteta Rucner jest pomoć mladim nadarenim glazbenicima, što se ostvaruje kroz nastup na njihovim koncertima, što je Miran Vojvodić osvojio uz drugu nagradu na 28. Lions Grand Prix međunarodnome natjecanju mladih glazbenika u Rijeci 2023. godine.

  Program koncerta je uz skladbe za klasični gudački kvartet sadržavao i dvije skladbe u kojima je nastupio klarinetist Miran Vojvodić: polagani drugi stavak Adagio iz Kvinteta klarinet i gudački kvartet br. 3 u Es-duru, op. 23 Heinricha Josepha Baermanna (1784-1847) i brzi treći (pretposljednji) stavak s oznakom tempa Allegro con brio iz Kvinteta klarinet i gudački kvartet, op. 90 Borisa Papandopula (1906-1991). Na početku je Gudački kvartet Rucner odsvirao Treći gudački kvartet Nikše Njirića (1927-2016) završivši koncert (bez stanke) Gudačkim kvartetom U C-duru – Carskim, op. 76 br. 3, Hob. III:76 Josepha Haydna (1732-1809). I ovom prigodom ispoštivana su dva temeljna cilja kvarteta: izvedba (praizvedba) komornih skladbi suvremenih hrvatskih skladatelja i izvedba vrijednih komornih skladbi iz europske glazbene baštine.

  Nikša Njirić ostao je zabilježen u povijesti hrvatske glazbe 20. stoljeća kao pedagog, suautor udžbenika za nastavu glazbene umjetnosti i kulture, glazbeni pisac te skladatelj. Studij kompozicije završio je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1951. godine u razredu Krste Odaka (1888-1965). Učeći od mentora čiji je glazbeni izričaj stilski obilježen harmonijskim okvirima kasnoga romantizma i neskrivenom sklonošću prema polifonom načinu skladanja uz rijetko priklanjanje tzv. nacionalnom stilu i posezanjem za folklornom tematikom, Nikša Njirić ostvario je bogat i zanimljiv skladateljski opus, ostajući u sličnim stilskim odrednicama poput svog učitelja. Često je posezao za tradicijskom glazbom, ostajući u harmonijskome smislu u tonalitetnim okvirima. No, nije odolio mogućnostima prividne slobode atonalitetne ili na neki drugi način slobodno shvaćene harmonijske sastavnice glazbenoga djela, što se odrazilo u njegovu Trećem gudačkom kvartetu, tradicionalnoj komornoj glazbenoj vrsti. Skladan 1974. godine, posljednji je u nizu ostvarenja iz te glazbene vrste. Ipak, malo je odstupanje u nazivu: prvi Improvvisando podrazumijeva ne stroge formalne obrasce (kao sonatni oblik, i sl.), drugi stavak Soli donosi više samostalnih nastupa četiriju instrumenata, a treći stavak Pizzicato – tremolo – glissando stavlja u prvi plan različite tehnike sviranja.

  

  Godinama se Adagio za klarinet i gudački kvartet pripisivao Richardu Wagneru (1813-1883) oslanjajući se na predaju kako je skladbu naručio klarinetist Christian Rummel (1787-1849) za njegova boravka u Wiesbadenu. Novija istraživanja muzikologa potvrdila su da je skladbu iz 1815. godine (dvije godine nakon Wagnerova rođenja) skladao Heinirch Joseph Baermann (1784-1847), jedan od najvećih svjetskih klarinetista svih vremena. To je polagani stavak iz Kvinteta za klarinet i gudački kvartet u Es-duru, op. 23. Baermann je bio član Dvorskog orkestra u Münchenu od 1807. do umirovljenja 1834., kada ga je naslijedio sin Carl (1810-1885). Otac Baermann utjecao je na repertoar klarineta ranoga romantizma tako što je naručivao djela od suvremenih skladatelja. U prvim desetljećima 19. stoljeća klarinet se usavršavao u pogledu dizajna tipki i usnika, što je pridonijelo pokretljivosti (brzini), većem rasponu dinamike i lakoći sviranja nizova kromatskih tonova, što je sve Baermann primijenio u svome sviranju.

  U mirnome, pijevnom Adagiu nosilac melodije je klarinet, čija posebna boja dominira iznad harmonijski pregledne pratnje gudačkoga kvarteta.

  Tijekom svoga dugog stvaralačkog vijeka Boris Papandopulo okušao se u gotovo svim vrstama solističke, komorne, orkestralne i vokalno-instrumentalne glazbe od sjajne skladbe Slavoslovije praizvedene u Beču 1928. godine. Počevši skladati u razdoblju između dvaju svjetskih ratova kad je temeljno skladateljsko načelo bilo oslanjanje na tradicijsku (folklornu) glazbu i kada su se hrvatski skladatelji – usuđujemo se reći, nalazili u raskoraku s europskim te propitkivanjima mogućnosti Nove glazbe (nesputane tonalitetom i klasičnim harmonijskim rješenjima), Boris Papandopulo crpio je iz tradicijske glazbe ne odupirući se usvajanju tekovina europske glazbe. Takvo rješenje nalazimo i u njegovu Kvintetu za klarinet i gudački kvartet, op. 90 o čijoj je praizvedbi 13. prosinca 1940. pisao Žiga Hiršler (1894-1941), glazbeni kritičar Jutarnjeg lista:

  „Novost programa sačinjavala je najnovija skladba Borisa Papandopula kvintet za klarinet, dvije violine, violu i violončelo u 4 stavka. U ovom djelu pošao je Papandopulo u svom stvaralačkom radu za korak naprijed, ali ne možda s razloga, što je svoju skladbu napisao izvanrednom tehničkom spremom, nego upravo s razloga što mu tehnika sve više poprima sekundarni karakter, a muzika sve više primarni. (…) Papandopulov kvintet izraz je vanredno talentiranog skladatelja, koji je u četiri stavka svoga djela uspješno i uvjerljivo otkrivao svježinu i snagu svoje invencije. Poseban interes svratio je na sebe drugi stavak sa svojim staloženim mirom u pogledu široke kantilene dugog daha, a treći sa svojim duhovitim kolom. Zanimljivo je spomenuti da je tek treći stavak inspiriran folklorom, kojeg se kompozitor u ostalim stavcima klonuo, posvetivši veću pažnju kromatici. (…)“

  

  Stavak Allegro con brio, s više folklornih napjeva, doista pretpostavlja visoku razinu tehnike sviranja, osobito brzih kromatskih pasaža, pri čemu je važno ostvariti preciznu intonaciju u brzome tempu i širokoj paleti dinamičkih nijansi.

  Najstariji u trolistu bečkih klasika (Haydn – Mozart – Beethoven) Joseph Haydn prošao je u svome skladateljskom sazrijevanju put od pretklasičnoga stila koji se udaljuje od polifonih oblika kasnoga baroka do klasičnoga stila, postavivši prvi čvrste temelje tzv. sonatnog oblika i novih glazbenih vrsta. Za razliku od samostalnosti pojedinih dionica u skladbama baroka, u skladbama galantnoga (pretklasičnog) i klasičnoga stila razlikuju se tri sloja: vodeća melodijska linija u gornjem glasu, duboka dionica basa kao potpora unutarnjima koje upotpunjavaju (uglavnom konsonantnu) harmonijsku strukturu.

  Dok je za glazbene vrste baroknoga stila vrijedio princip kontrasta za tempo (polagani – brzi stavci), mjeru (parni – neparni broj doba) i dinamiku (piano – forte), temeljne glazbene vrste klasičnoga stila (simfonija, sonata, gudački kvartet) s vremenom dosežu broj od četiri stavka sheme: prvi brzoga tempa u sonatnom obliku, drugi polagani – trodijelna pjesma ili tema s varijacijama, treći umjerenoga tempa – plesni menuett (s triom) i četvrti brzoga tempa u sonatnom obliku ili u obliku ronda (s jednom i dvije teme). Koncertantne skladbe za jedan instrument (ili više njih) uz pratnju orkestra zadržale su trostavačnost (brzi – polagani – brzi).

  Gudački kvarteti mogli bi se shvatiti konstantom skladateljskoga rada Josepha Haydna. Zapravo samouk, najveći dio života proveo je na dvoru kneza Nikole Esterházyja II. skladajući u mirnom okruženju ponajprije za izvedbe na dvoru (u što spadaju i skladbe za duboki gudački instrument bariton koji je svirao knez). Haydn, nazivan često i „ocem gudačkoga kvarteta“, skladao je prve opuse za dvije violine, violu i violončelo kao peterostavačne, bliske formi divertimenta (op. 1, 2 i 3). Od šest gudačkih kvarteta op. 9 iz 1769/1770. godine smanjio je broj stavaka na četiri prema opisanoj shemi koja je postala uzorom za skladatelje od njegova vremena pa do danas (uz iznimke). Nakon smrti kneza Nikole Esterházyja II. kad je raspušten orkestar, jer njegov nasljednik sin Anton nije toliko mario za glazbu na dvoru, Haydn se preselio u Beč. Odlazio je na putovanja (u London i neke druge gradove) i nastavio je skladati (po prvi put i dva oratorija Stvaranje i Godišnja doba).

  Haydnovih Šest gudačkih kvarteta, op. 76 iz 1797. godine (posvećenih grofu Johannu Georgu Erdödyju) na vrhuncu su njegova stvaralaštva, a nisu ih nadmašila ni posljednja tri kvarteta (dva gudačka kvarteta, op. 77 iz godine 1799. i Gudački kvartet, op. 103 iz godine 1803.). Za razliku od mnogih ranijih gudačkih kvarteta u kojima je prva violina najčešće nositelj melodijske linije, u kvartetima op. 76 Haydn ju je povremeno povjerio violi i violončelu, ojačavajući tako samostalnost pojedinih dionica. Iako su u nekim kvartetima već zamjetna manja odstupanja od uvriježenog oblikovanja stavaka, u Carskome kvartetu, op. 76 br. 3 zadržao je raspored brzi (sonatni oblik) – polagani (tema s varijacijama) – menuet s trijom – brzi (sonatni oblik). Naziv Carski dobio je ovaj kvartet po temi Gott erhalte Franz den Kaiser (Bože, poživi cara Franju) na koju je skladao niz varijacija. Jednostavna, pijevna tema iz moteta skladanog za cara Franju II. (1768-1835), posljednjega cara Svetog Rimskog Carstva, poznata je kao himna Austro-Ugarske, a danas je himna Savezne Republike Njemačke.

  Pozvavši na svoj koncert Proljeće mladoga učenika klarineta Mirana Vojvodića, Gudači kvartet Rucner pružio mu je mogućnost predstavljanja do danas usvojenih vještina i znanja koja su i ove godine potvrđena još jednom prvom nagradom na nedavno održanom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa. Lijepi ton klarineta, fraziranje, neprimjetno disanje, bogata dinamika i suglasje s glazbenicima kvarteta, čija se uloga u Baermannovu Adagiu svela na pratnju solista, daju naslutiti da je pred publikom stajao glazbenik, koji vođen iskusnim pedagogom Antom Krpanom, s velikim uspjehom svladava tajne sviranja klarineta. Još više stečenog znanja mladi je glazbenik pokazao u stavku Allegro con brio iz Papandopulova Kvinteta za klarinet i gudački kvartet prilagodivši se razigranoj pratnji gudača i brzome tempu u kome je u potpunosti sačuvao izvrsnu intonaciju.

  Gudački kvartet Rucner (u sastavu Ivana Penić Defar i Ana Paula Knapić Franković – violine, Dragan Rucner – viola i Snježana Rucner – violončelo) pokazao se kao siguran oslonac mladom glazbeniku koji tek otvara vrata komornoga muziciranja. U Trećem gudačkom kvartetu Nikše Njirića došla je do izražaja vještina sviranja u polifonome slogu u drugome stavku Soli, dok je u trećemu stavku duhovito, gotovo kroz igru, četvero glazbenika približilo različite tehnike sviranja i njihova efektna rješenja. Dobro raspoloženi i dobro ugođeni članovi Gudačkoga kvarteta Rucner odsvirali su Haydnov Carski kvartet primjereno načelima klasičnoga stila. Osobito je lijepo zvučala tema polaganoga stavka u izvedbi Ivane Penić Defar, a nadahnuto, muzikalno i u suglasju s ostalima, svi su glazbenici odsvirali svoje dionice ostavivši izvrstan dojam na nazočnu publiku. Novi ciklus Četiri godišnja doba počeo je uspješno!

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 25. svibnja 2024.

Piše: