Profesori i bivši učenici na svečanoj proslavi velike obljetnice

Proslava 220. obljetnice djelovanja Glazbene škole Karlovac: Karlovački komorni orkestar i solisti, dir. Veton Marevci, Gradsko kazalište Zorin dom, 10. listopada 2024.

• 

  U šetnji zamišljenim vremeplovom kroz glazbena događanja u Karlovcu od početka 19. stoljeća od velike je pomoći monografija Glazbom kroz povijest Karlovca, objavljena 1994. godine prigodom proslave 190. obljetnice djelovanja Glazbene škole Karlovac. Unatoč Domovinskom ratu tijekom kojega su stanovnici Karlovca svjedočili gubitcima ljudskih života i razaranju materijalne baštine, pokazali su povjesničari, arhitekti i glazbeni pisci dovoljno odvažnosti da u društvenim prilikama nenaklonjenima čuvanju baštine i priređivanju kulturnih događanja podastru pismeni trag o postojanju najstarije glazbene škole u Hrvatskoj. Prema podatcima Glazbena škola Karlovac, utemeljena 1804. godine, treća je europska glazbena obrazovna ustanova nakon Pariza i Berlina, postavši tako ishodištem glazbene poduke unutar institucije koja je u mnogim europskim glazbenim središtima zamijenila (ne potpuno) od ranije uvriježenu privatnu glazbenu poduku.

  

  Grad Karlovac, koji ove godine bilježi 445 godina postojanja, građen je između rijeka Kupe i Korane na zemljištu plemićke obitelji Zrinski. Prvo je izgrađena tvrđava kojom je potvrđena obrambena namjena budućega naselja u obrani protiv Turaka i njihovih osvajanja, a ranije je tu ulogu, već od 14. stoljeća, imala tvrđava i naselje Dubovec smješteni na jednom od obližnjih brežuljaka, čiji su posjednici također bili članovi obitelji Zrinski. Obrana grada (građana) bila je primarnim zadatkom Dubovca, a kasnije i Karlovca, pa su stanovništvo činili građani i vojnici što se s vremenom – slično kao i u Zagrebu, Petrinji, Varaždinu i drugim gradovima Trojedne Kraljevine, odrazilo i na njihovome glazbenom životu. Svaka pješadijska pukovnija u sastavu vojske Habsburške monarhije imala je svoju vojničku glazbu čiji su glazbenici svirali jedno ili više glazbala, a nerijetko su priređivale besplatne nastupe na javnim površinama u gradovima omogućujući građanima da upoznaju kraće odlomke iz djela europskih skladatelja. (Prvi takav koncert u zagrebačkome parku Maksimir najavljen je u prvome broju časopisa Luna. Agramer Zeitschrift od 1. srpnja 1826. godine.)

  U profesionalnim vojničkim formacijama sudjelovali su ne samo Hrvati nego i stanovnici drugih zemalja iz Monarhije, od kojih su mnogi vojni glazbenici imali i glazbenu naobrazbu. Bogat glazbeni život u Karlovcu odvijao se i pod svodovima crkvenih prostora, što potvrđuju podatci o orguljama, orguljašima, pjevačima, i dr. U gradu Karlovcu nije početkom 19. stoljeća živjelo mnogo plemićkih obitelji pa je muziciranje u njihovim kućama bilo manje zastupljeno. Po svoj prilici vojne kapele i glazba tzv. purgerske (građanske) garde u Karlovcu, osnovane 1800. godine, trebale su s vremenom sve više glazbenika pa se Gradski magistrat obratio Ugarskome (ranije Kraljevskome) namjesničkom vijeću molbom za osnivanje glazbene škole. Njegovom uredbom br. 16192 od 10. listopada 1804. godine odobreno je osnivanje Glazbene škole u Karlovcu koja djeluje neprekidno do danas.

  

  

  Monografija Glazbom kroz povijest Karlovca sadrži priloge više autorica. Marinka Mužar je autorica poglavlja Stari grad Dubovac, a Đurđica Cvitanović poglavlja Karlovačka Zvijezda. Poglavlje Povijest Glazbene škole podijeljeno je na više tema pa je Ljiljana Ščedrov autorica odlomaka Glazbeni život Karlovca do početka 19. stoljeća i okviri stvaranja glazbenog školstva i posljednjih triju Zamah posljednjeg desetljeća, Glazbena škola u domovinskom ratu i Umjesto zaključka. Najviše podataka o radu Glazbene škole Karlovac dala je Božena Jelačić, autorica potpoglavlja Glazbeni zavod i glazbenici u vrijeme ilirskog preporoda, Glazbeni zavod do kraja 19. stoljeća, Iskorak u novo stoljeće, Gradski glazbeni zavod između dva svjetska rata i Muzička škola nakon 1945. Nakon sažetaka poglavlja na engleskom jeziku, na kraju ove fotografijama bogato opremljene monografije nalaze se i neizostavni popisi nagrada i priznanja učenicima i ansamblima, učenika koji su položili završni ispit (od 1946. do 1994.), nastavnika i ostalog osoblja zaposlenog u školi od 1804. do 1994. godine. Bio je kratak rok za pisanje monografije o 200. obljetnici Glazbene škole Karlovac, a kako to nije učinjeno ni za 220. obljetnicu, pruža se prilika da se za neku blisku sljedeću obljetnicu (225.?) napiše poglavlje o djelovanju škole od 1994. i da se o njenoj ranijoj povijesti podastru novopronađeni podatci iz arhiva.

  

  Prigodom proslave 220. obljetnice djelovanja Glazbene škole Karlovac priređen je program u čijoj su izvedbi sudjelovali učenici i nastavnici. Na obljetničkom koncertu održanom u Gradskom kazalištu Zorin dom u četvrtak, 10. listopada 2024. nastupili su kao solisti profesori uz Karlovački komorni orkestar Glazbene škole Karlovac, kojim je ravnao maestro Veton Marevci. U kratkome govoru ravnateljica Snježana Mrljak osvrnula se na prvih 220 godina rada Glazbene škole Karlovac, a publiku su pozdravili gradonačelnik Grada Karlovca Damir Mandić i županica Karlovačke županije Martina Furdek-Hajdin.

  Našavši se u ulozi solista profesori su odabrali (u pravilu jedan stavak) iz literature različitih stilova i razdoblja za instrument koji podučavaju u glazbenoj školi. S obzirom na vrijeme osnutka Glazbene škole Karlovac i stilsko razdoblje – bečka klasika, koje je obilježilo posljednja tri 18. i prva dva desetljeća 19. stoljeća, prvi je nastupio profesor viole Nikola Ćeran izvevši I. stavak Allegro iz Koncerta za violu i orkestar u D-duru Franza Antona Hoffmeistera (1754–1812). On je rođen u Njemačkoj, a već u dobi od četrnaest godina otišao je u Beč, usvojio skladateljske postulate klasicizma i ostavio jedan od najljepših koncerata za violu, instrument za koji nema puno literature.

  Slijedio je III. stavak Finale. Con moto iz Koncerta za orgulje i orkestar br. 1 u F-duru, op. 137 njemačkoga skladatelja Josefa Rheinbergera (1839–1901). Solistica u ovom koncertu za koji nema podataka u kronologiji koncerata Zagrebačke filharmonije bila je Anita Kaić Poslek, a prema njenim saznanjima djelo do sada nije izvedeno u Hrvatskoj. Iz bogatog opusa Borisa Papandopula (1906–1991) slušali smo I. stavak Predigra / Prelude: Allegro con brio iz Koncerta br. 2 za klavir i gudački orkestar u kome je virtuoznu solističku dionicu izveo profesor Božidar Vlašić. Predah u polaganome tempu donio je polagani Nokturno, op. 19 br. 4 ruskoga romantičara Petra Iljiča Čajkovskog (1840–1893).

  

  U I. stavku Allegro molto moderato iz Koncerta br. 2 za alt-saksofon i gudače, op. 14 koji je Lars-Erik Larsson (1980–1986) skladao 1937. godine, nastupio je kao solist profesor Filip Dujmović. U ozračju glazbe prve polovice 20. stoljeća, i to jazza, ostali su slušatelji u odlomku iz skladbe s albuma Charlie Parker with Strings koji je poznati američki jazz-saksofonist Charlie Parker (1920–1955) snimao između 1947. i 1952. godine, a snimka je remasterirana 1995. godine (kao aranžeri potpisani su J. Carrollo, R. Duboff i J. Sultanof). Solist uz gudački sastav orkestra bio je profesor klarineta Robert Pajić.

  Posljednje dvije točke pripadaju zacijelo popularnoj klasičnoj glazbi, poznatoj i privlačnoj širokoj glazbenoj publici. To su svakako virtuozni Ciganski napjevi, op. 20 španjolskoga violinista i skladatelja Pabla de Sarasatea (1844–1908) u kojima je solističku dionicu svirao profesor violine Vedran Mikić. U završnoj točki koncerta slušali smo šest stavaka iz suite Karneval životinja koju je francuski skladatelj Camille Saint-Saëns (1835–1921) skladao 1886. godine. Središnju ulogu imaju dva pijanista (XI. stavak naslovljen je Pijanisti), a upečatljive teme donose pojedini instrumenti iz orkestra (npr. violončelo u XIII. stavku Labud). Zahtjevne klavirske dionice svirali su profesori klavira Monika Trgovčević i Šime Buha.

  

  Jedan koncert ne može, dakako, dati potpuni uvid u djelovanje Glazbene škole Karlovac, jer bi svakako bilo vrijedno poslušati i neke od njenih 540 učenika koji se pripremaju za zanimanje glazbenik, vođeni stručnim i predanim radom svojih pedagoga. Možda će neki od njih uspjeti ostvariti karijere kao vokalni ili instrumentalni solisti, članovi zborova, orkestara ili komornih sastava u domovini ili izvan nje. Na taj će način posvjedočiti uspješnost pedagoškog rada svojih profesora koji su im prvi put postavili ruke na tipke klavira ili orgulja, na žice violine, viole, violončela ili kontrabasa, na poklopce flaute, oboe, klarineta, fagota ili saksofona, postavili im pravilno glas doprijevši do njihovih glasnica. Čitajući životopise glazbenika rijetko nailazimo na podatke o njihovim prvim pedagozima, a njihovo je poticanje na (koji put naporno) vježbanje i njihovo zalaganje prva stepenica koja učenika može privesti glazbi ili ga zauvijek odbiti.

  Obljetnica Glazbene škole Karlovac je proslavljena, a već sljedećega dana nakon koncerta posvetili su se profesori-solisti svome stalnom poslanju – podučavanju učenika, procesu tijekom kojega se susreću s različitim problemima i koje rješavaju pedagoški primjereno. Stoga im treba poželjeti puno uspjeha u radu čiji su krajnji rezultati neizvjesni, ali je krajnji cilj njihova djelovanja obrazovanje kako novih glazbenika-izvođača i pedagoga, tako i glazbene publike sposobne da na temelju provjerenih estetskih mjerila odabere dobru glazbu iz bilo kojeg stila.

  

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 21. listopada 2024.

Piše: