Šale na način baroknih skladatelja

Hrvatski barokni ansambl, Scherzi Musicali, Bojan Čičić, violina i umjetničko vodstvo, Satiričko kazalište Kerempuh

• 

  Nakon ljetne stanke nastavio je Hrvatski barokni ansambl ciklus koncerata u svojoj 24. sezoni. Za svoje pretplatnike i ostale posjetitelje održan je u Satiričkome kazalištu Kerempuh koncert pod nazivom Scherzi Musicali u nedjelju, 20. listopada 2024. Prema ustaljenoj praksi ansambla da umjetničko vodstvo nekih koncerata preuzima gostujući glazbenik, za ovaj koncert angažiran je violinist Bojan Čičić. Umjetnik je svoje glazbeno školovanje počeo u Zagrebu u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog a nastavio na Muzičkoj akademiji. Otisnuvši se u svijet kao mnogi hrvatski glazbenici, zaustavio se najprije u Parizu na studiju rane glazbe – barokne violine na Nacionalnom konzervatoriju, dok je u Londonu nastavio studij barokne violine na Guildhall School of Music and Drama (od 2005. do 2007. godine). Voditelj je ansambala Academy of Ancient Music i Florilegium te osnivač i voditelj ansambla Illyria Consort. Stalno usavršavanje u interpretaciji rane glazbe dovelo ga je na prestižni Royal College of Music u Londonu, gdje djeluje kao profesor barokne violine. Ne samo interpretacijom nego i istraživanjem arhiva te otkrivanjem zametnutih partitura svrstao se Bojan Čičić među vrhunske promicatelje barokne glazbe, predstavljajući ih prvi put u suvremenoj izvedbi na svojim nastupima.

  Za naslov koncerta Scherzi Musicali – Glazbene šale možda je odabran naslov zbirke troglasnih vokalnih skladbi Claudija Monteverdija (1567–1643) objavljene 1607. godine. Podnaslov Bitke, plesovi, capricci i lamenti 17. stoljeća najavljuje i neke ozbiljnije sadržaje (teme). U uvodnome tekstu na programu koncerta Čičić navodi razmišljanja svestranoga znanstvenika, isusovca Athanasiusa Kirchera (1602–1680) koji je 1650. godine u Rimu objavio opsežno djelo o glazbi Musurgia universalis, sive ars magna consoni et dissoni (slobodan prijevod: Univerzalna glazba ili velika umjetnost konsonance i disonance). To je djelo njegov „pokušaj da sistematski objedini i predstavi cjelokupno onodobno znanje o glazbi“, kako je protumačio muzikolog Hans Heinrich Eggebrecht (1919–1999). Shvaćajući glazbu kao matematičku znanost, da su njen temeljni princip numeri harmonici (glazbeni brojevi) i proporcije, Kircher zaključuje da oni na određeni način „pokreću dušu“ (motus animale).

  Oslanjajući se na starogrčki pitagorejsko-platonski stav smatra da instrumentalna glazba može utjecati na ljudsku dušu zahvaljujući snazi koju daju odnosi brojeva koji slijede harmoniju svemira (musica mundana) pa je konsonanca primjerena ljudskom sluhu. Duhovna ili svjetovna glazba može biti smiješnog i prigušenog karaktera, a upravo na početku baroknoga stila od početka 17. stoljeća osmišljavaju skladatelji nauku o afektima, obrazlažući i određene melodijsko-ritamske kombinacije koje će što vjernije izraziti raspoloženja (iz književnog predloška). S druge strane, sve je važnija instrumentalna glazba u kojoj dolazi do izražaja skladateljska sloboda i invencija pa se često naziva stylus phantasticus, koji obilježavaju novi glazbeni oblici i sloboda harmonijskih kombinacija unutar sve zamjetnijih dur i mol tonalitetnih odnosa. Skladatelji su stvarali tijekom godine, povezujući često skladbe s blagdanima crkvenoga kalendara, a možda je najviše zabavnih skladbi nastalo u vrijeme karnevala, razdoblja prije korizme, u kome se plesalo, pjevalo, zabavljalo.

  Fešta pod umjetničkim vodstvom Bojana Čičića počela je skladbom Capriccio Stravagante iz zbirke Paduanen, Gagliarden, Couranten, Französische Arien (Dresden, 1627.) skladatelja Carla Farine (1600–1640). U suiti od osamnaest kratkih stavaka (s neuobičajenim naslovima kao The cat i The dog ili Playing with the wood on the bow te Trumpets, Clarino, Timpani, The Spanish guitar, i dr.) Farina je predvidio različite tehnike sviranja i efekte kako bi na gudačkim instrumentima imitirao zvuk nekih drugih. U Dresdenu je živio i Johann Paul von Westhoff (1656–1705), koncertni majstor tamošnjeg Dvorskog orkestra, koji je također pokušao imitirati zvukove pa je u Sonati br. 3 iz zbirke objavljene u Dresdenu 1694. godine srednji stavak nazvao Imitatione delle campane, a odsvirao ga je Bojan Čičić uz violončelo i teorbu (basso continuo). Iako skladatelj Evaristo Felice Dall'Abaco (1675–1742) nije predstavnik stylusa fantasticusa, odabrana je jedna njegova skladba jer je djelovao u Republici Veneciji, poznatoj od 1162. godine po karnevalskim svečanostima, obnovljenima 1979. godine nakon nekoliko prekida. Iz zbirke 12 Concerti à più istrumenti, op. 6 (1735.) odabrali su glazbenici posljednji u D-duru, u kojem slijedi virtuoznost trostavačnoga koncerta Antonija Vivaldija (1678–1741). Georg Muffat (1653–1704) objavio je 1701. godine u Passauu zbirku od dvanaest concerta grossa Exquisitoris harmoniae instrumentalis gravi-jucundae (Traganje za instrumentalnom ozbiljno-zabavnom harmonijom).

  

  U predgovoru je opisao susrete s Arcangelom Corellijem (1653–1713), čije su skladbe pridonijele oblikovanju njegova skladateljskog izričaja. Concerto grosso br. 9 u c-molu s naslovom Victoria Maesta (Tužna pobjeda) ima pet stavaka, od kojih su posljednja dva plesna kao u baroknoj suiti. Prvi dio prvoga stavka Sonata s oznakama tempa Grave. Allegro zapravo je posmrtna koračnica, a sadržajno je povezana uz Muffatovu službu kod nadbiskupa u Salzburgu. Njegov brat poginuo je 1688. godine u bitci kod Beograda, koji je od vlasti Turaka Osmanlija (od 1521. godine) oslobodila vojska Habsburške Monarhije čiji je vođa bio bavarski knez izbornik Maksimilijan II. Emanuel (1662–1726). Prvi dio koncerta završio je skladbom Galliard Battaglia à 5 iz zbirke Ludi Musici (Glazbene igre) koju je Samuel Scheidt (1587–1654) objavio u Hamburgu 1621. godine. Bio je učenik Jana Pieterszona Sweelincka (1562–1621) u Amsterdamu, poznatog kao osnivača sjevernonjemačke orguljaške škole. U svojoj Galliard Battagli (koja je obrađena za puhačke sastave), pisanoj u stylu phantasticusu dvije godine nakon početka Tridesetogodišnjega rata (1618–1648), Scheidt je efektno dočarao trenutke bitke za Hamburg koji se obranio podizanjem zidina.

  Drugi dio koncerta bio je posvećen djelima dvojice skladatelja. Johann Heinrich Schmelzer (1623–1680) skladao je Baletto à 4 „Fechtschule“ (Škola mačevanja), suitu od šest stavaka koju je izveo cijeli Hrvatski barokni ansambl i skladbu Polnische Sackpfeiffen à 3 s prizvukom poljske tradicijske glazbe koju su izveli violinisti Bojan Čičić i Tanja Tortić te glazbenici u dionici bassa continua Dora Kuzmin Maković (violončelo), Izidor Erazam Grafenauer (teorba) i Pavao Mašić (čembalo). Prema riječima Bojana Čičića u programskoj knjižici: „U Europi 17. stoljeća mač je bio važan simbol ne samo obrambene prirode, nego i gospodskog staleža“. Ugled su uživali učitelji mačevanja. U svojoj skladbi nastaloj za vrijeme karnevala 1688. i 1689. godine, neki spisi spominju izvedbe skladbe pri predstavljanju mačevalačkih vještina, čemu bi odgovarao i redoslijed stavaka. Drugi skladatelj čije su skladbe izvedene u drugome dijelu koncerta Heinrich Ignaz Franz von Biber (1644–1704) učenik je Johanna Heinricha Schmelzera. Godine 1680. objavio je u Salzburgu (gdje djeluje od 1670.) zbirku suita Mensa sonora (Zvučni stol) iz koje je odabrana šesta suita. Iz naslova se može zaključiti da su bile izvođene za vrijeme jela (ručka ili večere, postoji naziv Tafelmusik), a u uvodu zbirci skladatelj kaže „da će jelovnik svježe zvučati, ali da nam neće poslužiti nijedno egzotično jelo“.

  

  U sedam stavaka izmjenjuju se plesni ritmovi i polagane arije, a za sve teme Biber je pronalazio zanimljive harmonije. Kraj koncerta obilježilo je opet borbeno ozračje Biberove skladbe Battaglia à 10 (1673.). Njen podnaslov Das liederliche Schwirmen der Musquetier, Mars, die Schlacht und Lamento der Verwundeten, mit Arien imitirt und Baccho dedicirt (Razuzdano buncanje mušketira, Mars, bitka i jadikovka ranjenika, oponašano arijama i posvećeno Bachusu) upućuje na programni karakter djela. Biber u uvodu dočarava fanfare i početak bitke u kojoj sudjeluju vojnici iz raznih krajeva, što se odražava u više motiva bliskih tradicijskoj glazbi dok piju u taverni, a sama bitka dočarana je efektno s različitim načinima sviranja dok posljednji stavak Tužaljka za ranjenike otkriva tragične posljedice ratnoga sukoba za pojedince koji su u njemu stradali. Stavak Mars posvećen rimskome bogu rata je duo violine i violončela u kome violina ima izrazito virtuoznu melodijsku liniju iznad dionice violončela koja svira samo jedan ton, ritmički oblikovan, kao što je uobičajeno za bubnjarski poziv u bitku. Neke stavke, poput drugoga čija je tema druženje vojnika u taverni, ostvario je polifonim postupcima koristeći brojne disonance kako bi približio raspoloženje raskalašenih vojnika pristiglih iz različitih krajeva.

  Zanimljivo sastavljen nešto dulji program pružio je publici uvid u vedriju baroknu glazbu 17. stoljeća, ali i u ozbiljnije sadržaje u skladbama u kojima su tema bitke. Dugo i dragocjeno iskustvo Bojana Čičića u interpretaciji barokne glazbe bio je onaj istinski spiritus movens koncerta koji je u potpunosti privukao pozornost slušatelja. Hrvatski barokni ansambl nastupio je u većem sastavu (violine: Laura Vadjon, Tanja Tortić, Saša Borčić Reba, Ivana Žvan Škrtić, Helga Korbar i Vinka Fabris Stančec; viole: Tadesse Hiwote Ćepulić i Asja Frank; violončelo Dora Kuzmin Maković; kontrabas: Pavle Kladarin; teorba i barokna gitara: Izidor Erazam Grafenauer; čembalo: Pavao Mašić), a Bojan Čičić nastupao je kao solist, član ansambla i dirigent.

  

  Poznajući dobro sviračke vještine članova Hrvatskog baroknog ansambla, mogao se odlučiti na iznimno brza tempa u kojima ni u jednome trenutku nije patila sigurna intonacija, artikulacija tonova u različitim tehnikama sviranja kao ni dinamičke nijanse koje su se čule u širokom rasponu – od suptilnoga pianissima do snažnog, upečatljivog fortea. Polagani stavci unosili su smiraj između zahuktalih plesnih ritmova, a tijekom cijeloga koncerta osjećalo se negdje u zraku nadahnuće, radost i lakoća sviranja ne uvijek jednostavnih skladateljskih melodijsko-ritamskih kombinacija. Koncert je potvrdio izvrsnu suradnju muzikalnoga violinista Bojana Čičića i izvrsno pripremljenog Hrvatskoga baroknog ansambla.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 29. studenog 2024.

Piše: