Blještava francuska barokna glazba

Hrvatski barokni ansambl, Barokni gala koncert, Ivana Lazar, sopran, Hervé Niquet, dirigent, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu

• 

  Hrvatski barokni ansambl tijekom dvadeset i pet godina djelovanja priredio je, osim u godišnjoj pretplati za svoju vjernu publiku, i niz koncerata u gradovima diljem Hrvatske kao i u zemljama na više kontinenata. Pretplatnički ciklus ima jasno definiranu koncepciju promicanja barokne glazbe europskih, ali i dosad otkrivene i obrađene glazbe hrvatskih skladatelja – jednostavno, muzicirajući za publiku. Neki koncerti priređeni su nekim drugim povodom, kao primjerice 15. siječnja 2020. u Bruxellesu na početku predsjedanja Republike Hrvatske Europskom unijom. 19. svibnja 2024. održan je Barokni gala koncert u organizaciji Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu i, dakako, na njegovoj pozornici ispred zastora na natkrivenom prostoru orkestra. Povod održavanja koncerta koji su, uz stalne sponzore HNK, potpomogli Ambasada Republike Francuske i Francuski institut u Zagrebu nije obznanjen na programskoj knjižici, ali iz programa i imena gosta jasna je veza s Francuskom i francuskom baroknom glazbom.

  Dirigent i voditelj gala-koncerta, svestrani glazbenik Hervé Niquet (harfist, orguljaš, pijanist, skladatelj, pjevač, zborovođa i dirigent) s kojim Hrvatski barokni ansambl dulje surađuje predstavljajući bisere iz riznice francuske barokne glazbe, pripremio je za ovaj koncert pravo iznenađenje. Kao treća (od četiri) točke jednosatnoga koncerta izvedena je skladba Concerto a nove strumenti Bonaventurea Gillesa (1678/1691-1757), jedna od samo dvije sačuvane ovoga skladatelja. Za razliku od trojice ostalih skladatelja s koncerta, Gilles nije djelovao u Parizu nego u vojvodstvu Lorraine i Bar, na dvoru vojvode Loepolda Josepha od Lorraine (1679-1729) u dvorcu Lunéville, kog je izgradio po dolasku iz Nancyja želeći da bude „mali Versailles de Lorraine“. Tom je statusu pripadala i glazbena komponenta sjajnih opera-baleta i koncerata poznatih s pariškoga dvora kralj Luja XIV. (1638-1715) pa je vojvoda Leopold Joseph (po majci vezan uz austrijsku vladarsku kuću Habsburg), zaposlio Gillesa kao glazbenoga ravnatelja. On je tamo ostao i nakon vojvodine smrti za vrijeme nasljednika Franza Stephana (1708-1765), koji je 1736. godine ženidbom s caricom Marijom Terezijom (1717-1780) ušao u kuću Habsburg, a 1745. je okrunjen za cara Svetog Rimskog Carstva kao Franz I. Maestro Niquet je „u svome kovčegu“ donio skladbu Bonaventurea Gillesa Concerto a nove strumenti koja je – prema nekim podacima, izvedena tijekom 1737. godine (u dvorcu Lunéville). Moglo je to biti još za boravka vojvode Leopolda Josepha do srpnja 1737. ili do kraja te godine, kad je u dvorac Lunéville uselio bivši poljski kralj Stanislav I. (1677-1766). Dvaput izabran za kralja, dvaput je odstupio s poljskoga prijestolja poživješi u dvorcu Lunéville kao vojvoda Lorraine i Bara. Gotovo nepoznata Gillesova skladba svečanog ugođaja i bogate instrumentacije u kojoj se ističu dvije solo trube imala je u Zagrebu „prvu suvremenu svjetsku izvedbu“, kaže Niquet.

  

  Skladatelj Marc-Antoine Charpentier (1643-1704) s tri skladbe: Premiere et deuxième Marche pour les trompettes (Prva i duga Koračnica za trube) i blještavim preludijem za Te Deum, vokalno-instrumentalnom skladbom skladanom na stihove himana pohvale Presvetom Trojstvu, čije se autorstvo pripisuje nekolicini autora: biskupu iz Milana Ambroziju (337-397), sv. Augustinu (354-430), biskupu iz Poitiersa Hilariju (310-367), biskupu iz Triera Niceziju (?) i biskupu Niceti iz Remisiana (335-414?). Odabran kao glazbeni znak Eurovizije, Preludij je od 1958. godine postao poznat najširim krugovima televizijskih gledatelja, čemu je pridonijela instrumentacija – uzlazni motiv u trubama, flaute, oboe, fagot, udaraljke, timpani, gudači i neizostavno čembalo.

  Venecijanski karneval datira – prema predaji, iz 12. stoljeća, odnosno 1162. godine kad su građani na Trgu sv. Marka proslavili pobjedu Mletačke Republike nad Akvilejom. Iz godine u godinu različite teme su obilježile karnevalska događanja, što se odrazilo i na maskama (kojima su Venecijanci pokrivali lica i izvan karnevalskoga vremena). Mnogi su skladatelji na svoj način uglazbili venecijanski karneval, a to je učinio i skladatelj André Campra (1660-1744) u svojoj lirskoj komediji Le carnaval de Venise skladanoj 1699. na libreto Jeana-Françoisea Regnarda (1655-1709). Iz toga glazbeno-scenskog djela od tri čina, od kojih prva dva i početak trećeg imaju francuski tekst na koji se nastavlja umetnuta predstava s tekstom na talijanskom, predstavljena je suita instrumentalnih odlomaka pod naslovom Le Bal koja nakon nekoliko tada popularnih plesova završava Chaconnom.

  U završnoj skladbi koncerta – Suiti iz opere-baleta Don Quichotte chez la duchesse, op. 97 (Don Quichotte kod vojvotkinje) Josepha Bodina de Boismortiera (1689-1755) Hrvatskom baroknom ansamblu pridružila se sopranistica Ivana Lazar. Ova opera-balet skladana je 1743. godine na narudžbu Kraljevske akademije u Londonu, a autor libreta Charles-Simon Favart (1710-1792) objedinio je motive iz djela Miguela de Cervantesa (1547-1616), pastoralne motive i prikaze egzotičnih mjesta (kao u arijama Japanaca). U suitu sastavljenu od instrumentalnih odlomaka uglavnom plesnoga karaktera uvrštene su i tri arije u kojima se Ivana Lazar, dugogodišnja suradnica Hrvatskoga baroknog ansambla, profilirala kao vrsna tumačica baroknog repertoara. Sačuvavši svježinu svoga lijepog glasa, ispjevala je s lakoćom i precizno upisane kolorature u velikom tonskom rasponu i brzim tempima, savršeno kontrolirajući dah i fraziranje u bogato stupnjevanoj dinamici usklađenoj s instrumentalnom pratnjom.

  Maestro Hervé Niquet predstavio se ne samo kao sjajan dirigent nego i kao sjajan voditelj kroz program pripovijedajući publici između pojedinih točaka zanimljive podatke o skladateljima ili skladbama (koje je u prijevodu na hrvatski čitao čembalist Pavao Mašić). Nove spoznaje iznio je za Koncert za devet instrumenata Bonaventurea Gillesa, a ne nalazimo ih u programskoj knjižici autora Daria Poljaka. U tekstu naslovljenom Francuska glazba i talijanski utjecaji nastojao je Poljak objasniti utjecaje suvremenih talijanskih skladatelja na francuske unatoč animozitetu „prema talijanskom u glazbi“. Savjet mladim skladateljima dao je Marc-Antoine Charpentier potičući ih da „idu u Italiju; ondje je pravi izvor“ inspiracije.

  Siguran u dobro obavljenu pripremu koncerta, markantan i visok, maestro Niquet brzim je koracima ušetao na pozornicu dajući u hodu Hrvatskome baroknom ansamblu znak za početak Charpentierove prve Koračnice za trube. Nastavio je dirigirati bez štapića jasnim i preciznim pokretima ruku, a na završetku obiju koračnica pohvalio je glazbenike glasnim „Bravi!“. Iste im je riječi uputio i nakon izvedbi ostalih skladbi, prenoseći i na publiku osjećaj zadovoljstva i dobro raspoloženje koje je obilježilo cijeli koncert. A da su glazbenici Hrvatskoga baroknog ansambla doista bili „Bravi!“ potvrdilo se od početnih taktova Charpentierove prve koračnice u kojoj su solistička glazbala – barokne trube, kadikad osjetljive intonacije, zablistala sjajnim i lijepim tonom u melodijsko-ritamskim motivima poznatima u francuskoj baroknoj glazbi. Brza tempa nisu bila glazbenicima preprekom za postizanje precizne intonacije, a fino stupnjevana dinamika omogućila je isticanje solističkih nastupa pojedinih instrumenata kao i sopranistice Ivane Lazar.

  

  Izvedene skladbe odredile su sastav Hrvatskoga baroknog ansambla pa je na popisu glazbenika bio veći broj gudača uz po dva glazbenika-flautista, -oboista, -trubača i -čembalista, po jednog glazbenika-fagotista i -udaraljkaša. Popis glazbenika može se uslijed nekih razloga promijeniti, pa je ugodno iznenađenje bio glazbenik čije ime nije bilo na popisu, a svirao je instrument posebne boje tona – violu da gamba (sa sedam žica). Suglasjem i radošću sviranja unatoč visokim tehničko-interpretativnim zahtjevima predstavljenoga programa bio je prožet svaki trenutak koncerta u čiju je pripremu maestro Hervé Niquet unio svoje iskustvo i neprikosnoveno poznavanje francuske barokne glazbe. Prenijevši na Hrvatski barokni ansambl dio svoje energije i inspiracije, ostvario je u uskoj suradnji sa svim glazbenicima zanimljivu i muzikalnu interpretaciju. Glazbenici Hrvatskoga baroknog ansambla opravdali su svojim sviranjem Niquetove pohvale „Bravi!“, a publika je uživala u programu koncerta čiji je povod održavanja sada izlišno istraživati.

  ©Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 7. lipnja 2024.

  Marc-Antoine Charpentier: Premiere et deuxième Marche pour les trompettes
  
  André Campra: Suite Le Carnaval de Venis
  Ouverture, La Villanelle, Premier Air pour les Suivants 1&2,
  Canaries 1&2, Rigaudons 1&2,
  LE BAL: Marchedu carnaval, Bourrée, Menuets 1&2, Chaconne, Forlane

  Bonaventure Gilles: Concerto a nove strumenti

  Joseph Bodin de Boismortier: Suita iz Don Quichotte chez la Duchesse, Op. 97
  Ouverture, Menuets 1&2, Tambourins 1&2, Gavotte 1&2,
  Exaudiat te,
  Marche, Airs por les Japonais 1&2

Piše: