Desetljeće uspješnoga djelovanja

Camerata Cantilly, svećani koncert u povodu 10. godišnjice osnutka ansambla, Mihael Paar, klarinet i umjetničko vodstvo, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

• 

  Koncertom održanim u nedjelju, 3. studenoga 2024. u maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog proslavio je komorni sastav Camerata Cantilly deset godina djelovanja. 22. lipnja 2014. ostvarena je zamisao o osnivanju ansambla koji je stupio na hrvatsku glazbenu scenu kao poseban komorni sastav, obogativši je tijekom protekloga desetljeća zanimljivim programima. Ovaj sastav u kome sviraju glazbenici-puhači (i kontrabas), nastavlja na tradiciju Harmoniemusik-ansambla, čije se osnivanje od 1770. godine podudara s početcima klasičnoga stila, a djelovali su i u 19. stoljeću. Po sastavu su to bili okteti s po dvije oboe, dva klarineta, dva roga i dva fagota, a grad iz koga su krenuli u osvajanje drugih glazbenih središta bio je Beč čije je plemstvo u svojim palačama nastojalo i glazbom stvoriti ugodno ozračje. Velikim dijelom repertoar Harmoniemusik-ansambala činile su obrade odlomaka iz popularnih opera ili skladbi drugih glazbenih vrsta koje su najčešće obrađivali neki glazbenici, a ne sami skladatelji, dok su malobrojnije skladbe izvorno pisane za taj sastav. Iz glazbene povijesti poznati su podatci o proširenju Harmoniemusik-ansambla i nekim drugim, osobito basovskim puhaćim instrumentima, čime je komorni sastav prerastao u puhaći orkestar izlazeći iz okvira komorne glazbe. Tijekom osobnih istraživanja podataka o glazbenome životu Zagreba nisam susrela Harmoniemusik-ansamble, što ne isključuje njihovo postojanje i djelovanja u nekom razdoblju. O jednom takvom sastavu na dvoru obitelji Drašković u 18. stoljeću pisao je Ladislav Šaban (1918–1985), a još neke slične ansamble otkrit će možda buduća muzikološka istraživanja.

  Predavanje pod naslovom Harmoniemusik – puhački ansambl oboa, klarineta, rogova i fagota. Povijesni pregled i njegovo mjesto danas održao je Mihael Paar 2. travnja 2024. za nastavnike glazbenih škola na međužupanijskom stručnom skupu u Jastrebarskom. Klarinetist i pedagog Mihael Paar (1980.) već je dulje vrijeme sprijateljen s Harmoniemusik-ansamblima, jer je utemeljitelj i umjetnički voditelj ansambla Camerata Cantilly koji već deset godina promovira upravo glazbu za takve komorne sastave. Sjedište ansambla je u Samoboru, gdje Mihael Paar živi i djeluje, a na samoborsku sredinu i povijest podsjeća i ime ansambla koji je prvi put nastupio u tome gradu u rujnu 2014. godine na 25. festivalu hrvatske ljubavne poezije Vrazova Ljubica, dajući pjesnicima vrijeme za predah između čitanja stihova. Festival od 1990. godine priređuje Pučko otvoreno učilište Samobor, a održava se u spomen na Julijanu Cantilly (1812–1842), znamenitu Ljubicu, nesuđenu ljubav ilirca-pjesnika Stanka Vraza (1810–1851) kojoj je posvetio svoju zbirku ljubavnih pjesama Đulabije. Tijekom deset godina djelovanja ansambl Camerata Cantilly održao je niz koncerata u Hrvatskoj, 2022. godine objavio je svoj prvi CD, a 2019. dobitnik je Diplome Milka Trnina Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika.

  

  Na koncertu održanom 3. studenoga 2024. ansambl Camerata Cantilly nastupio je u sastavu: oboisti Dario Golčić i Katarina Grubić, klarinetisti Mihael Paar i Bruno Philipp, hornisti Miro Markuš i Antonio Pirrotta te fagotisti Petar Križanić i Aleksandar Čolić. Dionicu basa pojačao je kontrabasist Nikica Karačić, a u nekoliko skladbi pridružila im se flautistica Marta Šomođi Homan. Neki su glazbenici članovi ansambla od njegova utemeljenja, a neki su se pridružili kasnije. No, od samoga početka Mihael Paar odabirao je vrsne glazbenike za ansambl Camerata Cantilly od kojih su neki pedagozi, solisti ili orkestralni glazbenici (koji u mnogim skladbama ostaju zapaženi u tzv. orkestralnim solima). Svima njima je zajednička ljubav za muziciranjem u manjim, komornim sastavima, u skladbama u kojima itekako dolazi do izražaja izvrsnost sviračke tehnike i sugestivnost interpretacije.

  U program slavljeničkoga koncerta glazbenici su uvrstili šest skladbi. Prva izvedena skladba bila je Sinfonia (uvertira) operi Seviljski brijač Gioacchina Rossinija (1792–1868) koju je za Harmoniemusik-ansambl obradio češki klarinetist i obrađivač Wenzel Sedlák (1776–1851), poznat po obradama Rossinijevih, i opere Fidelio Ludwiga van Beethovena (1770–1827). U njoj je izostavio neke dramatikom obilježene odlomke u zadnjoj trećini opere zbog toga što neke melodijsko-ritamske kombinacije nisu bile primjerene mogućnostima puhaćih instrumenata. Sljedeća skladba, Holberg suita, op. 40 Edvarda Griega (1843–1907), odvela je publiku u razdoblje kasnoga romantizma. Podnaslov Suita u starome stilu određuje je kao glazbenu vrstu 18. stoljeća – niz (od pet) plesnih stavaka. Povod nastanku bila je proslava 200. obljetnice rođenja danskog-norveškog pjesnika Ludviga Holberga (1684–1754). Izvorno je skladana za gudački orkestar, a za puhače ju je obradio engleski skladatelj, aranžer i producent Mike Thorne (1948.). Prvi dio koncerta završen je praizvedbom skladbe za solo-klarinet i ansambl Hear My Prayer (Usliši moju molitvu) Danijele Adamek (1997.). Skladba mlade hrvatske čembalistice i skladateljice koja je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu diplomirala čembalo u klasi izv. prof. Pavla Mašića i kompoziciju u klasi red. prof. Zlatka Tanodija, nadahnuta je Psalmom 102. čiji početak glasi „Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe“. Te je riječi utkala u virtuoznu dionicu solo-klarineta koju je izveo Mihael Paar, a u skladbu posvećenu njemu i ansamblu Camerata Cantilly unijela je novu boju – flautu umjesto jednoga klarineta. Umjereni tempo odaje tekstualnu podlogu, a melodije se oslanjaju na jasnu harmonijsku strukturu s povremenim iskricama disonantnog prizvuka.

  

  Drugi dio slavljeničkoga koncerta počeo je skladbom Serenada za puhače, op. 43 danskoga skladatelja Emila Hartmanna (1836–1898). Skladba iz 1885. godine izvorno je pisana za flautu, obou, dva klarineta, dva roga, dva fagota, violončelo (izostavljeno na koncertu) i kontrabas, a sadrži četiri stavka slična po rasporedu i tempima klasičnoj serenadi poput onih Wolfganga Amadeusa Mozarta (1756–1791). Temu donose najčešće oboa i flauta, a u posljednjem stavku Finale. Andantino – Ronda alla marcia kratki fugato kontrast je – u pravilu, homofonom slogu skladbe. Slijedila je još jedna skladba hrvatskoga skladatelja. Dalibor Grubačević (1975.) poznat je kao skladatelj filmske i koncertantne glazbe te glazbeni producent, a za 10. obljetnicu ansambla Camerata Cantilly skladao je kratki ciklus Four Scapes (Četiri krajolika) koji je posvećen ansamblu proširenom flautom te prvi put izveden na koncertu 3. studenoga. Skladba bi se mogla odrediti kao četverostavačna sonata s rasporedom tempa brzo-umjereno-polagano-brzo u kojoj teme (motive) donose svi instrumenti, izmjenjuju ih često u svojevrsnom dijalogu iznad ostinatnih figura u dubokim dionicama, a sve protječe iznad slijeda dobro odabranih harmonija. Iako skladba nema izrijekom dodan program, sam je skladatelj o njoj rekao: „Four Scapes se moraju slušati kao da se gleda neka slika, s mogućnošću da se rastvore poput prozora kroz koji se može ušetati i uživati u kompletnom spektru boja drvenih puhača.“

  Posljednja skladba koncerta bio je efektan brzi stavak Tambourin iz Petite Suite Gauloise, op. 90 čiji je autor francusko-njemački skladatelj Louis Théodore Gouvy (1819–1898). Rođen je u pokrajini Alsace koja je u to vrijeme bila pod upravom Pruske u obitelji u kojoj se govorilo francuski, a glazbenu naobrazbu stekao je u Parizu i Berlinu. Iako ga je skladatelj Hector Berlioz (1803–1869) u Journal des débats u travnju 1851. godine pohvalio kao skladatelja, Gouvy je ostao gotovo nepoznat do kraja 20. stoljeća kad je 1994. godine izveden njegov Requiem sa snažnim stavkom Dies irae. Rukopis Petite Suite Gauloise za nonet (flauta + puhaći oktet) ostao je dugo skriven među Gouvyjevim skladbama pa je objavljen tek nakon njegove smrti. Skladan je 1888. godine, samo tri godine nakon Petite Symphonie Charlesa Gounoda (1818–1893) namijenjene istom sastavu. Obje je skladbe naručio flautist Paul Taffanel (1844–1908), utemeljitelj znamenitog sastava Societé à des Instruments à Vent. Petite Suite Gauloise ima četiri stavka po uzoru na baroknu suitu.

  

  Zacijelo nećemo pogriješiti ako još jedan put ponovimo da je Mihael Paar u ansambl Camerata Cantilly pozvao već ugledne glazbenike koji su podučavali na glazbenim školama te muzicirali u orkestrima i komornim sastavima. Tako su u ansambl dospjeli glazbenici izvrsnih sviračkih vještina s izrazitim smislom za skupno muziciranje koje iziskuje dobru pripremljenost svake pojedine dionice i stalnu kontrolu sviranja s ostalim glazbenicima.

  Koncert ansambla Camerata Cantilly činio se kratkim zahvaljujući besprijekorno svladanim notnim predlošcima u pogledu precizne intonacije u svim tempima, vođenja melodijskih linija, bogato razrađene dinamike, muzikalnosti te spontanosti i uigranosti sviranja svih glazbenika. Oduševljenu publiku nagradili su izvedbom koračnice Stars and Stripes Forever koju je John Philip Sousa (1854–1932) skladao na Božić 1896. godine, kako je naveo u svojoj autobiografiji 1928. godine. Camerata Cantilly na pragu je novih godina ili desetljeća djelovanja, u kojima će sigurno nastaviti dobro poznatim i utrtim putem.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 20. prosinca 2024.

  Camerata Cantilly:
  Marta Šomođi Homan, flauta
  Dario Golčić / Katarina Grubić, oboe
  Mihael Paar / Bruno Philipp, klarineti
  Miro Markuš / Antonio Pirrotta, rogovi
  Petar Križanić / Aleksandar Čolić, fagoti
  Nikica Karačić, kontrabas

  
  Program:
  G. Rossini: Seviljski brijač – Uvertira
  E. Grieg: Četiri stavka iz Holberg suite, op. 40
  D. Adamek: Hear My Prayer za klarinet i ansambl (2024.)
  E. Hartmann: Serenada, op. 43
  D. Grubačević: Four Scapes (2024.)
  L. T. Gouvy: Petite Suite Gauloise, op. 90 – Tambourin

Piše: