Iz povijesti orkestralnog muziciranja u Zagrebu

200. obljetnica rođenja skladatelja Antona Brucknera (Ansfelden, 4. rujna 1824. – Beč, 11. listopada 1896.), 1. dio

  • Anton Bruckner (Ansfelden, 4. rujna 1824. – Beč, 11. listopada 1896.), austrijski orguljaš i skladateljTreći koncert iz Majstorskoga ciklusa Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije, na kojem je izvedena Treća simfonija u d-molu, WAB 103 Antona Brucknera, sigurno je dobar povod za prelistavanje kronologije koncerata zagrebačkih orkestara pokušavajući – kako je uvriježeno u muzikološkim istraživanjima od sredine 20. stoljeća, istražiti recepciju Brucknerovih simfonija u Zagrebu. Prije toga bi možda bilo dobro nešto reći o njihovoj recepciji u Europi (svijetu), jer su relativno kasno mnoge simfonije ušle u koncertni život glazbenih sredina s tradicijom orkestralnoga muziciranja. Dugo trajanje simfonija bilo je velikom preprekom za trajne tonske zapise na gramofonskim pločama, što je mnogim glazbenim djelima kraćega trajanja već ranije osiguralo ulazak u kućne glazbene zbirke, omogućivši često preslušavanje „po želji slušatelja“.

    Brucknerova popularnost dugo je vremena bila opterećena i poveznicom s nacistima koji su u njegovoj glazbi (simfonijama) pronalazili Zeitgeist (duh vremena), a događaj koji kasnije nije bio dobro prihvaćen jest posveta Brucknerove biste u Walhalla hramu u Regensburgu, koju je obavio sam Adolf Hitler (1889–1945), što je dokumentirano brojnim fotografijama. Adagio iz Sedme simfonije Antona Brucknera izveden je na Njemačkome radiju 1. svibnja 1945. prije objave vijesti o smrti Adolfa Hitlera. Određenu ulogu pri „padanju u zaborav“ velikoga romantičara možda je imalo i Brucknerovo oduševljenje Richardom Wagnerom i njegovom glazbom, pa je trebalo proći dosta vremena da se Brucknerov život i opus počnu istraživati, vrednovati i bez (političkih) konotacija postaviti u kontekst europske glazbe kasnoga romantizma.

    Posveta Brucknerove biste u Walhalla hramu u RegensburguAnton Bruckner u svm domu 1892. godine

    Jedan od korištenih izvora podataka o izvedbama simfonija Antona Brucknera na koncertima zagrebačkih orkestara bila je monografija Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije. Osam desetljeća. 1930.–2010. koju je priredila muzikologinja Erika Krpan, a objavljena je 2010. godine. Iscrpnu dokumentaciju o programima koncerata, praizvedbama, dirigentima, vokalnim i instrumentalnim solistima, članovima orkestra u slavljeničkoj godini i onima od 1930. godine obradila je muzikologinja Tatjana Čunko. U kratkome tekstu Uz Popis koncerata na kome je zabilježen prvi koncert Krugovalnog komornog orkestra i zbora pod ravnanjem Lovre pl. Matačića (1899–1985), održan 8. rujna 1942. u katedrali u Zagrebu, napomenula je: „Kako istraživanje još traje, ni popis koncerata nije konačan.“ Listajući gotovo 240 stranica popisa (povremeno dopunjenog fotografijama koncertnih programa) pronašla sam samo četiri podatka za izvedbe Brucknerovih simfonija. Prvi put je 12. listopada 1942. Krugovalni komorni orkestar zajedno s glazbenicima Zagrebačke filharmonije izveo u Hrvatskome državnom kazalištu Osmu simfoniju pod ravnanjem Lovre pl. Matačića. Prema podatcima u monografiji ova je simfonija izvedena još 24. veljače 1958. u Koncertnoj dvorani Istra pod ravnanjem Friedricha Zauna (1893–1966) te 21. svibnja 2009. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog pod ravnanjem Nikše Bareze (1936–2022), šefa-dirigenta koji je vodio orkestar najdulje u njegovoj povijesti – gotovo dva desetljeća, od 1992. do 2011. godine. Pod ravnanjem Nikše Bareze upisana je u kronologiji koncerata još i jedina izvedba Brucknerove Pete simfonije 12. travnja 2002. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.

    Erika Krpan, <em>Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije. Osam desetljeća. 1930.–2010.</em>, HRT naklada, 2010.Drugi izvor podataka je rukopis monografije Zagrebačka filharmonija i popis izvedenih skladbi uređen po abecednome nizu skladatelja i glazbenim vrstama zaključno do 1996. godine, što se nalazi u arhivi autorice (ovoga priloga). Bez obzira na prekid suradnje autorice i Filharmonije prije objavljivanja monografije, ponovno je – kao poznavateljica djelovanja orkestra i obrađivač sačuvane arhivske građe, angažirana 2009. za obradu zbirke koncertnih programa i plakata od sezone 1996./1997. U arhivi autorice sačuvani su podatci za koncerte održane do kraja sezone 2004./2005. koji do danas nisu javno objavljeni. Još jedan neuspjeli pokušaj popisivanja svih koncerata Zagrebačke filharmonije i izrada CD–a s podatcima dostupnima na Internetu datira iz 2021. godine i proslave (povijesno neutemeljene) 150. obljetnice utemeljenja Zagrebačke filharmonije zbog prijepora o nositelju autorskih prava planiranoga CD–a.

    Nije bez razloga rečeno da se može govoriti o više od jednoga stoljeća dugoj tradiciji izvedbi Brucknerovih simfonija, pa ćemo se najprije osvrnuti na izvedbe do 1996. godine koje čitatelji mogu pronaći u tiskanoj monografiji Zagrebačka filharmonija (koja se, unatoč jako zakašnjeloj sudskoj zabrani, ipak nalazi na policama mnogih knjižnica zahvaljujući i otkupu Ministarstva kulture Republike Hrvatske). Simfonijski opus Antona Brucknera obuhvaća zapravo trinaest (dovršenih i nedovršenih) simfonija od kojih su četiri – u D–duru i f–molu (iz 1863. godine) te u d–molu i B–duru (iz 1869.) gotovo nepoznate. U popisu Brucknerovih djela (Werkverzeichnis Anton Bruckner) koji je 1977. objavila muzikologinja i stručnjakinja za njegov život i djelo Renate Grasberger (1941.) broj WAB 244 pri kraju dobila je Simfonija u D–duru. Dvadesetak skica za tu simfoniju Bruckner je izradio 7. siječnja 1863., što se vidi iz rukopisa u Muzičkoj zbirci Austrijske nacionalne knjižnice u Beču. Orkestrirao ih je argentinski dirigent i skladatelj Ricardo Alejandro Luna (1970.) te je sačuvane dijelove ove i još nekoliko simfonija izveo u Boltonu u srpnju 2022. godine na koncertu naslovljenom Bruckner – Unknown and Unfinished.

    Dubravko Detoni, <em>Zagrebačka filharmonija</em>, 1996.Poznato je da je Bruckner velikim dijelom samostalno stjecao glazbenu naobrazbu, da je dulje vrijeme djelovao kao orguljaš i učitelj u St. Florianu, a tek od 1855. godine na početku četvrtoga desetljeća života postao je učenikom Simona Sechtera (1788–1867) na Bečkom konzervatoriju. Nakon Sechterove smrti naslijedio ga je kao profesor glazbene teorije da bi 1875. godine postao profesorom na Sveučilištu za glazbu u Beču. Posljednji Brucknerov učitelj kompozicije (od 1861. do 1863.) bio je violončelist i dirigent Otto Kitzler (1834–1915). Kao zadatak mu je postavio skladanje triju skladbi različitih glazbenih vrsta i sastava i to za zbor (Psalam 112) te za orkestar Uvertiru u g–molu i Simfoniju u f–molu. Za simfoniju je Kitzler rekao „da ne odaje previše nadahnuća“ iako su Brucknerov uzor bile kasne simfonije Roberta Schumanna (1810–1856). U nekoliko navrata Bruckner je sam mijenjao izvornik pa je u ostavštini sačuvana kao Simfonija br. 00. Prvu izvedbu dočekala je tek 1924. godine te objavljivanje 1973. godine.

    Prvi ozbiljan Brucknerov rad na području simfonijske glazbe jest Prva simfonija u c–molu iz 1866. godine koja je doživjela autorove preinake pa je poznata u verzijama Linz (1866.) i Beč (1877.). Prema sačuvanim podatcima nije do 2010. godine izvedena u Zagrebu. Sljedeća Brucknerova Simfonija u D–duru iz 1869. godine, poznata pod naslovom Simfonija br. 0, doživjela je u startu velike kritike i nije izvedena za njegova života.

    Lovro pl. Matačić (Sušak, 14. veljače 1899. – Zagreb, 4. siječnja 1985.), hrvatski dirigent i skladateljSljedeći pokušaj skladanja simfonija bio je samo prvi stavak Simfonije u B–duru koju nije dovršio. Simfoniju br. 2 u c–molu, WAB 102 skladao je 1871./1872. godine i više puta je revidirao izvornu partituru (konačna verzija iz 1892. godine). Prema podatcima, tu je simfoniju Zagrebačka filharmonija izvela samo dva puta do 1996. godine pod ravnanjem Kurta Wössa (1914–1987) i to na koncertu u Zagrebu 24. rujna 1984. te dva dana kasnije u maestrovom rodnom Linzu. Također dva puta uvrštena je u koncerte Zagrebačke filharmonije Brucknerova Simfonija br. 6 u A–duru, WAB 106.

    Na prvom koncertu 21. lipnja 1971. na gostovanju u gradu Monreale u tamošnjoj katedrali izvedbom Brucknerove simfonije i Mise u C–duru, op. 86 Ludwiga van Beethovena (1770–1827) ravnao je maestro Mladen Bašić (1917–2012). Lovro pl. Matačić, tada novoizabrani šef–dirigent orkestra, za svoj je nastup ostavio dragulj barokne duhovne glazbe Vespro della Beata Virgine Claudija Monteverdija (1567–1643). Drugom izvedbom Brucknerove šeste simfonije u Zagrebu 16. svibnja 1980. ravnao je maestro Milan Horvat (1919–2014). Ostale Brucknerove simfonije bile su na programu koncerata više puta, o čemu možete pročitati u nastavku ovoga priloga.

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 15. siječnja 2025.

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

eseji