Suglasje komornoga muziciranja u Cafeu Leipzig

Hrvatski barokni ansambl, Cafe Leipzig, Pavao Mašić, čembalo i umjetničko vodstvo, Nikolina Hrkać, sopran, Krešimir Stražanac, bas bariton, Emanuel Tomljenović, tenor, Satiričko kazalište Kerempuh

• 

  Hrvatski barokni ansambl završio je prvi dio ovogodišnjega pretplatničkog ciklusa koncerata u ugodnom ozračju kavane Cafe Leipzig. Tako je naslovljen koncert održan u nedjelju, 26. svibnja 2024. u Satiričkome kazalištu Kerempuh pod umjetničkim vodstvom čembalista Pavla Mašića. Prije nekoliko godina također smo mogli pratiti koncert pod istim naslovom, a djelo-poveznica je kantata Schweigt stille, plaudert nicht (Sad tiho, ne brbljajte), BWV 211 poznata kao Kantata o kavi, jedna od dvadesetak sačuvanih kantata svjetovne tematike Johanna Sebastiana Bacha (1685-1750). Kako je Pavao Mašić napisao u tekstu u programskoj knjižici, 1685. godina nije samo značajna po rođenju Bacha (dodajmo i još dvojice velikana kasnoga baroka Georga Friedricha Händela /1685-1759/ i Domenica Scarlattija /1685-1757/) nego i po podatku da je upravo te godine u Leipzigu (gradu u kojem će Bach djelovati od 1723. godine do smrti), otvorena prva javna kavana K arapskome drvu kave. U kavani koja djeluje sve do danas bila je u ponudi kava kao novopristigli napitak koji je, iako dobro prihvaćen od gostiju, izazvao negodovanje ceha pivara kao i proizvođača drugih napitaka, a nerijetko su kavane bile proglašene za „mjesta sumnjivog morala“. No kava je, unatoč ograničenjima konzumacije pa i propisanim kaznama, do danas ostala omiljen napitak mnogim posjetiteljima restauracija i kavana posvuda u svijetu tijekom odmora u šetnjama ili dogovorenih susreta s prijateljima.

  

  Bachova Kantata o kavi odvela je publiku u drugome dijelu koncerta u improviziranu malu kavanu, a u izvedbi su uz Hrvatski barokni ansambl sudjelovali sopranistica Nikolina Hrkać (Lizika, Schlendrianova kćer), bariton Krešimir Stražanac (Schlendiran) i tenor Mislav Lucić (pripovjedač). Kroz nekoliko recitativa i arija do završnog zbora (koji su zamijenila tri solista) pratimo razgovor između oca i tvrdoglave djevojke koja se – unatoč očevim ucjenama, ne želi odreći omiljenoga napitka kave čak i u slučaju da zbog toga ne pronađe muža. Kad joj otac ode potražiti muža, Lizika potajno razglasi da joj udvarači ne dolaze na vrata dok joj ne obećaju i ne potpišu u bračnom ugovoru da će joj dopustiti da i dalje kuha i pije kavu kad god to zaželi.

  U skladbama iz prvoga dijela koncerta nije se mogao naslutiti prizvuk komičnoga; naprotiv – žalosnog u Bachovoj kantati za bas i čembalo Amore traditore (Izdajnička ljubavi), BWV 203. Na početku koncerta, prije ove kantate, slušali smo Uvertiru u e-molu za flautu, gudače i basso continuo, TWV 55:e10 Georga Philippa Telemanna (1681-1767) u kojoj je solistica bila Ana Benić-Šalinović. Prvi dio koncerta završio je Koncertom u g-molu za čembalo i gudače, BWV 1058 Johanna Sebastiana Bacha, što je poveznica s praksom iz prve polovice 18. stoljeća kad su se u kavanama priređivali koncerti (kojima su mogle nazočiti i žene unatoč zabrani posjeta kavanama), čime su postajale mjestima „glazbenog druženja“. U poznatoj kavani Zimmermann u Leipzigu od 1720. godine Telemann je vodio Collegium musicum, a naslijedivši ga devet godina kasnije Bach je vodio koncerte te nastupao kao solist ili zajedno sa sinovima.

  

  Telemannova Uvertira u e-molu u prvi plan stavlja solističku, virtuoznu dionicu flaute koju je Ana Benić-Šalinović odsvirala besprijekornom intonacijom i dinamikom (u mogućnostima barokne poprečne flaute) te usklađeno s gudačima i čembalom, osobito u brzim tempima. Vrlo zahtjevna kantata Amore traditore za bas i čembalo pruža mogućnost kako vokalnom tako i instrumentalnom solistu da se pokaže savršeno vladanje tehnikom pjevanja i sviranja kao i umijećem interpretacije. Nizovi kratkih tonova u koloraturama basove dionice, koju je sigurno otpjevao Krešimir Stražanac bez obzira ne neke dublje tonove izvan opsega baritona, nizali su se iznad razigrane i sigurne pratnje čembalista Pavla Mašića. Za jedan od svojih nastupa sa sastavom Collegium musicum pripremio je Johann Sebastiana Bach Koncert za čembalo i gudače u g-molu. Djelo je nastalo još za njegova boravka u Cöthenu kao prerada za instrument s tipkama Koncerta za violinu u a-molu Antonija Vivaldija (1678-1741). Takav odnos prema skladbama drugih skladatelja bio je u razdoblju baroka, ali i u ranijim razdobljima, prihvatljiv (i nije zadirao u autorska prava drugih skladatelja). Prilagodivši solističku violinsku dionicu čembalu čije su se izvedbene mogućnosti razlikovale od violine u odnosu na artikulaciju, prije svega na duljinu tona i dinamiku uvjetovanu registrima na instrumentu bez stupnjevanja dinamike, Bach je preuzetu tematsku građu obogatio ukrasima i akordnim sklopovima stvorivši novu, virtuoznu dionicu. Tehnički besprijekorno, s lakoćom i muzikalno svirao je Pavao Mašić dionicu čembala usuglašavajući svoje s nastupima gudačkog sastava.

  

  Bachova Kantata o kavi s jednostavnom scenografijom potaknula je pjevače i na malo glume, u čemu su se dobro snašli, iako je njihovo iskustvo na kazališnoj pozornici različito. Nikolina Hrkać i Mislav Lucić potvrdili su ponovno svoju dobru pjevačku školu, prije svega u dobroj intonaciji i izvrsnoj dikciji njemačkoga jezika, a dobro odabranim mladim pjevačima sigurno je imponirao uvjerljivi i na sceni iskusni Krešimir Stražanac. Umjetničko vodstvo koncerta podrazumijeva temeljiti studij i minucioznu razradu svih detalja u partiturama, što Pavao Mašić pokazuje tijekom višegodišnje suradnje s Hrvatskim baroknim ansamblom. Stoga je svaki novi projekt izazov za umjetničkog voditelja i članove ansambla, a zajedničke nastupe Pavla Mašića i Hrvatskoga baroknog ansambla odlikuje upravo temeljit studij, izbrušenost svih detalja skladbi u stilski primjerenoj (baroknom razdoblju) i cjelovitoj interpretaciji notnih izvornika, angažman svih glazbenika te suglasje komornoga sviranja. Sve se to potvrdilo na koncertu 26. svibnja. Proveli smo jednu ugodnu večer u Cafeu Leipzig, u ozračju Bachovih nastupa s ansamblom Collegium musicum u kavani Zimmermann poznatih od 20-ih godina 18. stoljeća.

  

  ©Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 13. lipnja 2024.

Piše: