Glazbena energija bez premca
Lisinski subotom: Budimpeštanski festivalski orkestar, Renaud Capuçon, violina, Iván Fischer, dirigent, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog
-
Većina slušatelja u Lisinskom bili su uzbuđeni nakon sjajnog koncerta Budimpeštanskog festivalskog orkestra i u tom su uzbuđenju postavljali pitanja sebi i svima oko sebe – zašto su violinisti stajali, zašto su čelisti, violisti u sredini, zašto su timpani desno? Nisam znala točno odgovoriti, ali su se moje pretpostavke o ravnoteži zvučnosti na temelju desetljeća slušalačkog iskustva s raznih mjesta u dvorani pokazale točnima – barem koliko kažu pouzdani svjedoci koji su poslušali razgovor s Fischerom nakon koncerta.
Koncert koji je počeo neuobičajeno, zaključen je izvedbom opsežne Pete simfonije Gustava Mahlera, minuciozno pročitanom, grandioznom i prijateljski i narodski prijemčivom u istom trenu, obuhvaćenom velikim lukom svih njezinih naizgled rasutih fragmenta koje je Fischer znao majstorski objediniti. Po sjećanju, to je uspjelo još davno u uzbudljivoj izvedbi koju je sa Zagrebačkom filharmonijom predvodio tada vrlo mladi šef Kazushi Ono. Neuobičajen početak koncerta odnosi se na pjevajući orkestar u izvedbi skladbe Morgengruss, Jutarnji pozdrav, Dobro jutro za mješoviti zbor a cappella Fanny Medelssohn, po mužu Hensel, članice nadarene obitelji Mendelssohn. Danas se njezin talent i skladbe koje je stigla zapisati u doba kada se od mlade dame iz visokog društva očekivalo da bude tek voditeljica domaćinstva, postupno otkrivaju. Solidnom izvedbom, potpomognuti članovima Zbora, orkestraši su potvrdili svoju glazbeničku svestranost. Nju su uostalom prošli u svojoj izobrazbi kao i svi visokoškolovani svirači. Koliko je nisu zaboravili ogledalo se u kompaktnoj izvedbi skladbe Fanny Hansel, predvođeni Fischerom očito sklonom istraživanju kompletnije tonske slike u drukčijem vremenu stvaranja muzike i potpuno drukčijim uvjetima.
U prvom dijelu koncertne večeri nadovezala se izvedba popularnog Koncerta za violinu i orkestar u e-molu puno poznatijeg joj brata Felixa Mendelssohna. Briljantni solist Renaud Capuçon, iako po današnjim mjerilima manje atraktivan, od poznatijeg mu (i ljepšeg) brata violončelista, pokazao je svu lakoću sviranja (Guarnierijeve) violine, razumijevanje njegove čipkaste strukture, lijepo oblikovanih neprekinutih linija polaganoga stavka, bez ikakva napora i bez vidljiva uživljavanja. Na burno odobravanje publike odgovorio je solom, ulomkom iz Gluckove opere Orfej i Euridika inače namijenjenom ponajprije flauti.
Nakon odmora slijedila je zamamna izvedba Mahlerove Pete simfonije kada se odluka dirigenta da violinisti stoje pokazala više nego blagotvornom. Razgovijetni su i prisutni bili gudači tvoreći sliku tonskog zajedništva s nadmoćnim puhačima, a Fischerov, suvremenim rječnikom rečeno „eksperiment“, isplatio se i dovođenjem solo-roga pred orkestar doskočivši, vjerojatno i na temelju iskustva ranijeg gostovanja otprije nekoliko godina, nekim akustičnim manjkovima prostora.
Majstor samo takav sa svojim orkestrom kojega poznaje u dušu i usudi se angažirati i sasvim mlade članove orkestra na pimplavom poslu stvaranja velike i zamamne izvedbe koju kontrolira u svakom trenutku. Naklon do poda Budimpeštanskom festivalskom orkestru i Ivánu Fischeru koji ga je osnovao s nezaboravnim pijanistom Zoltánom Kocsisem i održao na visokoj svjetskoj razini.
© Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 28. siječnja 2025.
Program:
Fanny Mendelssohn Hensel: Morgengruß za mješoviti zbor a capella, op. 3 br. 4, iz zbirke Gartenlieder
Felix Mendelssohn-Bartholdy: Koncert za violinu i orkestar u e-molu, op. 64
Gustav Mahler: Peta simfonija u cis-molu
Piše:

Stanetti