Dvoje talentiranih mladih glazbenika i raspoložen orkestar
Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije, U naponu romantike, Sara Domjanić, violina, Valentin Egel, dirigent, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog
-
Treći koncert u Majstorskom ciklusu priredio je Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije u četvrtak, 28. studenoga 2024. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Program naslovljen U naponu romantike obuhvatio je samo dvije skladbe: Koncert za violinu i orkestar u D-duru, op. 35 Ericha Wolfganga Korngolda (1897–1957) i Treću simfoniju u d-molu, WAB 103 Antona Brucknera (1824–1896). Solističku dionicu svirala je mlada violinistica Sara Domjanić (1997.), državljanka Republike Hrvatske i Kneževine Lichtenstein, a orkestrom je ravnao mladi dirigent Valentin Egel (1994.), njemački glazbenik koji je već četiri godine šef-dirigent i ravnatelj Opere Hrvatskoga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci. Odabirom Brucknerove treće, U naponu romantike skladane simfonije, pridružili su se simfoničari HRT-a proslavi dva stoljeća od skladateljeva rođenja, obljetnici koja je u našoj glazbenoj sredini prošla gotovo nezapaženo bez obzira na gotovo stoljetnu tradiciju izvedbi Brucknerovih simfonija još od 1929. godine, o čemu će čitatelji moći pročitati tekst Iz povijesti orkestralnoga muziciranja u Zagrebu. 200. obljetnica rođenja skladatelja Antona Brucknera (1824–1896).
Podsjetit ćemo na podatak da je nekadašnji orkestar Radio-Zagreba (danas Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije) jedan „od najstarijih europskih radijskih orkestara“ i od 1929. godine neizostavni je čimbenik radijskoga programa, ali i orkestralnih koncerata u Zagrebu. Velikim dijelom njegovo je djelovanje usmjereno na snimanje trajnih zvučnih zapisa skladbi hrvatskih skladatelja koje često u njegovoj interpretaciji ulaze u naš glazbeni život, ali i na priređivanje simfonijskih koncerata. Zajedno sa Zagrebačkom filharmonijom, orkestrom studenata Muzičke akademije u Zagrebu i gostujućim orkestrima (do nedavno u organizaciji Koncertne direkcije Zagreb, a danas samo Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog u ciklusu Lisinski subotom) interpreti su raznovrsnog repertoara orkestralne, oratorijske i operne glazbe. Od 1962. godine, kad je uvedeno mjesto šefa-dirigenta, programe koncertnih sezona i gostovanja kreirali su poznati hrvatski (jugoslavenski) dirigenti, ali i neki iz inozemstva kao Talijan Enrico Dindo (1965.) te od sezone 2022./2023. francuski dirigent svjetskog ugleda Pascal Rophé (1960.). Od njegova dolaska Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije iz koncerta u koncert osvaja publiku te potvrđuje zrelost interpretacije i velike sviračke sposobnosti i na koncertima za koje je maestro Rophé angažirao druge dirigente.
Birajući najbolje, nije Pascal Rophé za koncert 28. studenoga 2024. preskočio Valentina Egela, pobjednika 7. međunarodnog natjecanja mladih dirigenata Lovro pl. Matačić 2019. godine niti zanemario podatak s popisa Njemačkoga foruma dirigenata na kome je Valentin Egel uvršten među Maestros von Morgen (Dirigente sutrašnjice). Rođen je u glazbeničkoj obitelji: otac violinski pedagog, baka solo-pjevačica, a pradjed po majčinoj strani bio je znameniti pijanist Wilhelm Kempff (1895–1991). Klavir je počeo učiti u dobi od četiri godine (sjedeći u očevu krilu), pjevao u Dječačkome zboru katedrale u Freiburgu, a kako je sam rekao, u dobi od petnaest godina otkrio je simfonije Johannesa Brahmsa (1833–1897) i Antona Brucknera te vrlo brzo spoznao da je njegov životni poziv dirigiranje. Studirao je u Weimaru na Sveučilištu za glazbu Franz Liszt kod više profesora, a usavršavao se u Bloomingtonu u Sjedinjenim Američkim Državama. Njegova uspješna karijera počinje 2017. godine, od kada ravna mnogim poznatim orkestrima, a stalno mjesto dobiva u Rijeci. O svom stilu dirigiranja rekao je 2021. godine, uoči prve riječke izvedbe opere Čarobna frula Wolfganga Amadeusa Mozarta (1765–1791): „Mogu vam reći čemu pokušavam težiti. Na koncertu, dirigiranje je način neverbalne komunikacije, ide u više smjerova, to je slanje i primanje. Na probi, koja je najvažniji dio posla, to je psihologija, autoritet u smislu prednosti informacija, i služenje skladateljevom djelu: nastojim svakom glazbenom odlukom razumjeti volju skladatelja i staviti kompozitora u središte.“
Violinistica Sara Domjanić od sedme godine života učila je violinu privatno u Zürichu, zatim kod Latice Honda-Rosenberg na Julius-Stern-Institutu u Berlinu te na Visokoj školi za glazbu Hans Eisler u Berlinu, završivši studij 2020. godine u razredu Antje Weithaas. Usavršavala se i na Visokoj školi za glazbu i kazalište te na seminarima brojnih uglednih violinista i pedagoga. Osvajala je nagrade na natjecanjima mladih glazbenika, osnivačica je komornog ansambla Esperanza, a nastupala je kao solistica uz mnoge orkestre. Od kolovoza 2022. godine djeluje kao druga koncertna majstorica Düsseldorfskih simfoničara i Njemačke opere na Rajni.
Sara Domjanić pokazala je svoje umijeće sviranja na violini koju je izradio graditelj Stephan von Baehr prema violini Antonija Stradivarija (1644–1737) iz 1709. godine. Iako nije moguće pouzdano tvrditi, čini se – prema podatcima za Zagrebačku filharmoniju (do 1996. godine) i Simfonijski orkestar HRT-a da nije ranije izveden Koncert za violinu i orkestar u D-duru Ericha Wolfganga Korngolda. Pokazao je rano glazbenu nadarenost i smatran u rodnome Beču „čudom od djeteta“ pa je na preporuku Gustava Mahlera (1860–1911) počeo studirati kod skladatelja i dirigenta Alexandera Zemlinskog (1871–1942) koji je učio teoriju i kompoziciju kod Roberta Fuchsa (1847–1927) i Antona Brucknera. Među prvim Korngoldovim skladbama su glazbeno-scenske, a po odlasku u Sjedinjene Američke Države počeo je skladati filmsku glazbu pa ga, uz Maxa Steinera (1888–1971), mnogi smatraju ocem holivudske filmske glazbe. Skladba koja ne pripada žanru filmske glazbe je njegov Koncert za violinu i orkestar u D-duru, op. 35 dovršen 1945. godine, iako skice datiraju još iz 1937. godine, a posvetio ju je Almi Mahler (1879–1964). U koncertu je zadržao klasičnu trostavačnost (brzi-polagani-brzi stavak), a teme i motivi potpomognuti bogatim romantičarskim harmonijama odaju kadikad izvor u filmskoj glazbi kojoj se Korngold istinski posvetio.
Vrhunac svoga skladateljskog opusa ostvario je samozatajni austrijski orguljaš, skladatelj i dugogodišnji pedagog na Konzervatoriju u Beču Anton Bruckner u svojim simfonijama. Dvije prve rane simfonije gotovo su nepoznate, a skladao ih je još devet, od kojih se neke i danas rado izvode. Naslijedivši i prihvativši oblik simfonije kako je to zacrtao Ludwig van Beethoven (1770–1827), Bruckner je – stvarajući skladbe dugoga vremenskog trajanja, proširio tematsku građu uvođenjem treće teme u prvome stavku. Jedinstvo četverostavačne skladbe postigao je citiranjem prethodno korištene tematske građe u završnome stavku. Treću simfoniju u d-molu Bruckner je skladao 1873. godine i posvetio je Richardu Wagneru (1813–1883), koga je posjetio te godine u Bayreuthu. Zadivljen njegovom glazbom zamolio ga je da samo pogleda partiture Druge i Treće simfonije i da kaže svoje mišljenje. Nakon nekog vremena Wagner je to i učinio te odgovorio na Brucknerov upit da mu se više svidjela simfonija u kojoj trube donose temu, tj. Treća. Želeći ostaviti tragove divljenja prema Wagneru u svojoj simfoniji, Bruckner je citirao motive iz Wagnerovih opera, što nije dobro prihvatila ni publika ni kritika, osobito tadašnji bečki autoritet Eduard Hanslick (1825–1904). Tako je Treća simfonija na praizvedbi u Musikvereinu u Beču 16. prosinca 1877. pod ravnanjem skladatelja doživjela potpuni neuspjeh, prisilivši ga da izmijeni izvorni zapis. Tako je izostavio Wagnerove motive, stvorivši kroz nekoliko godina konačnu verziju (1889. godine) koja je predstavljena na koncertu 28. studenoga 2024. Treća simfonija Antona Brucknera ima stanovitu poveznicu s Beethovenovom Šestom simfonijom iako nije zapisan nikakav program. Početnu temu prvoga stavka donose trube iznad tamnog registra gudača, a u drugoj temi viole i rogovi izmjenjujući se kao da pjevaju o ljepoti i miru u prirodi, a u nastavku kao da se pastoralni ugođaj provlači kroz sve glasove. Drugi stavak je polagani Adagio, jedan od onih u kojima se snažno osjeća skladateljevo nadahnuće u glavnoj temi. Treći stavak Scherzo jedinstven je po tome što nije građen na temi nego na kratkim motivima nošenim snažnim ritmičkim figurama, kao da je svojevrstan perpetuum mobile. Središnji dio stavka Trio je plesnoga karaktera, a završni stavak donosi ponosnu glavnu temu, zatim koral, a u nastavku Bruckner uvodi teme iz prvoga stavka zatvarajući krug himničkim uzletom i dinamičkim vrhuncem u kome dominira uvodna tema truba, sada u svijetlome D-duru.
Dvoje talentiranih mladih glazbenika muziciralo je uz raspoloženi i uigrani Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije. Violinistica Sara Domjanić tehnički suvereno i tonski lijepo izvela je solističku dionicu u Korngoldovu koncertu, ostavši čitavo vrijeme u suglasju s orkestrom. Brucknerova Treća simfonija našla se, čini se, prvi put na programu koncerta simfoničara HRT-a (prema podatcima do 2010. godine). Vođen muzikalnim i sigurnim dirigentom Valentinom Engelom, orkestar je otkrio svoje doista velike mogućnosti: od početnoga intonativno preciznog nastupa truba u d-molu do himničkog, blještavog završetka u D-duru u snažnoj dinamici. Uz lagane kretnje ruku, pokazujući povremeno i pokretima tijela osobno sudjelovanje u zvučnom oživljavanju notnoga zapisa, maestro Valentin Egel djelovao je kao čarobnjak čiju interpretaciju u potpunosti razumiju i slijede svi glazbenici orkestra. Iz trenutka u trenutak ispredali su pred publikom glazbeno tkivo profinjenih tihih i decentnih glasnih dinamičkih nijansi, osobito u Brucknerovoj simfoniji koja – možda više nego Korngoldov violinski koncert, počiva na bogatoj kasnoromantičnoj harmonijskoj podlozi i na raznolikosti instrumentalnih boja. Ljubav za Brucknerovu glazbu koju je Valentin Egel prepoznao već kao petnaestogodišnjak, zacijelo je veliko nadahnuće za iščitavanje partitura Brucknerovih simfonija u čijoj interpretaciji (bez obzira na godine) pokazuje zrelost i izraziti smisao za skladateljev stil uspijevajući ih prenijeti i na glazbenike orkestra, čemu smo svjedočili na posljednjem koncertu Majstorskoga ciklusa.
© Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 28. prosinca 2024.
Program:
Erich Wolfgang Korngold: Koncert za violinu i orkestar u D-duru, op. 35
Anton Bruckner: 3. simfonija u d-molu, WAB 103
Piše:

Miklaušić-Ćeran