Majstorski profinjena izvedba u harmoničnom suglasju

Zagrebačka filharmonija, Plavi ciklus, Stephen Kovacevich, dirigent i klavir, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

  • Zagrebačka filharmonija ugostila je na svom koncertu iz Plavog ciklusa u Lisinskom pijanista i dirigenta Stephena Kovacevicha i to u obje njegove uloge, što se pokazalo dobitnom kombinacijom. Iako je zašao u polovicu devetog desetljeća života, njegova blaga ali perzistentna energija čovjeka koji je navikao neprestano raditi i očito ima unutarnji poriv koji ga ne napušta, kreirala je miran i blag glazbeni svijet u interpretacijama djela Wagnera, Mozarta i Beethovena. Kovacevich je otklonio svaku sumnju da u visokoj dobi sve to može izdržati i to na vrlo elegantan način.

    Američki pijanist sa stalnom adresom u Londonu odavna je poznat našoj publici, jednako sa zagrebačkih kao i dubrovačkih nastupa, a posebnu naklonost stiče i svojim hrvatskim porijeklom. Rođen je još 1940. godine na američkoj zapadnoj obali od majke Amerikanke i oca hrvatskog porijekla. Zarana je zamijećen kao ozbiljan talent. Nakon prvih koraka školovanje ubrzo nastavlja u Velikoj Britaniji kod slavne Myre Hess. Klavir je počeo učiti relativno kasno, sa 11 godina, a u londonskom Wigmore Hallu s velikim uspjehom debitira 1961. i nepomućenu karijeru stabilno nastavlja kao solist ponajviše željeznog repertoara ispunjenog djelima Mozarta, Beethovena, Schuberta... Još uvijek redovito nastupa i snima. Još uvijek je potpuno posvećen i voljan stalno preispitivati stara i nova djela na repertoaru.

    Pokazao je mir, mudrost i ljepotu djela izabranih za zagrebački koncert. Njegovu stabilnost i namjere ne ometa teški hod do instrumenta jer će odmah potom mirno uroniti u Siegfried-Idilu Richarda Wagnera lakim korakom i logičnom gradacijom toplog tona orkestra sve do klimaksa. Filharmonija se spremno i strpljivo prilagodila tom neprekinutom rastu lelujave, ali stamene i razborite tonske slike koja se kontinuirano razvijala čineći neprekinutu dojmljivu cjelinu.

    Slijedio je Mozartov Koncert za klavir i orkestar u c-molu, KV 491 – jedan od dva majstorova molska koncerta koji se neusporedivo rjeđe izvodi od onoga u d-molu. Njegova složena faktura koja u završnom stavku donosi varijacije, teško je u potpunosti dokučiva na prvo slušanje iako Koncert otvara dramatičan, čvrsti i intenzivni nastup koji će se na svoj način ogledati poslije u Beethovenovu Koncertu u istom tonalitetu. Sve raznorodne i bogate zamisli Mozartova c-mol Koncerta Kovacevich je donio razborito, tretirajući izvedbu kao veliki komorni dijalog klavira i orkestra, prepun brige o svakom detalju, lagana, lijepo oblikovana tona i bez trunka želje za pijanističkim sjajem povrh ravnoteže cjelovite i nijansirane tonske slike.

    Odmjeren i miran tok razumnog čitanja i izvedbe ogledao se i u nastavku nakon stanke u Pastoralnoj, Šestoj simfoniji u F-duru Ludwiga van Beethovena. Razvidna je i gotovo opisna bila njezina programska potka koja slavi prirodu – rast sretnih i svijetlih boja u Buđenju radosnih osjećaja pri dolasku u prirodu, žuboreći Prizor na potoku, Veseli skup seljaka u nekom plesu u teškim cipelama, dramatična Oluja i Pastirska pjesma: Radosni osjećaji zahvalnosti nakon Oluje. Nizanje pastelnih orkestralnih boja prekinuto je vedrom energijom Veselog skupa seljaka i dramatičnim stavkom Oluja u kojoj su timpani svojski udarali munje da bi sve na kraju završilo pravom pastoralom zahvalnosti pastirske pjesme. Tako lijepa, odmjerena i slikovita izvedba koja brine o mijenama u velikoj cjelini, rijetko se može uživo slušati i ogled je velikog znanja, pomne pripreme i sigurnosti iskusnog interpreta kakav je od početka koncertne večeri Kovacevich s pažljivom i spremnom Filharmonijom sigurno bio.

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 29. studenog 2024.

    Program:

    Richard Wagner: Siegfried idila, simfonijska poema
    Wolfgang Amadeus Mozart: Koncert za klavir i orkestar br. 24 u c-molu, K. 491
    Ludwig van Beethoven: Simfonija br. 6 u F-duru, op. 68, Pastoralna

Piše:

Maja
Stanetti

kritike