Duhovno bogatstvo glazbe nastale u Đakovu
Hrvatski komorni orkestar, Komorni zbor Ivan Filipović i solisti, Goran Jerković, dirigent, crkva Kraljice mučenika, Vukovar
-
Već 25. godinu Hrvatski komorni orkestar jedan svoj koncert u vrijeme Došašća poklanja Gradu Vukovaru. Nastupom u crkvi Kraljice mučenika 13. prosinca 2024. vrijedna je tradicija nastavljena, i to uz podršku Ministarstva kulture i medija RH, Hrvatskog doma i Gradskog muzeja Vukovar i župe Kraljice mučenika. S Hrvatskim komornim orkestrom nastupio je Komorni zbor Ivan Filipović a izvedbama dviju Misa: prve u A-duru za muški zbor, violine, timpane i orgulje te druge u Es duru za muški zbor, orkestar i orgulje Johanna Petrusa Jakoba Haibela i Divertimenta u B-duru, KV 270 W. A. Mozarta ravnao je Goran Jerković.
Johann Petrus Jakob Haibel (Graz, 1762. – Đakovo,1826.), austrijski skladatelj rođen u Grazu, zadužio je Slavoniju i Hrvatsku brojnim sakralnim skladbama. Kao glumac i tenor bio je prvo zaposlen u kazalištu Emanuela Schikanedera u Beču, gdje je uz ostalo nastupao kao Monostatos u Mozartovoj operi Čarobna frula. Okušao se i sam kao autor Singspiela i opereta, postigavši znatne uspjehe. Haibel se u Beču proslavio komičnom operom Der Tyroler Wastel skladanom na Schikanederov libreto i praizvedenom 1796. godine, a bio je autor i baleta Le nozze disturbate, čiju je temu menueta preuzeo Beethoven za svojih Dvanaest varijacija, WoO 68. Sve to govori o njegovom znatnom ugledu u bečkim glazbeno-scenskim krugovima, kao i o poznanstvima s vodećim osobnostima tadašnjega bečkoga glazbenog života.
Međutim, kada mu je preminula prva supruga, prihvatio je poziv Antuna Mandića, savjetnika ugarskoga kraljevskog namjesništva u Beču, koji je 1806. godine bio imenova za biskupa u Đakovu. Želja biskupa Mandića bila je unaprijediti glazbu i glazbeni život đakovačke biskupije, zbog čega je podržavao dolazak i sam pozivao inozemne glazbenike u Slavoniju. Po dolasku u Đakovo Haibel se drugi put 1807. godine oženio i to sa Sofijom Weber, najmlađom sestrom Konstanze, supruge Wolfganga Amadeusa Mozarta. Dakako, obveze skladatelja vezanog uz biskupiju, koji je bio i zborovođa, nužno su ga usmjeravale na skladanje pretežno crkvene glazbe. Tako je prema najnovijim istraživanjima otkriveno 16 Haibelovih misa sačuvanih u ostavštini Franje Kuhača pohranjenoj u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Očito vrlo dobro primljen u novoj sredini ostao je Haibel do smrti u Đakovu. Njegova se udovica vratila u Austriju i sa sestrom, Mozartovom udovicom, živjela je u Salzburgu.
Mise u A-duru i u Es-duru uključuju, uz komorni instrumentalni sastav, još i muški zbor iz kojega se izdvajaju trojica solista. Prema tehničkim je zahtjevima moguće zaključiti da je autor, Johann Petrus Jakob Haibel, u Đakovu raspolagao s vrlo spretnim i iskusnim glazbenicima od kojih je mogao tražiti zahtjevnije interpretacije. Stilski vjerne uglazbljivanju misnog ordinarija, kakvo je bilo uobičajeno u vrijeme bečke klasike, Haiblove mise odlikuje melodijsko bogatstvo i nadahnuće, a u odnosu na harmonijsko nadopunjavanje svjedočimo vrlo nadarenom spajanju instrumentalnog i vokalnog sloga. Obje Mise uključuju i vokalne soliste, a po opsegu je veća i prema ugođaju naglašeno svečanog karaktera Misa u Es-duru pisana za muški zbor, orkestar, orgulje i istaknutije solističke dionice.
Izvedbe Hrvatskog komornog orkestra i Komornog zbora Ivan Filipović sa solistima tenorima Josipom Švageljom i Andrijom Kovačevićem te baritonom Jakovom Kalajžićem, uz sudjelovanje orguljaša Milana Hibšera, pod preciznim ravnanjem Gorana Jerkovića, oduševile su brojnu vukovarsku publiku koja je prvi put imala priliku čuti doista dojmljive Mise skladane u Đakovu.
Između Misa zazvučao je Divertimento u B-duru, KV 270 W. A. Mozarta. Svakako odličan programski odabir u kontekstu cijelog glazbenog događaja, kao i svega što je za vrijeme života obojice skladatelja, privatno šogora, glazbu činilo sastavnim dijelom svakodnevice. Doista, Mozartov Divertimento, kao tipična Tafelmusik, glazba pisana za uljepšavanje blagovanja na dvoru salcburškog nadbiskupa, a onda i Haibelove Mise, zacijelo nastale za sasvim konkretne blagdane i svečanosti crkvene godine, repertoar su koji su skladatelji pisali u skladu sa svojim pozivom, drugim riječima službom. Estetske nadopune, sve ono što danas dodajemo glazbi nastaloj u vremenu 18. i na samom početku 19. stoljeća, rezultat su činjenice da su njezini autori posjedovali ono „nešto“ što je tek kasnije prepoznato kao genijalnost ili pak posebno umjetničko (ne samo zanatsko) nadahnuće i što se svojom vrijednošću nadaje kao osobito duhovno bogatstvo. U tom je kontekstu stoga osobito zadovoljstvo spoznaja da je upravo Đakovo bilo kulturno središte u kojemu je, zahvaljujući biskupu Antunu Mandiću, nastajalo i bilo njegovano takvo bogatstvo. Vukovarčani su dugim pljeskom zahvaljivali glazbenicima, nedvojbeno ponosni na kulturnu prošlost Slavonije.
© Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 20. prosinca 2024.
Piše:

Weber