Tradicija komornog muziciranja: Od Mozarta do Vaughan Williamsa

Klasika nedjeljom 1 – ciklus komornih koncerata Zagrebačke filharmonije i HNK-a u Zagrebu, 20. listopada 2024.

• 

  Iz povijesti Zagrebačke filharmonije poznato je da su još u 30-im godinama prošloga stoljeća, a i kasnije, priređivane matineje na kojima je nastupio orkestar ili su nastupili gostujući solisti koji su se predstavili recitalom prije ili poslije nastupa s orkestrom. Nije stoga novost da je opet  nastavljen ciklus matineja u suradnji Zagrebačke filharmonije i Hrvatskoga narodnog kazališta čiji su članovi orkestra u svoje slobodno vrijeme djelovali u društvu Zagrebačka filharmonija i priređivali simfonijske koncerte. Kroz Ciklus komornih koncerata Klasika nedjeljom koja je počela prvim koncertom održanim u nedjelju, 20. listopada 2024., predstavit će se glazbenici Zagrebačke filharmonije koji – uz sviranje u orkestru, pronalaze vrijeme i za sviranje u komornim sastavima.

  Gudačkom kvartetu u sastavu: Teodora Sucala Matei (1. violina), Saki Kodama (2. violina), Tajana Škorić (viola) i Lana-Lucija Horvatić (violončelo), pridružili su se u prvoj točki koncerta Katarina Grubić (oboa i engleski rog) i Rude Mimica (klarinet). Izveden je Concertino za obou, klarinet i gudački kvartet, op. 32b američke skladateljice, pedagoginje i spisateljice Marion Bauer (1882–1955). Nadarenost za glazbu otkrio je njen otac pa je njeno obrazovanje počelo učenjem klavira. Od 1906. do 1907. godine učila je glazbenu teoriju i kompoziciju kod Nadie Boulanger (1887–1979) u Parizu kao prva studentica iz Sjedinjenih Američkih Država, a kasnije je u više navrata studirala glazbu u Europi. Njen skladateljski izričaj odaje utjecaje impresionizma i pravaca 20. stoljeća kao serijalizma, a istraživala je boje instrumenata. Melodijske linije oblikovala je neovisno o tonalitetu, koristeći često disonance koje počivaju na slobodnoj harmonijskoj podlozi. U trostavačnome Concertinu (Allegretto-Andantino-Allegro grazioso) od kojih je najdulji polagani srednji, poigrala se s različitim formama i odnosom instrumenata. Prvi stavak donosi dominaciju, odnosno dijalog oboe i klarineta nad čvrstim slogom gudača, drugi trodijelni počinje s temom u dionici violine koju preuzimaju puhači, dok treći najbrži stavak počinje fugatom završavajući na kraju nepotpunim septakordom.

  Često su vrsni glazbenici poticali skladatelje da upravo za njih skladaju nova djela. Tako je za klarinetista Antona Stadlera (1753–1812) Wolfgang Amadeus Mozart (1756–1791) skladao Koncert za klarinet i orkestar u A-duru, KV 622 i Kvintet za klarinet i gudački kvartet u A-duru, KV 581 (1789. godine). Povezuje ih isti tonalitet (A-dur), a oba djela među prvima su u kojima je klarinet solistički instrument i do danas se ubrajaju među najpoznatija i najbolja u literaturi za klarinet. Kroz četiri stavka klasičnog oblika – prvi Allegro pisan je u sonatnom obliku, polagani Larghettto lirskog je ugođaja, Menuetto (s Triom) plesnog je karaktera, četvrti Allegretto con variazioni klarinet je nositelj tematske građe, a virtuozitet solista najizraženiji je u posljednjem stavku. Gudački kvartet čvrst je (harmonijski) oslonac klarinetu, iako povremeno violine donose i tematsku građu.

  Engleski skladatelj Ralph Vaughan Williams (1872–1958) u svom je skladateljskom izričaju ostao trajno vezan uz englesku tradicijsku glazbu, ali i poznate skladatelje 16. i 17. stoljeća čije je teme često uvrštavao u svoje skladbe. Proživjevši veći dio života u 20. stoljeću i svjedočeći velikim promjenama u glazbi obilježenima izjednačavanjem disonance i konsonance te kidanju tonalitetnih granica, Vaughan Williams nije se u svojim skladbama priklonio tim nastojanjima. Školovan na tradiciji kasnoga romantizma i impresionizma, poštivao je u melodijama i harmonijama tonalitetne odnose uz diskretno korištenje disonanci. Šest minijatura Six Studies in English Folk Songs skladao je za violončelo i klavir, na što ga je potaknula violončelistica May Mukle (1880–1963), a kasnije je preradio za druge instrumente, među ostalima i engleski rog. Posebnu vrstu oboe nježnoga, tamnijega zvuka najčešće su skladatelji koristili za dočaravanje noćnog ugođaja. U šest minijatura različita tempa (Adagio. Ljupko na vodi; Andante sostenuto. Spurn Point; Larghetto. Van Diemenova zemlja; Lento. Posudila je majčinog zlata; Andante tranquillo. Dama i Zmaj; Allegro vivace. Dok šetah preko Londonskog mosta) posegnuo je Vaughan Williams za izvornim engleskim napjevima koji su bliži modusima (ljestvicama), što se najbolje odražava kroz harmonijske sklopove.

  Pripremajući ovaj zanimljivi program, potvrdili su glazbenici Zagrebačke filharmonije izvrsno poznavanje komornoga muziciranja u skladnim nastupima i do detalja izrađenim dionicama. Imponirala je izvrsna intonacija svih instrumenata, tehnička vještina sviranja, odabrana tempa i raslojena dinamika u kojoj su ostale istaknute melodijske linije (iznad harmonijskog oslonca). U sljedećim koncertima ciklusa Klasika nedjeljom predstavit će se i neki drugi glazbenici Zagrebačke filharmonije koji, uz sviranje u orkestru, rado sviraju u komorni sastavima.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 20. studenog 2024.

Piše: