Nenadomjestiv ljudski glas, solo ili u zboru

Koncert zbora i komornog zbora Muzičke akademije Sveučilišta u zagrebu, Spem in alium, Marija Anđela Biondić, Mia Đogić, dirigentice, Crkva Sv. Luke Evanđelista, Travno, Zagreb

• 

  Pjevanje je – slijedi li se glazbeno izražavanje kroz povijest ljudskoga roda, njegov primarni oblik, a sviranje svojevrsno proširenje tonskoga opsega uz pomoć različitih instrumenata. Iako danas ljudi sve manje pjevaju a više slušaju glazbu pristupačnu na različitim nosačima zvuka (i slike), solističko, a osobito zborsko pjevanje okupljali su stoljećima pjevače koji su pjevali kao amateri, odvojivši za njega dio svoga slobodnog vremena. Nerijetko su takvi zborovi, vođeni vrsnim dirigentima, postizali vrhunske domete u interpretaciji zborske literature pa su nerijetko surađivali s profesionalnim orkestrima u izvedbama oratorija, kantata, opera i dr., za što je danas dobar primjer Akademski zbor Ivan Goran Kovačić. No, svoje djelovanje u glazbeni život Zagreba utkali su i brojni drugi zborovi neprofesionalnih glazbenika, ali i zbor studenata Muzičke akademije u Zagrebu tijekom dulje od stoljeća njezina djelovanja. U zboru pjevaju ne samo studenti solo–pjevanja koji su pjevanje odabrali kao struku, nego pjevaju i studenti drugih odsjeka koji studiraju teoriju, kompoziciju, pedagogiju, muzikologiju ili čak neke instrumente, a ne sviraju u orkestru. Zbor je kolegij tzv. skupnog muziciranja koje trebaju upoznati i studenti koji se kasnije neće profesionalno baviti pjevanjem, ali će možda biti u prilici da i sami vode školske ili amaterske zborove, što je danas osobito vrijedno u sredinama manje bogatoga koncertnog života (u koje će se možda vratiti po završetku studija).

  Stoga je važno kako postaviti glas (što su studenti solo–pjevanja ranije riješili), usvojiti pravilnu tehniku disanja i oblikovanje fraza, kako razgovjetno izgovarati tekst te kako postići lijep ton u svim dinamičkim nijansama. O svemu tome brine već gotovo dvadeset i pet godina (od 2000. godine) red. prof. art. Jasenka Ostojić koja uz stalan rad sa zborom uključuje u pokuse (nastavu) i student(ic)e dirigiranja koji tako dobivaju priliku i za nastup ravnopravno sa studentima svih ostalih odsjeka. Jedan od projekata Zbora studenata Muzičke akademije u akademskoj godini 2024./2025. nazvan Spem in alium razveselio je vjernike (i druge posjetitelje) dviju zagrebačkih crkava: u četvrtak, 28. studenoga 2024. održan je koncert u bazilici sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu, a u petak, 29. studenoga 2024. u župnoj crkvi sv. Luke evanđelista u Travnom. Na prvome koncertu dirigirala je red. prof. art. Jasenka Ostojić, a na drugome koncertu (koji sam pratila) dirigirale su studentice dirigiranja Marija Anđela Biondić (3. godina) i Mia Đogić (2. godina). Uz devet a cappella skladbi u program koncerta uvrštene su i tri skladbe za orgulje koje su ispunile kratke predahe za zbor. Nastupila su dva studenta iz razreda red. prof. dr. art. Ljerke Očić: Josip Ružić izveo je Toccatu VI Girolama Frescobaldija (1583–1643), a Filip Radić odsvirao je Toccatu in C Jana Pieterszoona Sweelincka (1562–1621). Dina Tomić, čiji je nastavnik red. prof. art. Mario Penzar, izvela je Te Deum, op. 59/12 Maxa Regera (1873–1916.).

  Devet zborskih skladbi nastalih u rasponu od 12. do 21. stoljeća pripremili su red. prof. art. Jasenka Ostojić i asistent doc. art. Franjo Bilić. Naslov Spem in alium (U tebe se samo, uzdam i ni u koga drugog, Bože Izraela) dobio je koncert prema motetu koji je engleski renesansni skladatelj Thomas Tallis (1515–1585) skladao za četrdeset glasova, tj. za osam peteroglasnih zborova (sopran, alt, tenor, bariton i bas). Po slogu je to uglavnom homofona skladba u kojoj zborovi nastupaju i samostalno i svi zajedno, stvarajući doista monumentalan tonski prostor u dinamičkome vrhuncu završnoga dijela. Tallis je parafrazirao tekst iz responzorija jutarnje molitve (treće čitanje), a skladba je izvedena kao deveta po redu pod ravnanjem Marije Anđele Biondić koja je sigurno povezivala nastupe zborova raspoređenih na balkonu i ispred oltara u crkvi. Pod ravnanjem Marije Anđele Biondić izvedeno je još nekoliko duhovnih skladbi. Prva je Caritas abundat in omnia (Ljubav je prisutna u svemu) Hildegard von Bingen (1098–1179) u kojoj ženski glasovi pjevaju melodiju nad dvostrukim pedalnim tonom (f–c) basova i tenora; solistica je bila Valentina Đuka. Norveški skladatelj Ola Gjeilo (1978.) autor je homofone, tonalitetno određene skladbe Ave Generosa (Živjela plemenita) u kojoj su kao solistice nastupile Mia Raguž i Sara Kolinrekaj. Treća skladba, također u homofonome slogu, bila je Lous Trinitati (Pohvala Trojstvu) iz Moteta Hildegard von Bingen koju je skladao Frank Ferko (1950.).

  Trima skladbama u sljedećem odsjeku koncerta ravnala je Mia Đogić. Veliki zbor otpjevao je skladbu Es ist ein Ros' entsprungen (Jedna je ruža nastala) Michaela Praetoriusa (1571–1621). Koral čiji su tekst i melodija djelo nepoznatoga skladatelja, objavljen je 1599. godine u zbirci Speyerer Gesangbuch, a govori o Djevici Mariji (ruži) koja je u božićnoj noći donijela na svijet Isusa (cvjetić). Više strofa Praetorius je uzorno harmonizirao u homofonome slogu te objavio 1609. godine u šestome dijelu zbirke Musae Sioniae. Komorni zbor i solistica Tara Šolić zatim su otpjevali skladbu Zdrava Devica Mate Lešćana (1936–1991). Jednoglasni napjev iz trećeg izdanja zbornika Cithara octochorda (Zagreb, 1757.) Lešćan je za četveroglasni mješoviti zbor harmonizirao u duhu starocrkvenih ljestvica. Kao treća izvedena je kratka, konsonantna, durska skladba Bogorodice Djevo slovenskoga skladatelja, pedagoga i solo–pjevača Andreja Makora (1987.). Skladba u kojoj se slavi Djevica Marija i rođenje Spasitelja dio je ciklusa Tri duhovna zbora posvećenog Ambrožu Čopu i Mješovitome zboru Akademije za glasbo u Ljubljani.

  Pod ravnanjem dirigentice Mie Đogić Zbor Muzičke akademije otpjevao je još dvije skladbe (nakon impozantne Tallisove Spem in alium koja bi bila najboljim završetkom koncerta). Prva od njih je motet O Nata Lux (O rođena svjetlost) iz ciklusa Lux Aeterna američkoga skladatelja i pedagoga Mortena Lauridsena (1943.). Američki muzikolog i zborovođa Nick Strimple (1946.) smatra da je on jedini američki skladatelj čije duhovne skladbe djeluju „mistično“. Druga skladba bila je Ave Maria (Zdravo Marijo) koju je njemački orguljaš i zborovođa Franz Xaver Biebl (1906–2001) skladao 1964. godine. Ovaj dio iz molitve Angelus Domini (refren Ave Maria) najprije je skladao za muški zbor, a kasnije za ženski zbor i za mješoviti zbor koji čine više manjih zborova, što je bilo vidljivo i iz razmještaja pjevača oko oltara te basa-solista Sebastijana Nedjeljka. I ova skladba je polagana tempa kao i većina ostalih izvedenih na koncertu, homofona (bez imitacije) i harmonizirana u tonalitetu kadikad malo obojenom disonancama koje brzo pronalaze svoja rješenja.

  

  Dvije studentice, buduće dirigentice, dobile su priliku stati pred zbor u kojem pjevaju njihovi kolegice i kolege te na javnome nastupu pokazati što su svladale tijekom dosadašnjeg studija dirigiranja. Djelovale su sigurno te pratile zapise u partituri označavajući jasnim pokretima početke i završetke, fraze i željenu dinamiku. U Zboru Muzičke akademije pjevalo je gotovo sto studenata, pa iako je u dionici tenora bilo najmanje pjevača (što može podnijeti dionica basa koja je kao najdublji ton temelj harmonijskih sklopova) u slušnome doživljaju skladbi osjećala se dobro ostvarena ravnoteža. Voditeljica zbora red. prof. art. Jasenka Ostojić brine o postavi glasova, tehnici disanja, čistoći intonacije, izgovoru teksta te o dinamici koju je zbor ostvario u velikome rasponu od pritajenoga pianissima do snažne, neusiljene fortissimo-nijanse. Rad sa zborom u kojem sudjeluju studenti svojevrstan je izazov za voditelja, jer se iz godine u godinu mijenja dio sastava dolaskom novih i odlaskom starijih studenata. Unatoč stalnom uvođenju novih članova u zborsko pjevanje, Zbor Muzičke akademije kao i Komorni zbor (kao izborni kolegij od 2010. godine) svladavaju tijekom akademske godine planirane programe izvodeći nerijetko skladbe koje nisu na repertoaru nekih drugih zborova, poput Tallisove Spem in alium.

  No, čini se da pjevanje u zboru Muzičke akademije studenti ne doživljavaju samo kao obvezni kolegij u okviru studija nego mnogi od njih s radošću sudjeluju u planiranim nastupima, kakav smo dojam stekli tijekom koncerta u župnoj crkvi sv. Luke evanđelista u Travnom.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 19. prosinca 2024.

Piše: