Slavlje pijanizma

Pianomania, koncert u suorganizaciji Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog s Udrugom klavirskih pedagoga Hrvatske – EPTA; Vladimir Krpan, Ida Gamulin, Ivan Vihor, Petar Klasan, Ivan Krpan, Ruben Dalibaltayan, Konstantin Krasnitsky

• 

  Otkako je 29. prosinca 1973. godine za javnost otvorena tada nakon dugih godina izgradnje dovršena Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski (KDVL), potvrdila se u proteklim desetljećima kao istinska „palača glazbe“ koja u svojim prostorima – Velikoj dvorani s oko 1900 i Maloj s nešto više od 300 mjesta, obogaćuje Zagreb glazbenim sadržajima kakvi su prije njezina otvorenja bili nezamislivi. Datum 29. prosinca postao je tako i tradicionalno Dan dvorane Lisinski, prigoda za posebne glazbene događaje i svečane koncerte. Jedan od osobitih događaja u 52.godini postojanja KDVL bila je revija pijanista održana u Maloj dvorani 29. prosinca 2024. koja je pod nazivom Pianomania okupila osmero pijanista različitih generacija. Organizatori te nadasve zanimljive revije pijanista bili su KDVL i Udruga klavirskih pedagoga Hrvatske EPTA-e.

  Klavir je nedvojbeno jedan od najomiljenijih instrumenata a po svojim je svojstvima građe i izvođačkim mogućnostima svakako i samodostatan. Klaviru,  nadalje, pripada posebno mjesto u razvoju glazbe budući da je, osim trajnog korištenja za kućno muziciranje, postao i jednim od najtraženijih instrumenata na javnim nastupima i to bilo za solističko isticanje virtuoznih sposobnosti posebno nadarenih glazbenica i glazbenika, bilo kao prateći instrument u mnogim formacijama komorno-glazbenog okupljanja. Dakako, tu je omiljenost trajno pratila i skladateljska produktivnost, po čemu je glazbena literatura za klavir i s uključivanjem klavira izuzetno bogata. Dodaju li se navedenome i brojni solistički koncerti u kojima upravo klavir vodi glavnu riječ uz pratnju orkestra, spomenuta su bitna odredišta po kojima klavir trajno predstavlja glazbalo koje privlači mlade pri odabiru instrumenta kojim se žele prisnije baviti. Hoće li im pijanistička karijera biti i glavni cilj, drugo je pitanje. Ali, sudeći prema broju pijanistica i pijanista u srednjim glazbenim školama, pa nastavno prema broju upisanih na visokoškolskim glazbenim ustanovama, zanimanje za klavir očito bitno ne jenjava.

  

  Brojnost lokalnih, nacionalnih i međunarodnih pijanističkih natjecanja, težnja za pohađanjem što brojnijih majstorskih tečajeva i učenje od što većeg broja afirmiranih pijanistica i pijanista, te s tim u skladu marljivo i disciplinirano vježbanje, činjenice su koje prate svakodnevicu svakog glazbi posvećenog pojedinca, dakle i pijanistica i pijanista u svim dobnim skupinama i stadijima školovanja i fazama ulaženja u profesionalni život. Sve to vrijedi za stasanje pijanistica i pijanista, virtuoza posvećenih klaviru i željnih susreta s publikom u bilo kojem od glazbenih središta diljem svijeta. Dakle vrijedi to i za Hrvatsku pa onda i za hrvatsku metropolu.

  Ljubiteljima klasične glazbe u Hrvatskoj, posebno u Zagrebu, nije nepoznat pojam Zagrebačke pijanističke škole na čijem je početku bio pijanist, klavirski pedagog i skladatelj Svetislav Stančić (1895–1970).  Zagrepčanin po rođenju, učio je Stančić klavir u školi Hrvatskoga glazbenog zavoda, a potom je od 1918. godine studirao klavir i kompoziciju u Berlinu. Po povratku u Zagreb neko je vrijeme kao pijanist javno nastupao, pa i aktivno skladao, da bi se od 1927. isključivo posvetio pedagoškom radu. Postavivši visoke standarde u klavirskoj pedagogiji i podigavši  hrvatski pijanizam na profesionalnu razinu, temeljenu na stručnosti i svjetski priznatim kriterijima, osigurao si je Stančić mjesto glavnog promicatelja zagrebačke/hrvatske pijanističke pedagogije. Tijekom skoro pola stoljeća Stančić je odgojio skoro sve pijaniste u Hrvatskoj. Imao je 99 studenata, od kojih je kod njega diplomiralo njih 66 a čak 40 izabralo je za svoj životni poziv koncertnu karijeru. Stančić je imao dva zlatna desetljeća i to 1930-ih kada je iz njegove klase izašla generacija sjajnih pijanista kao što su  to bili Božidar Kunc, Dora Gušić, Branka Musulin, Melita Lorković, Ćiril Ličar, Evgenij Vaulin, a 1950-ih Zvjezdana Bašić, Darko Lukić, Jurica Murai, Ranko Filjak, Stjepan Radić, Branko Sepčić, Pavica Gvozdić, Vladimir Krpan, Sretna Meštrović.

  

  Od svih navedenih studenata iz razreda Svetislava Stančića koji su nastavili svijetle zasade njegove pijanističke pedagogije, s nama je kao svjedok još jedino ugledni pijanist i profesor klavira Vladimir Krpan. Rođen 11. siječnja 1938. godine, diplomirao je u razredu Svetislava Stančića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1960. godine, a potom magistrirao na Accademii Santa Cecilia u Rimu u razredu Carla Zecchija. Uz druge profesore za Krpanova su pijanistička iskustva svakako najplodnija bila usavršavanja i dugogodišnji kontakti s Arturom Benedettijem Michelangelijem.

  U ovoj prigodi ne navodim mnoštvo podataka iz vrlo bogata Krpanova solističkog, komornog i pedagoškog djelovanja nego navodim samo izuzetno vrijedne inicijative profesora emeritusa na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu koji je 2021. godine zajedničkim koncertom s bivšim studentima u koncertnoj dvorani Blagoje Bersa na Muzičkoj akademiji u Zagrebu obilježio pedesetu obljetnicu pedagoškog djelovanja. Krpan je i utemeljitelj hrvatske sekcije Europskoga udruženja glasovirskih pedagoga (EPTA-e) i njezinih pijanističkog natjecanja u Osijeku i Zagrebu (Svetislav Stančić), kao i član mnogobrojnih ocjenjivačkih sudova na inozemnim pijanističkim natjecanjima te voditelj velikog broja majstorskih tečajeva interpretacije. Počasni je predsjednik hrvatske sekcije Europskoga udruženja glasovirskih pedagoga (EPTA) i član Hrvatskog društva glazbenih umjetnika (HDGU).

  Doista, bio je nedvojbeni povijesni trenutak nazočiti koncertu Pianomania na Dan dvorane Lisinski 29. prosinca 2024. koji je započeo sviranjem Vladimira Krpana i to izvođenjem Preludija u A-duru Stjepana Šuleka i Nokturna u cis-molu op. posth. Frédérica Chopina. Kolike li simbolike u odabiru skladbi od strane sada neosporne žive legende hrvatskog pijanizma! Šulek i Chopin, cjeloživotno Krpanovo zalaganje za afirmaciju hrvatske glazbe te Chopinovo posmrtno noćno snatrenje, dvije klavirske minijature kao trajni zalog ljepote života posvećenoga glazbi koja izvire iz čarolije crno-bijelih tipaka. Poznavajući profesora Vladimira Krpana i slušajući njegovo muziciranje tijekom proteklih više od 50 godina, osjetila sam duboko ganuće i zahvalnost. Zbilja, hvala poštovani, dragi Vlado!!

  
  

  A to da je Krpan iste večeri proglašen za počasnog člana dvorane Lisinski ulazi svakako u hvalevrijednu pažnju ravnateljice KDVL Nine Čalopek. U tom je kontekstu upravo pijanistički spektakl koji je prethodio svečanom proglašenju sadržavao temeljne značajke Krpanova životnog zauzimanja za uzdizanje pedagogije klavira.

  Aktualna predsjednica EPTA-e, ugledna pijanistica i  profesorica klavira na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji Ida Gamulin odabirom je sedmero pijanista, uz vlastito sudjelovanje, nastojala povezati tradiciju Svetislava Stančića, osnivača Zagrebačke pijanističke škole s najvećim pijanističkim natjecanjem u ovom dijelu Europe koje se održava u dvorani Lisinski a koje nosi njegovo ime i postoji već 30 godina. Na njemu se nagrađuje virtuoznost, ali i ukupna umjetnička osobnost. Upravo su takvi pijanisti koji su se predstavili na prvom koncertu Pianomanije.

  Nizanje odličnih izvedbi, Zdenkin striptiz Borisa Papandopula i Jubilus Ive Josipovića u interpretaciji Ide Gamulin, Bachova antologijska Suita u a-molu, BWV 818a koju je koncentrirano izveo Ivan Vihor, predivni Bakrorezi (Estampes), L.100  Claudea Debussya u snoviđenjima Petra Klasana, turbulente Godine hodočašća, Igra vode i Srcu gore iz treće knjige, S. 163 Franza Liszta, u maestralnoj izvedbi Ivana Krpana, Tri argentinska plesa Alberta Ginastere koje je dominantno interpretirao Ruben Dalibaltayan i na kraju Koncertne varijacije za glasovir Davora Bobića u izvedbi Konstantina Krasnitskog. Bilo je to nizanje pijanističkih bisera, ali nažalost se na kraju potkrala greška koju je ipak trebalo izbjeći. Naime, Ginasterini temperamentni i uzavreli plesovi u zbilja dominantnom izvođenju najviše pijanističke razine trebali su zaključiti ovu posebnu večer pijanističkog slavlja. Jer, onako kako je bilo, djelovalo je kao nakon najvišeg uzbuđenja odulji ohladnjeli tuš. A nije trebalo biti tako. Pa ipak, dobro raspoloženje u čast Vladimira Krpana nije bilo ugroženo.

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 6. veljače 2025.

Piše: