Dojmljiva interpretacija vokalnih minijatura Richarda Straussa

Richard Strauss: Liederabend, Marija Vidović, sopran, Božo Letunić, klavir, Mala dvorana Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, 8. listopada 2024.

• 

  Obljetnice rođenja (160.) i smrti (75.) njemačkoga skladatelja Richarda Straussa (1864–1949) ostale su gotovo neobilježene u našem glazbenom životu. Richard Strauss je kasnoromantični majstor simfonijske pjesme, koncerata za različite instrumente i orkestar, opera, pjesama za glas i orkestar i solo-pjesama – Lieda te majstor instrumentacije koji nastavlja na traktat Hectora Berlioza (1803–1869) o odnosu grupa instrumenata u orkestru radi postizanja uravnoteženog zvuka. Solo-pjesma – Lied poprima nove stilske značajke od prve prokomponirane pjesme Der Erlkönig (Vilinski kralj) koju je mladi, tek osamnaest godina star Franz Schubert (1797–1828) skladao 1815. godine na stihove Johanna Wolfganga von Goethea (1749–1832) stvorivši malu dramu u kojoj sudjeluju pripovjedač i tri lika.

  Čitav je niz skladatelja čije su solo-pjesme prava mala remek-djela satkana na vrijednim literarnim predlošcima u kojima se otkriva široka paleta njihove proživljenosti i emocija. Richard Strauss, koji je svoje Posljednje četiri pjesme skladao u posljednjim danima života u inačici za glas i orkestar ne doživjevši njihovu praizvedbu, zaključuje na određeni način niz velikih majstora Lieda 19. stoljeća. Nakon Schuberta to su Robert Schumann (1810–1856), Johannes Brahms (1833–1897), Hugo Wolf (1860–1903) i Gustav Mahler (1860–1911). Ostavši vjeran postulatima klasične harmonije, ali obogaćene složenijim akordima, kromatskim i enharmonijskim promjenama osnovnoga tonaliteta, Strauss nije podlegao izazovima atonalitetnosti i dodekafonske tehnike Arnolda Schönberga (1874–1951) stvarajući vokalne minijature zanimljivih, pijevnih melodijskih linija i bogate virtuozne klavirske pratnje. Čitajući poeziju uglavnom njemačkih pjesnika, zaustavljao se na pjesmama lirske tematike, ali i onima u kojima su se pjesnici okretali filozofskim pitanjima.

  

  Večer Lieda – solo-pjesama iz opusa Richarda Straussa, priredila je u utorak, 8. listopada 2024. u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog sopranistica Marija Vidović koju je majstorski pratio pijanist Božo Letunić. Rođena u Čakovcu, Marija Vidović je već u ranome djetinjstvu u obitelji upoznala klasičnu i tradicijsku glazbu, a nakon završene srednje Glazbene škole i gimnazije u Varaždinu nastavila je školovanje u Beču na Sveučilištu za glazbu i scensku umjetnost te u Stuttgartu na Visokoj školi za glazbu i scensku umjetnost, gdje joj je pedagog bio tenor, dirigent i režiser Francisco Araiza (1950.). Danas živi i djeluje u Beču kao slobodna umjetnica, što joj omogućuje nastupe u svjetskim opernim kućama, na koncertima i pedagoški rad. Po završetku osnovnog i srednjega glazbenog školovanja u rodnome Dubrovniku pijanist Božo Letunić upisao je 1994. godine studij klavira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi red. prof. Zvjezdane Bašić (1926–2005), a završio ga u klasi red. prof. Ljubomira Gašparovića (1951.). Suradnja s pjevačima dio je njegova svakodnevnog djelovanja kao višeg umjetničkog suradnika na Odsjeku za pjevanje Muzičke akademije u Zagrebu, čime je povezao svoj savršeni pijanizam i komorno muziciranje u kome se usavršavao kod uglednih europskih pedagoga.

  Na početku večeri Lieda Richarda Straussa izveli su sopranistica Marija Vidović i pijanist Božo Letunić Četiri posljednje pjesme (u skladateljevoj inačici za sopran i klavir). Iako nisu bile zamišljene kao ciklus, tako su objavljene pod naslovom koji mu je kasnije dao izdavač. Pjesme na stihove Hermanna Hessea (1877–1962) Frühling (Proljeće), September (Rujan) te Beim Schlafengehen (Odlazak na spavanje) i Im Abendrot (U sumrak) Josepha von Eichendorfa (1788–1857) odraz su razmišljanja o razdobljima života, čiji je kraj slutio već bolesni Strauss. U posljednjoj je pjesmi citirao motiv iz svoje simfonijske pjesme Tod und Verklärung (Smrt i preobraženje) te ritmički modificiran početak Njemačkoga rekvijema Johannesa Brahmsa.

  Iz ciklusa Četiri pjesme, op. 27 koji je Strauss skladao kao vjenčani dar supruzi Paulini de Ahna (1863–1950) godine 1894. izvedene su dvije posljednje na stihove Johna Henryja Mackayja (1864–1933): Morgen (Sutra) i Heimliche Aufforderung (Tajna pozivnica). Umjetnici su izveli u najavljenome programu dvije pjesme iz ciklusa 8 Gedichte aus „Letzte Blätter“, op. 10 (Osam pjesama iz „Posljednjih listova“) na stihove pjesnika Hermanna von Gilma (1812–1864): Die Nacht (Noć) i Zueignung (Posveta), a kao dodatak Allerseelen (Dušni dan). Pjesme iz obaju ciklusa skladatelj je kasnije orkestrirao. Čuli smo još solo-pjesmu Ständchen (Serenada) iz ciklusa Sechs Lieder von Adolf Friedrcih Graf von Schack (Šest pjesama…) čiji je autor Adolf Friedrich von Schack (1815–1894) te solo-pjesmu Freundliche Vision (Lijepa vizija), prvu iz ciklusa 5 Lieder nach Gedichten von Otto Julius Bierbaum und Karl Henckell, op. 47 (Pet pjesama…). Otto Julius Bierbaum (1864–1929) je autor teksta samo ove pjesme, a skladatelj je i ovaj ciklus kasnije obradio za sopran i orkestar.

  

  Cikluse solo-pjesama op. 10., op. 17., op. 27 i op. 48 skladao je Richard Strauss između 1885. i 1900. godine. Za svaki tekst (i pojedine stihove) pronašao je melodijsku liniju koja će slijedom intervala i ritamskih rješenja biti prilagođena tekstu, a bogatu harmonijsku podlogu ostavio je u klavirskoj dionici koja je potpora pjevaču, ali istodobno i samostalno oblikovana u stvaranju ugođaja nadahnutoga poezijom. Sopranistica Marija Vidović intonativno precizno ovladala je velikim tonskim rasponom i složenim ritamskim varijantama izgovarajući razgovjetno tekst i gradeći svoju dinamički raslojenu interpretaciju u jasnim frazama potkrijepljenim neprimjetnim disanjem. Klavirska pratnja solo-pjesama Richarda Straussa ne svodi se na ponavljanje motiva pjevačke dionice nego, razlikujući se od nje, tvori jedan novi sloj postavljajući pred pijanista nemale tehničko-interpretativne zahtjeve. Božo Letunić imao se prilike predstaviti kao izvrstan pijanist čije je umijeće sviranja u potpunosti usuglašeno s interpretom vokalne dionice, što je iznjedrilo muzikalnu i dojmljivu interpretaciju vokalnih minijatura Richarda Straussa. Koncert ja ostvaren u suradnji s Veleposlanstvom Savezne Republike Njemačke u Zagrebu.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 20. listopada 2024.

  Program:
  
  Vier letzte Lieder
  Frühling
  September
  Beim Schlafen gehen
  Im Abendrot
  ——
  Morgen
  Die Nacht
  Ständchen
  Freundliche Vision
  Heimliche Aufforderung
  Zueignung

Piše: