S flautom kroz život – vatromet virtuoznog muziciranja

Hrvatski komorni orkestar, Angela Borlacchi, piccolo i flauta, Mojca Ramušćak, violina, Franjo Bilić, čembalo, Valentin Egel, dirigent, Novinarski dom, Zagreb

• 

  Na koncert održan 13. studenoga u Novinarskom domu u Zagrebu Hrvatski je komorni orkestar sa svojim novim šefom dirigentom Valentinom Egelom na čelu u goste pozvao talijansku flautisticu Angelu Borlacchi. Izborom samo dvaju skladateljskih imena, Borisa Papandopula (1906. – 1991.)  i J. S. Bacha (1685. – 1750.) učinjen je nadasve dobar potez jer su odabrana djela dala mogućnost svima uključenima kao i mladoj gošći za pokazivanje mnogih umjetničkih kvaliteta. Ali, budući da je gošća bila upravo flautistica, iskorištena je prigoda i za uručivanje flautističke Nagrade Tinka Muradori i isticanje nagrade Međunarodnog natjecanja Flauta Aurea.

  Dakle, Hrvatsko društvo flautista (HDF) ustanovilo je 2023. godine , Nagradu Tinka Muradori s namjerom isticanja postignuća hrvatskih flautista i flautističkih pedagoga. Prema propozicijama nagrade predloženi moraju svojim cjelokupnim stvaralačkim ili pedagoškim radom ili iznimnim postignućem u proteklome razdoblju promicati načela HDF, a nagrada se dodjeljuje godišnje na prijedlog članova HDF-a koji mogu pojedinačno ili grupno predlagati kandidate uz pisano obrazloženje njihovih postignuća. Tako je pregledom pristiglih prijava, Odbor za dodjelu Nagrade Tinka Muradori, u sastavu Nives Andrijašević Janković, Nikolina Vukoja Pinjuh i Barbara Meštrić, na sastanku održanom 31. listopada 2024. godine, donio Odluku kojom se Nagrada Tinka Muradori dodjeljuje Ani Domančić Krstulović i to sa slijedećim obrazloženjem:

  „Ana Domančić Krstulović istaknuta je hrvatska flautistica s bogatom koncertnom, pedagoškom i umjetničkom karijerom. Diplomirala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu Tinke Muradori, a nastavila školovanje na Visokoj školi za glazbu i umjetnost u Stuttgartu kod K. Schochowa i A. Nicoleta. Doktorat je stekla na Peabody School of Music na Univerzitetu Johns Hopkins u Baltimoreu kao Fulbrightova stipendistica (Britton Johnson). Usavršavala se u Parizu (Alain Marion), SAD-u (Julius Baker), te kod renomiranih profesora poput Andre Jauneta, S. Gazzellonija i Conrada Klemma. Tijekom svoje karijere, bila je prvi solo flautist operno-simfonijskog orkestra HNK Split od 1977. do 1991. godine, a od 1992. godine postala je prvi flautist-piccolist i koncertmajstor orkestra Hrvatske ratne mornarice (HRM), i od tada do 1999. je i prva flautistica Dubrovačkog simfonijskog orkestra. Kao solistica, Ana Domančić Krstulović nastupala je uz razne orkestre i ansamble u Hrvatskoj i inozemstvu, te je snimila niz nosača zvuka. Za nju su skladali francuski, talijanski i hrvatski skladatelji, poput Borisa Papandopula, Anđelka Klobučara, Igora Kuljerića, Olje Jelaske, Mladena Tarbuka, Davorina Kempfa, Tomislava Uhlika, Petra Obradovića, a surađivala je i s mnogim međunarodnim umjetnicima. Osnovala je brojne komorne sastave, a dugi niz godina je u Splitu vodila i Ansambl hrvatske baštine, za očuvanje hrvatskog glazbenog nasljeđa. Autorica je i značajnog priručnika “Dahom do flaute”. Svojim bogatim životopisom i radom kao pedagog u glazbenim školama diljem Dalmacije, a kasnije kao profesor na Akademiji “I. Mirković” u Lovranu, Sveučilištu u Mostaru te kao redovan profesor na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu, ostavila je značajan doprinos razvoju sviranja flaute i promoviranju instrumenta. Kao predsjednica Hrvatske Glazbene Mladeži Split isticala je razvoj kulturnih djelatnosti u području glazbe, a organizacijom flautističkog festivala Dani flaute u Splitu, sadašnjeg naziva Flumas, doprinosi razvoju flautističke scene kao i splitske kulturne scene na međunarodnom planu. Kao dugogodišnja rezidentica ljetnih seminara Uzmah –Hvar, svojim radom dodatno glazbeno usmjerava i brojne mlade flautiste.“

  Doista respektabilna karijera ugledne flautistice i dugotrajni je pljesak upućen Ani Domančić Krstulović pri preuzimanju nagrade iz ruku Nives  Andrijašević Janković bio potvrda sveopćeg priznanja da je Nagradu Tinka Muradori za 2024. godinu ugledna glazbenica u potpunosti zaslužila. Dakle, čestitke, draga Ana!

  

  Možda je mladim generacijama ime Tinke Muradori (1938. - 2015.)  još nepoznato. Riječ je o odličnoj flautistici i pedagoginji rođenoj u Sarajevu koja je studij flaute završila na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu  Thea Tabake, a  usavršavala se u Berlinu kod A. Nicoleta. Od 1959. je bila članica, a od 1965. i solo flautistica Zagrebačkih simfoničara RTZ (Simfonijski orkestar HRT). Imala je aktivnu i uspješnu koncertnu karijeru, bila je stalan gost Zagrebačkih solista, te je surađivala s glasovitim Antoniom Janigrom. Predavala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i  ostavila niz učenika i nasljednika od kojih ju sa Splitom povezuje njezina učenica  Ana Domančić Krstulović. 

  Na poticaj Tinke Muradori skladao je Boris Papandopulo Mali koncert za pikolo i gudače i to je važno djelo hrvatske glazbene baštine Tinka Muradori praizvela 1978. godine. Budući da je u svojem osmom izdanju 2023. godine međunarodno natjecanje Flauta Aurea, koje organizira HDF, uključilo disciplinu piccolo, u kojoj je Angela Borlacchi osvojila prvu nagradu, zadivivši svojom virtuoznošću, pozvana je da nastupi uz Hrvatski komorni orkestar s izvedbom upravo Papandopulova koncerta.

  Za početak koncerta, koji je održan u do posljednjeg mjesta popunjenom Novinarskom domu, odabrao je šef dirigent Valentin Egel Papandopulovih šest studija za gudače Iz moje muzičke bilježnice. Ciklus iz 1955. skladan za Zagrebačke soliste postavlja pred gudački ansambl znatne tehničke zahtjeve a u glazbenom je pogledu izrazito naglašena skladateljeva duhovitost i trajno neodoljivi šarm njegove invencije.

  Slijedio je Bachov Treći Brandenburški koncert u G-duru, BWV 1048 skladan 1718. za neuobičajeni sastav od tri violine, tri viole, tri violončela i basso continuo pa prema tome cijeli ansambli izvodi i solo i tutti dijelove.

  Izvedbi Koncerta za pikolo i gudački ansambl, čiji su stavci Predigra, Romanca i Igra daljnje potvrde Papandopulove neiscrpne skladateljske mašte, njegovih raznih izvora nadahnuća, pa i folklornih, kao i trajno melodijski lijepih i harmonijski suvislo mišljenih dijelova koji uvijek čine skladne cjeline,  svakako valja uputiti najviše pohvale i priznanja. Jer, bravura kojom Angela Borlacchi  svira tu „malu flautu“, flautu piccolo, koja osvaja prodornim a ipak za obitelj instrumenta poslovično toplim i ugodnim zvukom, govori jednako o velikom bogomdanom talentu kao i o odličnom školovanju. Uostalom, riječ je o glazbenici koja je 2011. diplomirala na Konzervatoriju Luca Marenzio u Bresci a potom se dalje usavršavala na Akademiji Santa Cecilia u Rimu i završila magisterij na Haute École de Musique u Lausanni. Brojne međunarodne nagrade, nastupi diljem Italije i Švicarske, te osvojeni praktikum u Sinfonie Orchestre Biel Solothurn u Švicarskoj postaje su karijere koja je očito u stalnom usponu pa se možemo radovati da je na tom putu Angela Borlacchi   vrijeme i sposobnosti posvetila i izvedbi remek djela hrvatskog skladatelja. Nadati se da će ga možda i dalje promovirati.

  Za kraj koncerta udružili su snage svi uključeni i interpretacijom Bachova Petog Brandenburškog koncerta u D-duru, BWV 1050 iz 1720. godine ostvarili pravi vatromet virtuoznog muziciranja. Koncertna majstorica Hrvatskog komornog orkestra Mojca Ramušćak briljirala je sigurnošću poteza i violinističkom bravurom, Angela Borlacchi toplinom pjeva flaute, a Franjo Bilić bogato razvijenom dionicom čembala koje nije samo u funkciji bassa continua već je solistički potpuno ravnopravno u virtuoznosti.

  

  Iskazao se na koncertu i šef dirigent Valentin Egel, dinamični, razigrani i nadasve precizni maestro koji očito uživa izvoditi djela komorno-orkestralnog repertoara budući da u tome ima bogata iskustva iz vremena vođenja Berlinskog komornog filharmonijskog orkestra mladih. Sve u svemu, bilo je izvedeno mnogo lijepe i vrijedne glazbe, pa je publika imala priliku za dugotrajno pljeskanje.

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 26. studenog 2024.

Piše: