Ljepota i suglasje komornoga sviranja

Duo Pačko & Detoni, Glazbeni umjetnici Zagrebu, Mala dvorana Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, 1. listopada 2024.

• 

  Prvi koncert ciklusa Glazbeni umjetnici Zagrebu u sezoni 2024/2025. uvod je u proslavu 80. obljetnice djelovanja Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika (HDGU). Osnovano je 1945. godine kao „(…) krovna udruga akademskih glazbenika, profesionalnih glazbenih umjetnika u Hrvatskoj koja danas okuplja oko 600 članova. (…) HDGU predstavlja nezaobilazan, iznimno važan čimbenik razvoja glazbene kulture u Hrvatskoj, s obzirom da je velika većina članova iznimno aktivna“. Od utemeljenja do danas HDGU priređuje po dvadesetak koncerata godišnje i brine o zaštiti izvođačkih prava glazbenika. Osim ciklusa Glazbeni umjetnici Zagrebu, čije je ranije ime bilo Zagrebački umjetnici zagrebačkoj publici, tu je i tribina mladih profesionalnih glazbenika utemeljena 1967. godine, koja s vremenom dobiva natjecateljski karakter, a od 1974. godine nosi ime prerano preminuloga pijanista i pedagoga Darka Lukića (1922–1974).

  Neovisno o imenu ciklusa, niz godina obilježavaju ga još neke značajke koje se mogu povezati s tradicijom glazbenoga školovanja u Zagrebu. Naime, 1829. godine (prije 195 godina) članovi građanskoga društva Societas filharmonica zagrabiensis utemeljili su glazbenu školu kako bi se u njoj školovali glazbenici za društveni orkestar. S vremenom je ona postala glavnom glazbenom obrazovnom ustanovom, prešavši u sastav zagrebačkoga sveučilišta od 1921. kao konzervatorij, odnosno kasnija Muzička akademija. Mnogi su hrvatski glazbenici upravo ovdje stekli naobrazbu zahvaljujući kojoj su mogli započeti svoju karijeru kao orkestralni glazbenici, pedagozi, članovi komornih sastava ili solisti u Hrvatskoj, ali i u drugim europskim zemljama. U drugoj su grupi glazbenici koji su se školovali izvan Hrvatske (Zagreba). Ovdje su se nastanili i godinama davali svoj prilog glazbenome životu Zagreba, a mogu se spomenuti tek neki: Georg Karl Wisner von Morgenstern (1783–1855) rodom iz Arada u Rumunjskoj, Zacharias Zellner (1795–1875) i Ivan Oertl (1827–1889) rodom iz Češke, Talijan Ernesto Cammarota (1861–1934) ili Slovenac Josip Gostič (1900–1963). Još jednu skupinu glazbenika čine oni koji su glazbeno školovanje započeto u Zagrebu nastavili u nekom poznatom glazbenom visokom učilištu izvan Hrvatske, a po završetku studija se vratili u domovinu. Svi oni svojim nastupima pridonose glazbenome životu Zagreba (Hrvatske).

  

  Prvi koncert ciklusa Glazbeni umjetnici Zagrebu održan je u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog u utorak, 1. listopada 2024. Duo Pačko & Detoni u sastavu violončelistica Kajana Pačko i pijanist Danijel Detoni proslavio je ovim koncertom 10. obljetnicu djelovanja, tijekom kojega su ostvarili niz uspješnih zajedničkih nastupa u domovini i inozemstvu. Već nekoliko podataka iz njihovih životopisa prikazuje ih kao vrsne glazbenike koji – iako danas žive u različitim glazbenim sredinama, pronalaze vremena za komorno muziciranje.

  Kajana Pačko stekla je u rodnome Splitu prvu glazbenu naobrazbu, a već u dobi od četrnaest godina upisala je studij violončela u razredu prof. Valtera Dešpalja (1947-2023) na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Usavršavanje je nastavila kod uglednih violončelista u Berlinu i Salzburgu; od 2015. godine profesorica je violončela na Visokoj glazbenoj školi za glazbu i kazalište Felix Mendelssohn-Bartholdy u Leipzigu. Dobitnica je prvih nagrada na natjecanjima glazbenika, nastupala je kao solistica s brojnim orkestrima u Hrvatskoj i inozemstvu, a snimila je i nekoliko nosača zvuka uz pratnju Danijela Detonija. Kajana Pačko svira na violončelu L'école de Pique izrađenom 1800. godine u Parizu, u čijem je opojnom zvuku uživala publika (doduše, malobrojna) u Maloj dvorani Lisinski.

  

  Danijel Detoni počeo je svoje glazbeno obrazovanje u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, a nastavio je kod više pedagoga i pijanista u Budimpešti na Glazbenom sveučilištu Liszt Ferenc te u Parizu kod Itamara Golana, vrsnog pratitelja instrumentalnih solista. Stalno se usavršavao pohađajući seminare uglednih europskih pijanista. Nastupao je kao solist uz orkestre i komorne sastave, ali najčešće kao interpret dionice klavira uz jednog vokalnog ili instrumentalnog solista. Od 2009. godine predavao je klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a danas predaje i komornu glazbu te prenosi studentima svoje bogato iskustvo koncertiranja.

  Iz bogate literature za violončelo i klavir odabrali su glazbenici jedno klasično djelo – Prvu sonatu za klavir i violončelo u F-duru, op. 5 br. 1 Ludwiga van Beethovena (1770–1827) i djela dviju skladateljica: Sonatu za violončelo i klavir u G-duru, op. 17 austrijske skladateljice Johanne Müller-Hermann (1868–1941) i Sonatu za violončelo i klavir u e-molu, op. 35 Dore Pejačević (1885–1923). Dvostavačnu sonatu (I. Adagio sostenuto – Allegro, II. Rondo. Allegro vivace) skladao je Beethoven 1796. godine u prvoj (ranoj) stvaralačkoj fazi. Violončelo donosi tematsku građu, ali tek nakon virtuozne i dominantne klavirske dionice. Jedina sonata koju je za violončelo i klavir 1923. godine skladala Johanna Müller-Hermann nije bila objavljena za njezina života. I sama skladateljica nije stekla veću popularnost u tadašnjem glazbenom životu u Beču. U sonati s tri stavka (I. Moderato schwungvoll, II. Allegretto, III. Andantino – Allegretto scherzando) violončelo je nositelj tematske građe iznad uglavnom tiše i razvedene klavirske pratnje, u kojoj se prepoznaju harmonijski obrisi kasnoga romantizma ali i rastvaranje tonaliteta, čemu je posegnula pod utjecajem suvremenika Arnolda Schönberga (1874–1951). Violončelo je kao vodeće glazbalo prevladalo u sonati Dore Pejačević (skladanoj 1913. godine) u kojoj je skladateljica znalački odabrala tonski opseg, davši dovoljno mogućnosti i dionici klavira da se potvrdi kao nositeljica snažne, pregledne harmonijske potpore. Prvi i četvrti stavak (I. Allegro moderato, IV. Allegro comodo) pisani su u sonatnom obliku, drugi Scherzo s Triom počiva na dvotaktnome plesnom motivu, a treći Adagio sostenuto temelji se na pijevnoj, lirskoj temi.

  

  Publika će zasigurno dugo pamtiti koncert Dua Pačko & Detoni, koji je proletio kao u jednome dahu. Od samoga početka Beethovenove sonate, koju je Danijel Detoni svirao izvanrednom artikulacijom, preciznošću, dinamičkim nijansama i primjereno tempu (od polaganog uvoda do brzog Allegra) pratila je publika dotjeranu i promišljenu interpretaciju prateće dionice klavira. Pod prstima Kajane Pačko nizali su se precizno odsvirani tonovi, što je bez obzira na brža tempa i složenije ritamske kombinacije, postigla savršeno kontroliranim pokretima gudala. Lijep, plemenit i očaravajući zvuk njena violončela plijenio je pozornost publike u dvorani, pri čemu se isticala široka paleta dinamičkih nijansi. Iznimno muzikalni glazbenici Kajana Pačko i Danijel Detoni prolazili su kroz partiture triju skladbi uigrano, potvrđujući kako svoje vještine sviranja tako i ljepotu i suglasje komornoga sviranja koji su osobito zabljesnuli u slojevitome, kasno-romantičarskom izričaju skladateljice Dore Pejačević. Kratkim dodatkom – obradom jedne skladbe Pavla Dešpalja (1934–2021) za violončelo i klavir, prisjetili su se glazbenici Kajanina profesora violončela Valtera Dešpalja.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 7. listopada 2024.

Piše: