Mašićeva četvrtstoljetna vjernost orguljama

Pavao Mašić, orgulje, Cantores Sanci Marci, Valentina Fijačko Kobić, sopran, Monika Cerovčec, sopran, Martina Gojčea Silić, mezzosopran, Marin Čargo, bariton, Ivan Repušić, Tomislav Fačini, Jurica Petar Petrač, dirigenti, Crkva sv. Marka evanđelista, Zagreb

• 

  Svečanim koncertom održanim 29. listopada proslavljena je 25-godišnja obljetnica orguljaškog djelovanja Pavla Mašića (Šibenik, 1980.) u crkvi sv. Marka u Zagrebu. Vijest je to koja ispisana ovako šturo ne govori mnogo. Međutim, kada se poznaju sve glazbeničke, pedagoške, pa i organizatorske  djelatnosti odličnog virtuoza na orguljama, onda postaje razumljivija bitnost Mašićeve vjernosti orguljama u gornjogradskoj župnoj crkvi u kojoj je od 1999. godine glavni orguljaš, nastavljajući tako dugu tradiciju koju ova povijesna crkva bilježi još od 14. stoljeća (prvi dokumentirani spomen orguljaša, ujedno i najraniji u čitavoj Hrvatskoj, datira iz 1359. g.). Budući da u crkvi sv. Marka evanđelista trajno surađuje s Oratorijskim zborom Cantores Sancti Marci bilo je logično da u proslavi Mašićeva orguljaškog jubileja sudjeluje i crkveni zbor koji aktualno vodi? Jurica Petar Petrač, a pridružili su se kao dirigenti i nekadašnji voditelji Tomislav Fačini i Ivan Repušić.

  Pavao Mašić diplomirao je na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu  više studija i to čembalo u razredu Višnje Mažuran, orgulje u razredu Marija Penzara, te studij glazbeno teoretskih disciplina. Orgulje je magistrirao u okviru poslijediplomskog solističkog studija (diplôme de soliste) na Haute École de Musique u Lausanni u razredu Kei Koito, gdje se s posebnim naglaskom bavio interpretacijom glazbe renesanse i baroka na povijesnim instrumentima. S izvrsnim je uspjehom također završio poslijediplomski studij čembala i srodnih instrumenata s tipkama u razredu dr. Roberta Hilla, te Michaela Behringera (basso continuo) pri Musikhochschule (Institut für Historische Aufführungspraxis) u Freiburg im Breisgau. Daljnja usavršavanja su s nekima od najistaknutijih čembalista današnjice kao što su Pierre Hantai, Christophe Rousset i Skip Sempé, pod čijim se vodstvom posvetio repertoaru skladbi J. S. Bacha i francuskih baroknih skladatelja. Nadalje, Bob van Asperen, Ton Koopman, Laurence Cummings, Anđelko Klobučar, Daniel Roth, Luigi Ferdinando Tagliavini, Christoph Bossert, Katherine Bine Bryndorf, tek su neki od renomiranih umjetnika pod čijim se vodstvom usavršavao u okviru mnogobrojnih međunarodnih majstorskih tečajeva posvećenih interpretaciji glazbe za čembalo i orgulje.

  Pavao Mašić redovito kao solist i komorni glazbenik nastupa na renomiranim glazbenim festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu (Italija, Španjolska, Portugal, Njemačka, Švicarska, Rusija, Češka), solističke je nastupe imao s Hrvatskim baroknim ansamblom, Baroknim ansamblom La Risonanza, Varaždinskim komornim orkestrom, Simfonijskim puhačkim orkestrom Hrvatske vojske i om (uz koju je 2006. praizveo Carillon, koncert za orgulje i orkestar Ante Knešaureka). Povremeno surađuje i s raznim solistima i ansamblima poput Zagrebačkih solista, Hrvatskog baroknog ansambla, Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije, Komornog orkestra Münchenske filharmonije, Komornog orkestra stipendista Berlinske filharmonije, Slovenske filharmonije.

  Pavao Mašić nositelj je prvih nagrada s međunarodnih natjecanja Grand Prix Bach de Lausanne (Švicarska, 2006.) i Andrea Antico da Montona (Hrvatska, 2006.), Rektorove nagrade za akademsku godinu 2004./2005., te Nagrade Ivo Vuljević za najuspješnijeg mladog glazbenika u 2006. g. prema izboru Hrvatske glazbene mladeži. Godine 2009. bio je laureat na međunarodnom natjecanju 1. Concurso internacional CAI – Jóvenes Intérpretes de Organo održanom u Zaragozi (Španjolska), a u 2010. primio je i Godišnju nagradu Društva sveučilišnih nastavnika i drugih znanstvenika u Zagrebu. Osobito uspješnu 2010. godinu ovjenčale su sve tri nagrade koje istaknutim umjetnicima dodjeljuju Varaždinske barokne večeri. Iako tek debitant na tom renomiranom hrvatskom festivalu, u okviru jubilarnih 40. Varaždinskih baroknih večeri primio je Pavao Mašić Nagradu Ivan Lukačić za koncert na čembalu s ansamblom Symblema (s violinistom Bojanom Čičićem i gambisticom Nikom Zlatarić), Nagradu Jurica Murai za solistički orguljaški recital kao najbolju interpretaciju na 40. Varaždinskim baroknim večerima, te Vjesnikovu nagradu Kantor za najbolju interpretaciju skladbi J. S. Bacha.

  Iz itekako bogatog vlastitog repertoara antologijskih djela za orgulje odabrao je Pavao Mašić za svečanu prigodu proslave četvrtstoljetnog orguljanja u crkvi sv. Marka evanđelista Toccatu u g-molu Franje Dugana, Treću sonatu Anđelka Klobučara i Koralni intermezzo iz ciklusa Veni, creator spiritus Davorina Kempfa, koji je stavak doživio hrvatsku praizvedbu. Uopće, odabirom djela hrvatskih skladatelja koji su važni za orguljašku literaturu u raznim povijesnim razdobljima i stilskim usmjerenjima odao je Mašić počast velikanima nacionalne orguljaške glazbe čija djela i inače rado i često izvodi i za čije se izdavanje trajno aktivno zalaže.

  Pozivanjem uglednih vokalnih solista bilo je omogućeno izvođenje djela koja su Mašiću očito vrlo draga. Tako je pod ravnanjem Tomislava Fačinija i uz sudjelovanje mezzosopranistice Martine Gojčeta Silić blagozvučno odjeknuo Cum invocarem, ofertorij za mezzosopran, mješoviti zbor i orgulje Vatroslava Lisinskog, dok su stavkom Libera me Domine de morte aeterna iz Rekvijema op. 48 Gabriela Faurea dirigent Jurica Petar Petrač i bariton Marin Čargo ostvarili iskrenu potresenost molitve. Osobitu smo milozvučnost toplog soprana Monike Cerovčec doživjeli u izvedbi duhovne pjesme Ridona mi la calma (Ave Maria) Francesca Paola Tostija, da bi završnica koncerta kojim je ravnao Ivan Repušić, zahvaljujući dobro poznatim opernim vrhuncima: Verdijevim La vergine degli angeli, finalom 2. čina opere Moć sudbine i uskrsnom himnom Regina coeli, laetare iz Mascagnijeve opere Cavaleria rusticana odjeknula u pompoznijem stilu pregnantnog orguljaškog zvuka i pjevanja koje se inače ne čuje s crkvenog kora tako često. Ali, sve u slavu i čast sjajnog, vjernog, virtuoznog orguljaša Pavla Mašića.

  

  Dakako, prilika je da se podsjetimo i na važnost orgulja na kojima od 2011. godine svira 1999. godine imenovani glavni orguljaš Pavao Mašić. Naime, orgulje koje su do 2010. godine bile u crkvi sv. Marka potjecale su iz 1890. godine, kada ih je kao mehanički instrument postavio Ferdo Heferer, a već 1936. njegov nasljednik, August Faullend-Heferer, prema dispoziciji koju je načinio Franjo Dugan, postavio je novi, moderniji instrument. Međutim, tijekom godina pokazivali su se nedostaci i 2010. godine bilo je zaključeno kako je najbolje rješenje gradnja novoga instrumenta, uz zadržavanje postojećega kućišta, koje treba obnoviti. Projekt gradnje novoga instrumenta povjeren je radionici Eisenbarth iz Passaua. Taj iznimno složen proces rezultirao je montiranjem čitavoga instrumenta u radionici, gdje se još jednom nadziralo ispravnost svih dijelova, a potom se demontiralo i prevozilo u crkvu, gdje je slijedila montaža i intonacija svake pojedine svirale, ponovno vrlo složen i dugotrajan proces, jer se glasnoću i boju svake svirale trebalo prilagoditi crkvenom prostoru.

  Kada je instrument bio dovršen, glavni je orguljaš, Pavao Mašić, izjavio da se radi o „srednjem prema većem instrumentu s 3 manuala, pedalom i 41 registrom (za 6 registara većim od dosadašnjeg), mehaničke trakture i najsuvremenijih pomagala, materijala te najviše kvalitete u izvedbi instrumenta.“ Dispoziciju novih orgulja zajednički su načinili Ante Knešaurek i Pavao Mašić, u suradnji s akademikom Anđelkom Klobučarem (1931. – 2016.), tada najboljim ekspertom po pitanju orguljaške registracije u Hrvatskoj. Sva trojica bili su mišljenja da se dispozicija novih orgulja koncipira u francuskom stilu te se na taj način orguljaški pejzaž Zagreba, ali i Hrvatske, obogati do tada nedostajućim ili rijetkim francuskim tipom instrumenta. Nove orgulje posvećene su i javnosti predstavljene 8. svibnja 2011. uz svečanu misu i svečanu kolaudaciju novih orgulja, na kojima su zasvirali orguljaši Ante Knešaurek, Alen Kopunović Legetin i Pavao Mašić.

  

  Kao organizator koncertnih nastupa orguljaša na „njegovom instrumentu“ dovodi Pavao Mašić u Zagreb svjetski afirmirane umjetnike, dajući slušateljima mogućnost posebnih orguljaških užitaka. Ali, to je već neka druga tema.

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 19. studenog 2024.
  © Autor fotografija: Mirko Cvjetko

   

Piše: