Snažna glazbena oluja u Crkvi sv. Marka

7. Međunarodni ciklus orguljske glazbe, Orgulje sv. Marka, Martin Strum, Crkva sv. Marka, Zagreb

• Pročitavši naslov ovoga priloga čitatelji će se vjerojatno zapitati kakva je to „oluja“ (njemački Sturm) zadesila crkvu sv. Marka u Zagrebu. Nije posrijedi nikakva elementarna nepogoda, jer srijedu, 16. listopada 2024. obilježile su povoljne vremenske prilike, a hrvatskom riječju „oluja“ može se prevesti prezime mladoga njemačkog orguljaša Martina Sturma (1992.) koji je nastupio u ciklusu koncerata Orgulje sv. Marka 2024. Njegovo sviranje, osobito nekoliko improvizacija po kojima je poznat među današnjim orguljašima, ostavili su snažan dojam na publiku koja nije skrivala oduševljenje osjetivši spontanost i lakoću otkrivanja raskošnoga zvučnog prostora novih orgulja u crkvi sv. Marka evanđelista. 2011. godine orgulje (s tri manuala) i 41 registrom izgradila je njemačka tvrtka Wolfganga Eisenbartha iz Passaua prema prijedlogu orguljaša Ante Knešaureka čiji su uzor bili francuski graditelji orgulja. Predstavljajući ih 2011. godine, rekao je: „Nove su orgulje posebnost u orguljarskom pejzažu grada Zagreba, obogaćujući ga za ovu sredinu novim, dosad prilično nepoznatim zvukom francuske orguljaške škole. U tehničkom pogledu opremljene su najsuvremenijim pomagalima i graditeljskim rješenjima te orguljašu pružaju nebrojene mogućnosti za izvođenje liturgijskog i koncertnog repertoara."

  Kako se orguljaš Martin Sturm snašao na zagrebačkim orguljama francuskoga zvuka i je li postigao zvuk orgulja njemačkih graditelja na kakvima svakodnevno svira? Kratki razgovor s Martinom Sturmom poslije koncerta potvrdio je njegovo oduševljenje orguljama u crkvi sv. Marka evanđelista koje su mu pružile velik raspon povezivanja registara i njihovih specifičnih boja. Uvrstivši u program skladbe njemačkih skladatelja (uključujući i vlastite improvizacije) ostao je u okvirima njemačke orguljske tradicije. Martin Sturm od 2019. godine (u dobi od 27 godina) djeluje kao ikada najmlađi izabrani profesor orgulja u Njemačkoj, na Glazbenom sveučilištu Franz Liszt u Weimaru, a na Institutu za glazbenu pedagogiju i crkvenu glazbu predaje orgulje i improvizaciju. Studirao je crkvenu glazbu i orgulje u razredu prof. Christopha Bosserta u Würzburgu gdje je već od 2013. do 2019. godine podučavao orgulje, održavao brojna predavanja, nastupao na koncertima i sudjelovao na brojnim natjecanjima s kojih je donosio prve nagrade iz sviranja i improvizacije. Ovo je drugo Sturmovo gostovanje u Zagrebu, gdje je 2016. godine svirao u istome ciklusu koncerata.

  

  Koncert je počeo skladbom Battaglia u C-duru (Bitka) Johanna Caspara Kerlla (1627–1693). Njen programni karakter naglašen je čestim ponavljanjem motiva fanfara, a njeno se autorstvo povezuje i s imenom španjolskoga skladatelja Juana Bautista Cabanillesa (1644–1712). Iz opusa njemačkoga skladatelja Maxa Regera (1873–1916) slušali smo Simfonijsku fantaziju i fugu, op. 57, virtuozno pisanu skladbu s razigranom slobodno koncipiranom fantazijom i četveroglasnom brzom fugom (tempo Allegro brillante e vivacissimo) u čiju temu je utkao kromatske prohode. Registraciju ove skladbe nastale 1901. godine Reger je zapisao u partituri, a posvetio ju je svom prijatelju, dirigentu i profesoru Gustavu Beckmannu (1865–1939), osnivaču Bachovog društva u Essenu i Udruženja evangeličkih crkvenih glazbenika u Pruskoj. Martin Sturm improvizirao je Capriccio (u prijevodu: hir), virtuoznu skladbu slobodne forme s preglednim harmonijama u okviru tonaliteta. U opusu Johannesa Brahmsa (1833–1897) samo su četiri skladbe za orgulje, a nastale su nedugo nakon 1854. godine i početka poznanstva s obitelji Schumann – Robertom (1810–1856) i Clarom (1819–1896) u čijoj je kućnoj knjižnici otkrio recentna teorijska djela iz polifonije. Jedna od skladbi je Preludij i fuga u g-molu, WoO 10 (djelo bez oznake opusa) koju je dovršio u veljači 1857. godine.

  Više desetljeća ostala je skrivena među rukopisima Clare Schumann, a objavljena je tek 1927. godine i praizvedena dvije godine kasnije. Proučavajući priručnike o kontrapunktu kao i fuge Dietericha Buxtehudea (1637–1707) i Johanna Sebastiana Bacha (1685–1750), Brahms je – poznat kao skladatelj koji je poštivao stroge formalne obrasce, skladao preludij više pijanistički, kako su procijenili neki muzikolozi, dok četveroglasna fuga u potpunosti odgovara strogim postulatima te forme. Slijedila je Sturmova kratka improvizacija Metamorphosis, nakon nje u obradi za orgulje arija Ovce mogu mirno pâsti iz Lovačke kantate, BWV 208 Johanna Sebastiana Bacha. Svoj koncert u crkvi sv. Marka evanđelista zaključio je Martin Sturm veličanstvenom improvizacijom Hommage à Bruckner kojom je podsjetio na 200. obljetnicu rođenja austrijskoga skladatelja i orguljaša Antona Brucknera (1824–1896). U podnaslovu stoji četiri simfonijske skice u kojima je slijedio raspored stavaka u simfonijama jednog od najvećih simfoničara 19. stoljeća: brzi I. (u sonatnom obliku), brzi II. Scherzo-Trio, polagani III. Adagio i IV. Fuga (u umjerenome tempu). U melodijsko-ritamskoj građi, tempima, kasnoromantičarskim harmonijskim strukturama i dinamici doista se osjetilo poznavanje stila Antona Brucknera (čije simfonije su duljega trajanja, što je u improvizaciji ipak izostalo).

  

  Spontanost, lakoća sviranja (primjerice tema fuge u Regerovoj Simfonijskoj fantaziji, op. 57 kao i improvizacija Hommage à Bruckner), jasna artikulacija udara, razgovijetan izgovor u brzim tempima, fascinantan izbor registara u manualima i pedalu smjestili su publiku u crkvi sv. Marka evanđelista u središte snažne glazbene oluje. Njen pokretač Martin Sturm (oluja) pronalazio je u Eisenbarthovim orguljama neslućene i jedinstvene zvučne kombinacije, krećući se suvereno u ogromnom tonskom prostoru i nebrojenim dinamičkim varijantama koje su se na završetku slile u dugo, puno zvučanje (kao u codama Brucknerovih) simfonija koje je obgrlilo brojnu publiku. Čak i dobri poznavatelji orgulja ostali su zadivljeni umijećem sviranja orgulja mladog orguljaša Martina Sturma, osobito izborom registara, pa je i ovom prigodom potvrđeno da doista treba osjetiti dušu pojedinih orgulja i zvukovnoga bogatstva koje u sebi skrivaju. Hoćemo li opet čekati osam godina na nastup Martina Sturma u Zagrebu ili će nam se posrećiti da nas i prije oduševi svojim sviranjem i vještinom improvizacije? Do sljedećeg nastupa ostaju nam sjećanja na ovu veliku orguljsku oluju koju nam je podario Martin Sturm.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 31. listopada 2024.

  Program:

  Johann Caspar Kerll: Battaglia in C
  Max Reger: Simfonijska fantazija, op. 57 br. 1/1
  Martin Sturm: Improvizacija: Capriccio
  Johannes Brahms: Preludij i fuga u g-molu, WoO 10
  Martin Sturm: Improvizacija: Metamorphosis
  Johann Sebastian Bach: Schafe können sicher weiden, arija iz Lovačke kantate, BWV 208
  Martin Sturm: Improvizacija: Hommage à Bruckner, četiri simfonijske skice

Piše: