Kelemenova avangarda i Brucknerov simfonizam u rukama mladih glazbenika

Lisinski subotom: 300 za Brucknera i Kelemena, Orkestar Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, Hansjörg Albrecht, dirigent; U spomen na 200. godišnjicu rođenja Antona Brucknera i 100. godišnjicu rođenja Milka Kelemena

• 

  300 za Brucknera i Kelemena naziv je posljednjeg koncerta iz najposjećenijeg ciklusa Lisinski subotom Orkestra Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu pod vodstvom dirigenta Hansjörga Albrechta, koji je podjednako na međunarodnoj sceni poznat kao koncertni orguljaš i kao dirigent. Znamenka 300 iz naslova koncerta nastala je zbrojem obljetnica rođenja – sto za Kelemena i 200 za Antona Brucknera. I dok je  obljetnicu osamljenog simfonijskog giganta obilježavao cijeli svijet, pa i za domaće je prilike i u nas dostojno obilježena, Kelemen je više ili manje ostao domaća briga. Doduše ne toliko istaknuta koliko za života, iako je ponajviše djelovao u Njemačkoj, a bio je prisutan i značajan u ovdašnjem glazbenom životu kao jedan od utemeljitelja Muzičkog biennala Zagreb i skladatelj čija su se nova i nova djela koja su neumorno nastajala do kasne dobi, i redovito se praizvodila u domovini do osnutka Festivala Milka Kelemena u rodnoj mu Slatini, gdje se i danas redovito održava.

  Za razliku od uobičajenih gužvi na koncertima atraktivnog ciklusa Lisinski subotom, osobito kada je riječ o gostovanjima, ovaj put je interes bio za mrvu slabiji. Možda bi razlog trebalo potražiti i u kroničnoj nezainteresiranosti široke publike za djela iz pera domaćih autora, još itekako prisutni neznatiželjni konzervativizam i podozrivost prema novijoj glazbi premda je stara više od pola stoljeća i u njoj se navodno ne može uživati. To onima koji žele slušati uvijek isto i provjereno u gradu gdje je upravo Kelemen bio jedan od pokretača Muzičkog biennala, još uvijek nikako ne sjeda. No atmosferu je napravila mlada publika, mahom navijači svojih darovitih i srčanih kolega u orkestru. Smišljeni program povezao je Kelemenov Archetypon II – Für Anton, naravno Bruckner, i njegovu Šestu simfoniju u A-duru.

  

  Nije to učinjeno bez razloga jer Kelemen je na poticaj Državne opere u Stuttgartu, gdje je na Visokoj školi bio dugogodišnji profesor kompozicije, Archetypon II skladao o stotoj godišnjici Brucknerove smrti 1994. godine, gdje je i praizveden, da bi prvu hrvatsku izvedbu dočekao dvije godine poslije na Dubrovačkim ljetnim igrama. Stalni Kelemenov interes za arhetipove djelo sastavlja od malih, kontrastnih cjelina gdje se već s početka naslućuje duboki ton velike orkestralne gromade u duhu podsjećajući na djelo autora kojemu je posvećeno da bi jednom poslije upotrijebio i izravni citat iz njegove Sedme simfonije. Uzbudljivo Kelemenovo ostvarenje prepuno mijena ipak ne slijedi dimenzije Brucknerova simfonizma, ali jasnim obilježjima čini dostojnu posvetu. Veliki trud mladih koncentriranih glazbenika uložen u izvedbu pod preciznim Albrechtovim vodstvom bio je dostojan ponovnog javnog predstavljanja intrigantnog djela.

  Nešto je manje to bila majstorova velika, jednosatna Šesta simfonija u A-duru, gdje se Albrechtovo vodstvo koncentriralo na pedagošku komponentu točnog čitanja, propuštajući cijeli niz drugih: od šireg dinamičkog spektra koji se nije spuštao ispod mezzofortea do začudnih izbora i premalih opsega gradacija, a time i gubitka organske povezanosti cjeline goleme gradnje. Prilog svojoj fascinaciji Bruckreovim simfonijama, Albrecht je ostvario obradom i snimkom za orgulje, svoj matični instrument. No priroda orgulja i orkestra je ipak drukčija, pa je orkestralna izvedba ostala na inzistiranju na strukturi a manje na zanosnoj zvukovnosti koju može proizvesti orkestralni zvuk. Bilo je mnogo lijepo oblikovanih manjih cjelina, čemu je pridonijela visoka koncentriranost studenata, ali cijeli koncert nije dosegao razinu kojoj smo uz jednaku srčanost svjedočili na mnogih ranijim akademskim pothvatima – od Mahlerove Simfonije tisuća preko Mozartova Requiema do Kuljerićeve Životinjske farme.

  

  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 19. studenog 2024.

  Program:

  Milko Kelemen: Archetypon II 'Für Anton', za veliki orkestar
  Anton Bruckner: Šesta simfonija u A-duru, WAB 106

Piše: