Čistoća intonacije i čelična koncentracija

Akademski muški zbor FER-a Sveučilišta u Zagrebu, Josip degl´Ivelli, dirigent, Knežev dvor

• 

  Akademski muški zbor FER-a (Fakulteta elektrotehnike i računarstva) Sveučilišta u Zagrebu, osnovan na inicijativu dirigenta i voditelja Josipa degl'Ivellija i tadašnjeg dekana prof.dr.sc. Mislava Grgića, u osam godina postojanja okitio se nevjerojatnim brojem nagrada, zlatnih plaketa, priznanja, a uzastopno je šest puta proglašen najboljim zagrebačkim pjevačkim zborom. Imali smo ga priliku čuti četiri puta tokom  njihove dubrovačke turneje i to kako u euharistijskom slavlju, tako i na koncertnom podiju. Pravo je malo čudo okupiti toliki broj mladih muških glasova, njih četrdeset i jedan, i sustavno ih razvijati na najbolji mogući način. U doba kada je svima profit po hijerarhiji životnih vrijednosti na vrhu, njegovanje amaterizma (ne diletantizma) došlo je kao kulturna niša iz koje se mogu razviti kvalitetni sastavi. Upitan je profesionalizam u kojem se neprofesionalno odnosi prema djelu i radu, što s ovim ansamblom nikako nije slučaj. Svoj „neprofesionalni status“  kompenzira iskrenom i čistom strašću, u ovom slučaju prema pjevanju i takvoj vrsti literature.

  Za svoj nastup u Kneževom dvoru (1. lipnja 2024.) izabrana su djela mahom hrvatskih skladatelja svjetovne i sakralne zborske literature, ujedinjujući autore s hrvatskog kontinenta i one primorske, napose dubrovačke. Na samom početku, u počast jednom od najznačajnijih muzikologa na ovim prostorima, najzaslužnijem znanstveniku za proučavanje dubrovačke glazbene prošlosti i liturgijske glazbe, Dubrovčaninu dr.sc. don Mihu Demoviću, otpjevana je njegova skladba Zdravo tilo. Nakon toga slijedila je Tristis est anima mea Alana Kljaića, posvećena ovom zboru i dirigentu degl'Ivelliju. Skladba Ivana Muhvića Mir bila je poveznica s dvije skladbe Dubrovčanina Krešimira Magdića, Sušna zivka i Sutra će te ponit. Dvije su to pjesme snažne emocionalnosti i guste strukture naslonjene na uobičajene, osnovne, ali obogaćene klapske harmonijske progresije, upotrijebljene dramatično na ključnim mjestima teksta, pa je spoj duboke proživljenosti autora i interpretacija zbora rezultirala pamtljivom izvedbom. Bila je izuzetna čast što je i sam autor Magdić sjedio u publici i samozatajno se, na zahtjev dirigenta degl'Ivellija, došao poklonom zahvaliti publici na burnom pljesku.

  

  Slijedile su skladbe Danka Fija U našeg Marina, Jakova Gotovca Dobra večer uzorita, Emila Cosetta Polegla je, Mramor moste i Čardaš iz Međimurja, Mladena Pozajića Brk se smeši, Đura Prejca Peharček moj, te na kraju ponovo Jakova Gotovca Jadranu i dva stavka iz Carmine Burane Carla Orffa Si puer cum puellula i In taberna quando sumus, uz klavirsku pratnju Nikole Sebastiana Jambrošića. Važno je spomenuti i solističke nastupe pojedinih članova zbora, a to su: Dario Vrbaslija, Noa Milin, Luka Kljajić – svi do jednog su moćnim glasovima i sigurnim, preciznim nastupom doprinijeli cjelokupnom dojmu odlično spremljenog zborskog pjevanja.

  Akademski muški zbor FER-a krasi više kvaliteta, ali ono što fascinira, osobito zato što se radi o pjevačima-amaterima, jest čistoća intonacije od početka do kraja koncerta u trajanju više od sat vremena. Budno su pratili svaki pokret dirigenta Josipa degl'Ivellija i čeličnom koncentracijom ostali prisutni u muzici. Nije stoga za zamjeriti povremeno nečistu dikciju ili nespretnost. Dirigent Josip degl'Ivellio mudro je izabrao repertoar, ispreplevši popularne pjesme s onima koje to nisu i tako im dao šansu za vidljivost. Degl'Ivelliova estetika prilagođena je mogućnostima pjevača i bliža je više pučkom pjevanju nego umjetničkom, a vokalnu tehniku izvukao je do maksimuma.

  

  Nažalost moram se ovdje nakratko osvrnuti na pjevačke zborove u Dubrovniku. Od tako velike i duge tradicije zborskog pjevanja, ovdje ih je sve manje. Većina vrsnih pjevača prebacila se na klapsko pjevanje, pa zborovođe jedva nalaze muške glasove. Dubrovački komorni zbor, zbor Libertas, Katedralni zbor sve su manje prisutni na koncertnoj sceni. Budi nadu još jedino osnutak zbora Blasius prije pet godina, koji dvaput godišnje prezentira nešto ozbiljniji repertoar. Stoga možemo samo poželjeti da ovakvih zborova kao što je Akademski muški zbor FER-a bude što više na našem kulturnom obzorju i da nas gostovanjem inspiriraju i zapitaju: gdje je zborska dubrovačka tradicija nestala?

  ©Marija Grazio, KLASIKA.hr, 14. lipnja 2024.

Piše: