Izazovi Papandopulove Hrvatske mise
Hrvatsko narodno kazalište Split: Boris Papandopulo, Hrvatska misa u d-molu, Op.86, Akademski zbor Ivan Goran Kovačić i solisti, Ivan Šćepanović, dirigent
-
Splitsko-dalmatinska županija odlučila je obilježavanje 1100. obljetnice hrvatskog kraljevstva otpočeti izvedbom jednog od najvažnijih djela u niski hrvatske zborske glazbe 20. stoljeća – Hrvatske mise u d- molu, Op.86 Borisa Papandopula. Reći ću da je to „dostojno i pravedno“, nipošto isključivo zbog izuzetne razine skladanog materijala i kanonske pozicije Mise u domaćoj produkciji duhovne glazbe, nego i zbog složenog političkog konteksta koji je pratio povijest realizacije ovog djela na pozornicama. Praizvedena je u, za kulturu i društvo, krvavim okolnostima Drugog svjetskog rata, 1942., u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu, a praizvelo ju je HPD Kolo povodom proslave 80.obljetnice osnutka. Na prvoj stranici autografa Papandopulo ispod posvete bilježi 1939. kao godinu nastanka, iako je na samom završetku istog rukopisa zapisana 1938. kao godina skladanja. Autor tada živi u Samoboru, nakon trogodišnje splitske epizode tijekom koje je radio kao zborovođa pjevačkog društva Zvonimir te kao nastavnik u Gradskoj glazbenoj školi. Skladatelj svjedoči da ga je izvorno dalmatinsko pučko crkveno pjevanje snažno nadahnulo za mnoge duhovne skladbe.
„U onom romantičnom i za mene nezaboravnom okolišu imao sam mnogo prilike upoznati originalno i izvorno dalmatinsko crkveno pučko pjevanje. Upoznao sam stare i iskonske crkvene običaje, koji dandanas žive u onome dijelu našeg naroda. Usmenom predajom sačuvala se na mnogim mjestima iskonska ona crkvena pučka popijevka u koju sam se produbljivao, koja me je upravo zanijela i koja me je nadahnula za mnoga duhovna glazbena djela. Ta su djela radi originalnosti svojih motiva svratila na sebe pozornost i najveću pažnju.“
Split mu nije mogao uzvratiti. HNK Split je Misu uvrstilo u sezonu 1971./1972., došlo se gotovo do samog čina izvedbe i – politički reduktivni, oportunistički um dao je svoj maksimum: naložio otkazivanje izvedbe! Uzalud je objašnjavano da naslov djela nije aluzija hrvatskog nacionalizma nego atribuira tekst misnog ordinarija na hrvatskom a ne na latinskom jeziku. Papandopulu je stalo da se Misa izvede, a pokušaj izvedbe u Beogradu zaustavljen je obrazloženjem da se duhovna djela ove vrste ipak izvode isključivo na latinskom jeziku. Dakako, nama je poznato i prihvaćeno da je upravo glagoljaško pjevanje proizašlo iz crkvenog pjevanja na staroslavenskom jeziku te je već u srednjem vijeku uključivalo i pjevanje na živom hrvatskom jeziku. Elementi bizantskog crkvenog pjevanja i gregorijanike srasli su s tekovinama tradicijske glazbe užih geografskih područja na kojima se pjevanje razvijalo – od Istre do, uključivo, srednje Dalmacije. Jezik i impresija pučkim pjevanjem oslonac su i skladatelju koji niže šest moćnih stavaka sa solistima: Gospode pomiluj/ Slava/ Vjerovanje/ Svet/ Blagosloven i Jaganjče božji.
Misa je namijenjena velikom mješovitom zboru i četverolistu solista u a cappella izvedbi. Početkom novog milenija izvedbe Mise doživljavaju procvat. Vladimir Kranjčević uređuje prvo notno izdanje, Zbor HRT-a je često izvodi i bilježi na nosač zvuka. Zborom Bavarskog radija dirigira Ivan Repušić u Münchenu, tako da Misa ima i međunarodni odjek. U Split je, prije recentne izvedbe, Misu donio Zbor HRT-a i Tomislav Fačini u Hrvatski dom 2022. godine.
Akademski zbor Ivan Goran Kovačić počastio nas je s gotovo osamdeset pjevača na sceni. Impresivan je to broj, za organiziranu zborsku scenu u Splitu nedostižan. Na prvu, Zbor je bio ponesen i motiviran neposrednošću kojom se skladatelj obraća izvođačima. Nema izrađenih instrumenata, samo čovjek i njegov glas; elementarno, čisto, zorno i neposredno. Gospode pomiluj, de facto 1. stavak, izuzetno je prokomponiran i donosi više mogućnosti razvoja motivske jezgre. Samo tri riječi su čitav tekst stavka i Zbor je u tom stavku ostavio osobit dojam. Zvuk je bio dobro raspoređen po dionicama, svježina i endorfin početka izvedbe su se jasno osjetili pa je ovaj stavak čvrsto i zvučno stabilno priveden kraju.
Slava i Vjerovanje su dugački, zamjetno polifono oblikovani stavci s bržim protokom velike količine teksta. Uočavamo brze solističke intervencije, dijatonski homofone dijelove i kromatske recitative koje nije lako izvesti, a osiguravaju puls narativnih dijelova Mise. U Vjerovanju imamo podosta modalnih dijelova, prijelazi tonaliteta nisu jednostavni, imamo prisutnost gotova dva zbora u jednome, basove podijeljene u tri dionice koji podržavaju široko postavljenu lepezu ženskih glasova. Polifoni dijelovi su na momente hipertrofirali izvođače – nije to lagana borba niti za vokalno profesionalno obrazovan sastav, a osobito ne za amatere, ma koliko sposobni bili. U stavcima se pojavljuju smione modulacije, fugirani odlomci, utjecaj pravoslavne liturgijske glazbe, navlastito Liturgije sv. Jovana Zlatoustog Stevana Mokranjca. Na nekim dijelovima zbor se proteže do dvanaest glasova. Hrvatska zborska glazba skladana na liturgijski tekst ne poznaje monumentalnije a cappella pisano djelo do vremena Papandopulove Mise.
Ukupno, Zbor je zahtjevima partiture odgovorio smiono; povremena ritamska razilaženja nisu narušila sklad izvedbe, kao ni određena intonativna kolebanja koja bi bilo teško ne opravdati kad uzmemo u obzir sve parametre. Mladi splitski orguljaš i dirigent zagrebačkog indeksa, Ivan Šćepanović zbor je temeljito pripremio; uočava se njegova agilnost, revnost i preciznost u radu. Zbor odgovara njegovom umjetničkom prosedeu najbolje što može i uistinu je lijepo vidjeti s koliko ljubavi i skrupule mladi umjetnik pristupa izradi detalja u partituri. Opseg i snaga djela svima zorno svjedoče da to nije bilo jednostavno.
Nježnije dinamike su kod Zbora lošije tehnički podržane, brži izgovor teksta trošio je dah kod nekih dionica ubrzano pa je kao rezultat toga ponekad bio prisutan nepodržan, umoran akord bez svježine i prodornosti. Polifoni odlomci i odlomci snažnih, koncelebrativnih dimenzija iscrpili su snagu pjevača. Bilo je tu šupljina u slogu i nedefiniranih detalja, ali i dalje nedvojbeno tvrdim da smo svjedočili dobroj i nadahnutoj izvedbi. Navedeni solisti su, sukladno partituri, dali svoj prinos. Bilo je određenih tehničkih i izvedbenih poteškoća, ali ničega što bi razdrmalo glazbeno tkanje iz temelja i poremetilo fluid izvedbe. Osobno ću pohvaliti i istaknuti kao osobito dojmljiv solistički odlomak baritona u Jaganjcu.
Suradnja terceta dirigent-zbor-solisti bila je odlična. Čuje se uigranost i primjećuje zadovoljstvo suradnje. Onkraj svih mojih stručnih i osobnih estetskih i inih promišljanja stoji činjenica evangelizirajućeg učinka izvedbe Mise na publiku. Fenomen doživljaja bio je nedvojben; gotovo da je svakome pojedinačno bila otjelovljena snaga i poruka koju je Papandopulo namjerio prenijeti na slušateljstvo. Učinak je evidentno bio fascinantan za vjernike i nevjernike; svi su ponijeli svoju mjeru oduševljenja.
Reći ću jasno: ovakav zbor je ujedno ogledalo siromaštva i pustoši višeglasja na našem Sveučilištu. Deklarativno smo najraspjevanija regija Lijepe Naše, a sastavnice Sveučilišta u ovom trenutku o zboru Kovačićevih dimenzija i repertoarnih zalogaja mogu sanjati i maštati. Slabašni smo i a priori defetistični u bilo kakvom pokušaju revitalizacije kvalitetne zborske priče u okviru Sveučilišta, šire u zajednicu da ne ulazim. Nije nama kriv Zagreb, Kovačić, turizam, more i plaže – prihvatili smo pozu da se ne može i da je trivijalni repertoar kratkotrajni doping kojim ćemo nahraniti slušatelja. Rezultat je osobno opadanje kriterija, ljepotarenje i halucinantan stav da ipak to nije tako loše. Jest – loše je, slabašno! Daleko sam od pozicije zagovaratelja iole približnog repertoara; bilo bi izbavljujuće početi s psalmima i alelujama barem, ali kako valja i vrijedi. Da se prisjetimo da se može!
© Jure Šaban-Stanić, KLASIKA.hr, 24. veljače 2025.
Solisti:
Josipa Lončar, sopran
Martina Gojčeta Silić, mezzosopran
Stjepan Franetović, tenor
Marin Čargo, baritonProgram:
Boris Papandopulo: Hrvatska misa u d-molu za mješoviti zbor, sopran, alt, tenor i bariton solo a cappella, op. 86
Gospode, pomiluj
Slava
Vjerovanje
Svet
Blagosloven
Jaganjče Božji