Sinergija generacija: Muzikalni i nadahnuti solisti u suglasju s orkestrom

Studenti Muzičke akademije uz Zagrebačku filharmoniju, Koncert na dar, Luka Galuf, violončelo, Lovro Kopač, saksofon, Stipe Prskalo, klavir, Jasenka Ostojić, dirigentica, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

  • Tijekom više godina priređuje Zagrebačka filharmonija Koncert na dar izvan pretplate za sve građane grada Zagreba koji rjeđe posjećuju njene koncerte. Dakako, na koncert mogu doći i pretplatnici koji će rado poslušati „mlade nade“ – studente Muzičke akademije u Zagrebu kao soliste na koncertima. Zajednički projekt Koncert na dar jedan je od oblika uspješne suradnje dviju ustanova – profesionalnog orkestra i visokoškolske glazbene obrazovne ustanove u kojoj stasaju novi naraštaji budućih glazbenika – solista, komornih i orkestralnih, te pedagoga čiji će predani rad iznjedriti nove mlade umjetnike. Prvi od dvaju planiranih koncerata u ovoj sezoni održan je u petak, 24. siječnja 2025. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog pod ravnanjem dirigentice Jasenke Ostojić. Uz reproduktivne glazbenike, dirigente, pedagoge i muzikologe, na Muzičkoj akademiji u Zagrebu školuju se skladatelji pa je Koncert na dar počeo praizvedbom skladbe Trois scènes za simfonijski orkestar Tomislava Krobota (2002.), studenta 4. godine kompozicije u razredu prof. art. Berislava Šipuša te 2. godine orgulja u razredu red. prof. art. Maria Penzara. Za nastup sa Zagrebačkom filharmonijom izborili su se – kroz neizbježan sustav izlučivanja (audicija) trojica studenata. Luka Galuf (2001.), student 2. godine violončela u razredu izv. prof. Monike Leskovar nastupio je u Koncertu za violončelo i orkestar br. 1 u a-molu, op. 33 Camillea Saint-Saënsa (1835–1921). Lovro Kopač (2003.), student 3. godine saksofona u razredu red. prof. art. Dragana Sremca nastupio je u Koncertu za saksofon i orkestar Henrija Tomasija (1901–1971). Nakon dviju skladbi iz 1872. (Saint-Saënsov koncert) i 1949. (Tomasijev koncert) u drugome dijelu koncerta publici se predstavio Stipe Prskalo (2003.), student 5. godine klavira u razredu red. prof. art. Rubena Dalibaltajana u jednom od najljepših koncerata ranoga romantizma, Koncertu za klavir i orkestar br. 1 u e-molu, op. 11 Frédérica Chopina (1810–1849), skladanom 1830. godine.

    Uvodna skladba Koncerta na dar autorski je rad Tomislava Krobota. U tri kratka stavka – tri scene za simfonijski orkestar, istraživao je zvukovne mogućnosti simfonijskog orkestra, osobito u formalno slobodno koncipirana prva dva stavka polaganijega tempa, dok je u trećem, brzom stavku nakon nekoliko pokušaja u dionici violončela napokon oblikovao temu koja je postala okosnicom glazbenoga tkiva čitavog orkestra, rastući u završnici u dinamici do snažnog fortea. Harmonijska struktura ovih triju scena je slobodna, što uključuje i disonance bez rješenja. Kad je riječ o solistima koji su nastupili uz orkestar, nije naodmet napomenuti da su profesori sve trojice i sami istaknuti reproduktivni umjetnici čije izvedbe iznimno pohvalno ocjenjuju glazbeni kritičari, a publika prihvaća s velikim oduševljenjem. Na određeni način potvrdio se na Koncertu na dar i ovaj segment njihova djelovanja koji s velikim uspjehom prosljeđuju na svoje studente, ne strahujući – kao pravi pedagozi, da će ih jednoga dana oni možda i prestići u tehničkoj pripremljenosti i zrelosti interpretacije skladbi.

    Camille Saint-Saëns skladao je Koncert za violončelo i orkestar br. 1 u a-molu, op. 33 za tada poznatog violončelista i solista na violi da gamba Augustea Tolbecquea (1830–1919). Iako su navedena tri stavka prema klasičnome rasporedu koncerta, skladba je ostvarena kao jedinstvena cjelina s tri jasno odijeljena odsjeka, na što su možda utjecali susreti s Franzom Lisztom (1811–1886), tada orguljašem u Parizu u (crkvi) Église de la Madeleine koji je neke svoje orkestralne skladbe pisao u cikličkom obliku. Neobičan je početak prvog, brzog dijela (stavka) Allegro non troppo u kome violončelo nakon samo jednog akorda orkestra (umjesto uobičajenog duljeg uvoda) donosi prvu temu (silazna melodijska linija kroz jednu oktavu i silazni skok za oktavu). U dijalogu violončela i orkestra, koji ni u jednome trenutku ne prikriva solista, nižu se još tri teme od kojih se u posljednjoj priprema prijelaz u B-dur, tonalitet srednjega dijela koncerta u tempu Allegretto con moto. Taj je dio i u 3/4 mjeri, što mu daje i plesni karakter (za razliku od 4/4 mjere početnog i završnog dijela). Završni dio s oznakom Tempo primo (kao na početku) Saint-Saëns gradi na dvije nove teme, a koncert zaključuje u velikom crescendu i zvuku punog orkestra s trećom temom iz prvoga dijela u svjetlom A-duru (koji izvrsno zvuči na violončelu). Orkestar je u ovome koncertu sastavljen od gudača, drvenih puhača (po dva), rogova (dva), truba (dvije) i timpana.

    U sljedećoj skladbi, Koncertu za alt-saksofon i orkestar u Es-duru Henrija Tomasija, uposlen je veći orkestar u kome su se drvenim puhačima pridružili po treći, odnosno četvrti instrument (treća flauta i piccolo, engleski rog, bas-klarinet i kontrafagot), a limeni puhači su u sastavu četiri roga, dvije trube, tri trombona i tuba. Grupa udaraljki proširena je na sedam instrumenata specifičnih zvukova, a orkestar je upotpunjen i harfom. Time je skladatelj postigao veliki tonski opseg unutar kojeg se saksofon ističe bojom i virtuoznim melodijskim linijama u kojima je znalački utkao neke elemente popularne glazbe sredine 20. stoljeća i jazza, ostavši u okvirima slobodnijih harmonijskih spojeva (iako je skladba tonalitetno određena). Koncert je skladan kao ispitno djelo na pariškome Konzervatoriju, a izveden je prvi put u ožujku 1950. pod ravnanjem skladatelja. Solist je bio Marcel Mule (1901–2001), saksofonist kome je djelo posvećeno.

    Jedina skladba u drugome dijelu koncerta bio je Chopinov Prvi klavirski koncert u e-molu, op. 11 čije je trajanje – prema podatcima na zvučnim zapisima, okvirno 38 (trideset i osam) minuta, što može donekle izmijeniti agogika (odstupanja u tempu). Sam je skladatelj svirao solističku dionicu na praizvedbi u Narodnome kazalištu u Varšavi na jednom od posljednjih koncerata koje je priredio prije odlaska iz domovine u koju se nikad više nije vratio. I sam izvrstan pijanist poznat po usavršavanju tehnike sviranja klavira, imao je uzore čijem se sviranju divio pa je koncert posvetio jednom od njih, Friedrichu Kalkbrenneru (1784–1849). Neki su muzikolozi zaključili da je još jedan Chopinov suvremenik, skladatelj i pijanist Johann Nepomuk Hummel (1778–1837), utjecao na njegovo stvaralaštvo ukazavši na (ne slučajnu) sličnost uvoda u prvi stavak Chopinova i Hummelova klavirskog koncerta u a-molu. Tri stavka klasičnoga rasporeda (brzi – Allegro maestoso, polagani – Romanza-Larghetto i brzi – Rondo-Vivace) okvir je u kome je Chopin pokazao istančani smisao za oblikovanje melodijskih linija postavivši klavir u središte glazbenoga događanja uz orkestar u sastavu: gudači, po dva drvena puhačka instrumenta (flaute, oboe, klarineti i fagoti), četiri roga, bas-trombon i timpani. Prvi stavak, koji odgovara sonatnom obliku, počinje dugim uvodom orkestra koji donosi prvu temu, a očekivano prelazi u dionicu klavira koja je od prvih taktova izrazito virtuozno koncipirana. Posebnost stavka je u tome što je Chopin uveo uz (uobičajenu) drugu i treću temu poigravajući se s njima kroz provedbu i reprizu u stalnom dijalogu solista i orkestra. Polagani stavak lirskog ugođaja Romanca može se također odrediti kao sonatna forma, dok je za treći stavak Rondo Chopin odabrao dvočetvrtinski ritamski obrazac tada popularnoga plesa krakowiaka (plesao se u Krakowu). Dionica klavira mogla bi poslužiti kao primjer znalačkoga spoja melodijske invencije i najsloženijih tehničkih zahtjeva kao što su pasaže u brzome tempu (s kromatskim prohodima), rastvorbe, dvohvati, ukrasi (u određenome trajanju), i dr. Bez obzira na visoke tehničko-interpretativne zahtjeve, prvi Chopinov klavirski koncert već gotovo dva stoljeća pronalazi svoje interprete i publiku.

    Napomenuli smo da su solisti – studenti Muzičke akademije, svoj nastup na Koncertu na dar izborili kao najbolji na audiciji. Svladali su izvrsno sve tehničke zahtjeve solističkih dionica pa su se mogli posvetiti tajnama interpretacije zajedno s glazbenicima orkestra pod vodstvom dirigentice Jasenke Ostojić. Sigurno je dirigirala skladbu mladoga Tomislava Krobota u kojoj pojedine dionice nastupaju u određenim razmacima, što je vidljivo naznačila jasnim pokretima ruku. Uigran, dobro raspoložen orkestar Zagrebačke filharmonije bio je pouzdan pratilac trojice mladih solista, čemu je zasigurno pridonijela dirigentica Jasenka Ostojić vladajući izvrsno svim partiturama koncerata. U tri je koncerta za tri solistička instrumenta različita po boji tona i po izražajnim mogućnostima trebalo postići optimalan dinamički odnos, što je u cijelosti ostvareno u širokom spektru dinamičkih nijansi. Sva trojica solista odsvirali su svoje dionice muzikalno i nadahnuto u suglasju s orkestrom koji je to izvrsno osjetio i prihvatio. Svaki od trojice solista ima i drugačiji scenski nastup: violončelist Luka Galuf ne skriva u naglašenim kretnjama tijela svoj temperament; saksofonist Lovro Kopač djeluje mirnije (zbog načina držanja i sviranja instrumenta). Tako djeluje i pijanist Stipe Prskalo, čije je sviranje izazvalo najveće oduševljenje publike zahvaljujući besprijekorno prevladanim svim zahtjevima klavirske tehnike, prekrasnom tonu, izvrsnoj artikulaciji i upotrebi pedala.

    Spomenuli smo upravo publiku: ispunila je gotovo sva mjesta u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Bilo je doista lijepo na Koncertu na dar vidjeti uglavnom mlade ljude, kolegice i kolege, prijateljice i prijatelje koji su došli slušati i bodriti mlade soliste. Bilo je u publici, dakako, i starijih građana našega grada koji su redovitiji posjetitelji koncerata od mladeži. Uz ovo je zapažanje vezana i druga strana Koncerta na dar o kojoj bi trebalo nešto reći. Ovaj koncert ostaje zabilježen u pregledu koncerata Muzičke akademije i Zagrebačke filharmonije koja je njegov organizator, a kao potvrda o održavanju koncerta ostaje i program koji će biti sačuvan u arhivima obiju ustanova. Program će podsjetiti i budućega skladatelja Tomislava Krobota na praizvedbu njegove skladbe, soliste Luku Galufa, Lovru Kopača i Stipu Prskala te dirigenticu Jasenku Ostojić na uspješan nastup sa Zagrebačkom filharmonijom. Pretplatnici su navikli da sa koncerata ponesu kući deblje programske knjižice (i do dvadeset i četiri stranice) s tekstom o izvođačima i skladbama bogato opremljene fotografijama. Bilo je za očekivati da će i Koncert na dar biti popraćen isto takvom programskom knjižicom, što se nažalost nije dogodilo. Tanka programska knjižica ima samo dvanaest stranica. Na naslovnici je zabilježen nadnevak „Petak 24. 01.“, a iznad njega logo Muzičke akademije Zagreb i broj 100. Kako nije napisana godina održavanja koncerta – 2025., (ne)upućeni budući čitatelji će možda broj 100 povezati sa 100. obljetnicom Muzičke akademije i zaključiti da je koncert održan 2021. ili 2022. Na četiri stranice su napisani životopisi dirigentice Jasenke Ostojić i četvorice studenata, ali nisu popraćeni fotografijama.

    O skladbama izvedenima na Koncertu na dar nije napisan tekst, što je bilo vrijedno učiniti za mladoga skladatelja Tomislava Krobota koji je mogao i sam reći nešto o svojoj skladbi. Tekstove o skladbama mogli su napisati studenti muzikologije (što je mogao biti jedan od zadataka iz kolegija Glazbena publicistika) ili muzikolozi zaposleni u Zagrebačkoj filharmoniji. U programskoj knjižici svakoga koncerta naveden je sastav orkestra (što je važno zbog autorskih i izvođačkih prava), što je ovaj put izostavljeno. Sudeći po tome kako su Koncert na dar pripremili solisti-studenti Muzičke akademije, glazbenici Zagrebačke filharmonije i dirigentica Jasenka Ostojić, ne sumnjamo da su svojim sugrađanima iskreno i s poštovanjem darovali ovaj koncert. Spomenuti propusti oko programske knjižice sigurno su se mogli izbjeći i ne potamniti vrijednost dar-koncerta kojeg će se publika dugo i rado sjećati.

     © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 28. siječnja 2025.

    Program:

    Tomislav Krobot: Trois scenes za simfonijski orkestar – praizvedba
    Mentor: prof. art. Berislav Šipuš

    Camille Saint-Saëns: Prvi koncert za violončelo i orkestar u a-molu, op. 33 
    Solist: Luka Galuf, violončelo, 2. godina
    Mentor: izv. prof. Monika Leskovar

    Henri Tomasi: Koncert za saksofon i orkestar
    Solist: Lovro Kopač, saksofon, 3. godina

    Frédéric Chopin: Prvi koncert za klavir i orkestar u e-molu, op. 11
    Solist: Stipe Prskalo, klavir, 5. godina
    Mentor: prof. art. Ruben Dalibaltayan

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

kritike