Majstorske interpretacije dragulja komorne glazbe 19. stoljeća

Lisinski da camera, Dunja Bontek, violina, Marija Andrejaš, viola, Monika Leskovar, violončelo, Martina Filjak, glasovir, Mala dvorana Lisinski

• 

  Prve zagrebačke izvedbe skladbi s koncerta iz ciklusa Lisinski da camera 1. veljače 2025.:
  Robert Schumann (1810–1856): Klavirski kvintet u Es-duru, op. 44
  Johannes Brahms (1833–1897): Gudački sekstet br. 1 u B-duru, o. 18

  Praćenjem podataka o koncertnom životu u Zagrebu od 20-ih godina 19. stoljeća do današnjega glazbenog trenutka može se zaključiti da su velik dio koncerata priredili komorni sastavi, bilo za članove glazbenoga društva čiji su bili tzv. izvršujući članovi ili za publiku koja je kupnjom ulaznice osigurala ulazak na koncert. U komorne sastave udruživali su se osobito u 19. stoljeću profesionalni i amaterski glazbenici, u nekima su sudjelovali samo profesionalni glazbenici, a gostovali su i komorni sastavi iz inozemstva, što je uspješno organizirao Odbor za unapređenje komorne glazbe između 1897. i 1918. godine. Najviše podataka o izvedbama komorne glazbe u Zagrebu ostavio je pravnik, violončelist, povjesničar i glazbeni pisac dr. Antun Goglia (1867–1958) u svojoj studiji Komorna muzika u Zagrebu, objavljenoj 1930. godine. Obrađeni podatci pronađeni u različitim izvorima daju sustavan pregled komornoga muziciranja do kraja 20-ih godina 20. stoljeća, ali do danas se još nije našao nastavljač Goglina pothvata koji bi sustavno istražio i obradio podatke za kasnije razdoblje. I ovom prilikom Goglina studija pokazala se pouzdanim izvorom za podatke o prvim zagrebačkim izvedbama gore navedenih skladbi.

  U Zagrebu, kao i u mnogim drugim glazbenim središtima, ciklusi komornih koncerata imaju svoju publiku bez obzira na to priređuju li ih (ili su priređivali) stalni sastavi kao npr. Zagrebački kvartet, Kvartet Pro arte, Kvartet Sebastian, Gudački kvartet Rucner, Zagrebački klavirski trio, Zagrebački gitarski trio, Zagrebački kvartet saksofona, Papandopulo kvartet, Max Bruch trio, i dr., ili se glazbenici povremeno udružuju kako bi ostvarili zajedničke projekte. Takvi komorni sastavi nastupali su na koncertima mješovitoga sadržaja Hrvatskoga glazbenog zavoda i mnogih glazbenih društava. Pokušaj ustroja ciklusa komornih koncerata u pretplati u Zagrebu bilježimo davne 1865. godine, kada je osnovano Društvo za gajenje i promicanje komorne glazbe o čemu piše suradnik novina Agramer Zeitung 6. studenoga:

  „Kako pouzdano doznajemo, ujedinilo se nekoliko uglednih domaćih umjetnika u namjeri da tijekom ove zimske sezone prirede u ovdašnjoj redutnoj dvorani ciklus klasičnih skladbi poznat kao Quartett-Soirée koji je postao obljubljen u mnogim glavnim gradovima. Sigurnost ovome pothvatu bi, dakako, osigurale pretplate, pa se osjećamo pozvani pozdraviti ga u interesu publike koja voli umjetnost i najiskrenije mu zaželjeti uspjeh.“

  Najava prvoga koncerta (od tri planirana u pretplati) za 1. prosinca 1865. u novinama Agramer Zeitung završava napomenom da se pretplate mogu nabaviti kod „gg. Krešića i Hegedüsa“. 5. siječnja 1866. održan je drugi koncert, a planirani treći održan je 1. travnja 1866. O njemu je nepotpisani suradnik novina Agramer Zeitung objavio kritiku pod naslovom Kraj Quartett-Soiréea, misleći dakako na prvi održani ciklus koncerata koji je, nažalost, bio i jedini. Iako razlozi neobnavljanja ciklusa nisu kasnije izričito navedeni, može se nagađati da se odazvalo premalo pretplatnika, što je značilo i premalo sredstava za pokrivanje svih troškova. U Zagrebu je krajem 60-ih godina 19. stoljeća živjelo cca 20 tisuća građana i cca 1500 pripadnika policije i vojske. Redutna (plesna) dvorana, danas poznata kao Starogradska vijećnica na Trgu sv. Marka, djelomično je sačuvani i preuređeni dio prve, između 1833. i 1834. godine, namjenski građene kazališne zgrade koju je financirao zagrebački trgovac Kristofor Stanković (1793–1867). Prema popisu stanovništva iz 1837. godine na Gradecu (grad Zagreb osnovan je prema patentu cara i kralja Franje Josipa I. od 1. travnja 1850.) živjelo je 15 tisuća 155 građanskih stanovnika (i nepoznat broj pripadnika vojske i policije) koji su mogli pratiti kazališne predstave u gledalištu od 750 mjesta. Za premijeru povijesnog igrokaza Juran i Sofija Ivana Kukuljevića Sakcinskog (1816–1889) prodano je – prema nekim izvorima, čak 976 ulaznica!

  

  Prvi koncert ciklusa Quartett-Soirée popratio je iscrpnom kritikom tadašnji suradnik Joseph (Josip) Kafka (?–?) iz koje saznajemo imena glazbenika i repertoar koji je uključivao skladbe od trija do kvinteta – bilo samo za gudače ili za klavir i gudače. Treći koncert, a time i mini-ciklus o čijim razlozima ukidanja možemo nagađati, zanimljiv je zbog posljednje točke Schumannova Klavirskoga kvinteta u Es-duru, op. 44. Joseph Kafka pohvalio je „majstorsko sviranje“ svih četiriju stavaka, a osobito je istaknuo pijanista Döringa koji je „bravurozno svirao tešku dionicu klavira“. Schumann je Klavirski kvintet u Es-duru, op. 44 skladao 1842. godine posvetivši se komornoj glazbi nakon prvoga klavirskoga kvarteta iz 1829. godine i desetak godina skladanja solo-pjesama, klavirskih i orkestralnih skladbi. Za izvedbu zahtjevne dionice klavira imao je na umu svoju mladu suprugu Claru (1819–1896), jednu od najvećih pijanist(ic)a 19. stoljeća koja je nastupila na praizvedbi kvinteta 18. siječnja 1843. U prvoj (poznatoj) zagrebačkoj izvedbi Schumannova Klavirskoga kvinteta u Es–duru, op. 44 sudjelovali su pijanist Emil Döring (?–?), tri nastavnika na glazbenoj školi Hrvatskoga glazbenog zavoda Antun Schwarz (1823–1891) – violina, Emanuel Simm (1827–1886) – viola i Ivan Oertl (1827–1889) – violončelo te Felbinger (?) – druga violina. Na ovome je koncertu klavirski kvintet izveden u cjelini, suprotno čestoj praksi na zagrebačkim koncertima u 19. stoljeću da su se komorne skladbe izvodile razdvojeno – prva dva (od najčešće četiri stavka) u prvome, a posljednja dva u drugome dijelu koncerta, kao što je zabilježeno uz sljedeću poznatu nam izvedbu Schumannova Klavirskoga kvinteta 27. travnja 1874. godine. Hrvatsko pjevačko društvo Kolo priredilo je u Narodnome kazalištu koncert čiji je prihod bio namijenjen pomoći osiromašenom stanovništvu Vojne granice, a u program su uz Schumannov klavirski kvintet bile orkestralne i vokalno–instrumentalne skladbe. Opširnu najavu koncerta koji se trebao održati 20. travnja objavio je u novinama Agramer Zeitung autor potpisan nerazriješenom šifrom „–i–“ i istaknuo plemenitu namjenu koncerta te posvetio najveći dio teksta analizi Schumannove skladbe. Kritiku koncerta objavio je u istim novinama glazbeni kritičar Heinrich Hirschl (?–?) koji je neko vrijeme pisao za više dnevnih novina. O njegovu životu još ni danas nema pouzdanih podataka, ali njegova zapažanja odaju temeljito glazbeno školovanog pisca koji je izricao prosudbe o skladbama i njihovoj izvedbi. U središtu teksta je, dakako, bio Schumannov klavirski kvintet kao udarna točka programa, čiju je izvedbu ocijenio veoma uspješnom. Klavirsku dionicu svirala je „produhovljeno gđa.“ Cecilija Frank (?–?), a dionice violine svirali su „obećavajući mladi student violine“ Milaković (?–?) i „naš izvrsni diletant“ Milan Krešić (1844–1929), violu profesor glazbene škole Hrvatskoga glazbenog zavoda Gjuro Eisenhuth (1841–1891) i violončelo brat Josip Eisenhuth (1844–1896).

  Druga skladba koncerta ciklusa Lisinski da camera bio je Gudački sekstet br. 1 u B–duru, op. 18 Johannesa Brahmsa, skladan 1860. godine. Praizveden je u Hannoveru 20. listopada iste godine pod vodstvom poznatoga mađarskog violinista Josepha Joachima (1831–1907). Prva izvedba Brahmsova gudačkog seksteta u Zagrebu zabilježena je 18. studenoga 1907. u ciklusu koncerata Odbora za unapredjivanje komorne glazbe u Zagrebu. Na 39. soirei u Hrvatskome glazbenom zavodu nastupili su gosti iz Beča – članovi Bečke filharmonije, i to članovi Prill-kvarteta u sastavu: violinisti Karl Prill (1864–1931) i August Siebert (1856–1938), violist rođeni Zadranin Hugo von Steiner (1862–1942) i violončelist Wilhelm Jeral (1861–1935) te violist Franjo Jelinek (?–?) i mađarski violončelist Franz Schmidt (1874–1939). Na popisu skladbi izvedenih na koncertima u Hrvatskome glazbenom zavodu do 1940. godine nije zabilježeno ovo iznimno vrijedno Brahmsovo komorno djelo.

  Osvrt na Schumannov Klavirski kvintet i Brahmsov Gudački sekstet na koncertu 1. veljače 2025. u Lisinskom

  

  Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, koja je od početka svoga djelovanja od 29. prosinca 1973. i u Velikoj i Maloj dvorani ugostila mnoge komorne sastave, pokrenula je od sezone 2024/2025. u skladu s programom dr.sc. Nine Čalopek, prve muzikologinje–ravnateljice dvorane od rujna 2023. godine, ciklus Lisinski da camera, nastavljajući tako na dugu tradiciju komornih koncerata u Zagrebu. Planirano je devet koncerata – po tri klavirskoga kvarteta, gitarističkog Trija Elogio i Papandopulo kvarteta.

  Koncert pod nazivom Od kvarteta do seksteta održan u subotu, 1. veljače 2025. bio je drugi od tri planirana (neimenovanoga) klavirskoga kvarteta u sastavu Martina Filjak (klavir), Dunja Bontek (violina), Marija Andrejaš (viola) i Monika Leskovar (violončelo). Martina Filjak je završila studij klavira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i na Konzervatoriju u Beču. Uspješnu karijeru otvorila joj je pobjeda na međunarodnome natjecanju u Clevelandu 2009. godine, a od 2024. godine je umjetnička ravnateljica glazbenoga programa Dubrovačkih ljetnih igara. Dunja Bontek završila je studij violine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu; zamjenica je koncert–majstora u Zagrebačkoj filharmoniji, a nastupa i kao solistica. Violistica Marija Andrejaš je također diplomantica Muzičke akademije u Zagrebu, a stalno je zaposlena u Simfonijskom orkestru Hrvatske radiotelevizije kao voditeljica dionice viola. Violončelistica Monika Leskovar je u dobi od trinaest godina pobijedila na međunarodnome natjecanju Čajkovski u Japanu. Studij violončela započela je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a završila na Visokoj školi za glazbu Hans Eisler u Berlinu u razredu Davida Geringasa, čija je asistentica od 2006. godine. Od 2017. godine je docentica violončela na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Tijekom uspješne međunarodne karijere nastupala je s brojnim uglednim orkestrima i dirigentima.

  

  Za izvedbu skladbi odabranih za ovaj koncert glazbenice, koje djeluju kao solistice, orkestralne glazbenice i pedagoginje, pozvale su još nekoliko glazbenika koji rado sviraju u komornim sastavima. Pridružila im se violinistica Katarina Kutnar, iz čijeg životopisa se može izdvojiti četvrta nagrada na 11. međunarodnom violinističkom natjecanju Václav Huml održanom u Zagrebu 2017. godine, kad su u finale ušla tri (od šest) natjecatelja iz Hrvatske. Mlada violistica Dagmar Korbar se nakon studija viole na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i na Konzervatoriju u Amsterdamu zaposlila u Nizozemskoj filharmoniji, a od listopada 2024. djeluje kao nastavna asistentica viole na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Jedini glazbenik violončelist Branimir Pustički djelovao je u Simfonijskom orkestru Hrvatske radiotelevizije, a od 2019. godine je docent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.

  Na programu su bile dvije skladbe, dva vrhunska ostvarenja iz riznice komorne glazbe 19. stoljeća: Klavirski kvartet u Es-duru, op. 44 Roberta Schumanna i Gudački sekstet br. 1 u B-duru, op. 18 Johannesa Brahmsa. Prema nekim muzikolozima, za klavirski kvintet su možda Schumannu kao uzor poslužile vlastite obrade klavirskih koncerata Wolfganga Amadeusa Mozarta (1756–1791) za klavir i gudački kvartet. Iako klavir ostaje dominantna, virtuozno pisana dionica, i gudački instrumenti donose tematsku građu. Iz karakteristične uvodne teme prvoga stavka Allegro brillante (iza kojeg se možda skriva Florestan) javljaju se u nastavku i mirnije teme (koje se mogu povezati s drugim Schumannovim pseudonimom Eusebius). Iza brzog, dinamički snažnog prvoga stavka građenog u nešto izmijenjenom sonatnom obliku, slijedi polagani In modo d'una marcia u molu, svojevrsna pogrebna koračnica, u kojoj se na dva mjesta lirskim temama ističu prva violina i violončelo. Motiv trećega stavka Scherzo je brza, uzlazna ljestvica koju donosi klavir. Posebnost stavka su dva Trija: u prvome se odvija kanon viole i violončela, a drugi je svojevrsni moto perpetuo koji završava brzom Codom početnim motivom uzlazne ljestvice. Četvrti stavak Allegro ma non troppo je rondo s temom (u molu) bliskom seoskom brzom plesu. Provodeći temu kroz niz tonaliteta (modulacije) Schumann uvodi u fugato i početnu temu prvoga stavka u početnome tonalitetu pripremajući veličanstvenu Codu kao završnicu kvinteta. U Brahmsovu gudačkome sekstetu sudjeluju po dvije violine, viole i violončela, ali kao instrumenti sa samostalnim linijama (a ne udvajanje jedne dionice). Brahms je zadržao klasični raspored stavaka I. Allegro ma non troppo, II. Andante moderato, III. Scherzo. Allegro molto i IV. Rondo. Poco allegretto e grazioso. Zadržao je i uobičajeni oblik, pa je tako prvi stavak pisan u sonatnom obliku (s početnom temom u violončelu); polagani je stavak ostvaren kao tema sa šest varijacija, obliku koji je Brahms rado koristio u mnogim svojim skladbama. Brzi, energični Scherzo ima Trio plesnoga karaktera (ne posustajući u početnome tempu), a Rondo ponovno počinje violončelo s temom u kojoj Brahms odaje počast Schubertu, provodeći je kroz ostalih pet instrumenata u međusobnome natjecanju do pobjedničke kadence. Drugi stavak Brahms je kasnije obradio za klavir i posvetio Clari Schumann.

  

  Pokazalo se da ciklus Lisinski da camera ima od početka publiku koja rado prihvaća majstorske interpretacije komorne glazbe. Na programu su bili doista pravi dragulji iz riznice komorne glazbe sredine 19. stoljeća, razdoblja u kome su djelomično zadržani raniji skladateljski kanoni, ali su i pomalo izmijenjeni istraživanjem novih zvučnih kombinacija instrumenata i njihovog osamostaljivanja u pogledu ravnopravnoga povjeravanja tematske građe svima, a ne samo kao što je često bilo u ranijoj praksi violinama. Iako je klavirska dionica u Schumannovu kvintetu, pak, dominantna po zvučnome volumenu, ne bi smjela dinamički prerasti gudače. To se, dakako, i nije dogodilo zahvaljujući savršenome dosluhu svih pet glazbenica koje su tehnički precizno, muzikalno i uigrano svirale gradeći dinamički izbalansiranu cjelinu u kojoj su ostali prepoznatljivi svi detalji. Energičan je bio početak s uvodnom temom, a polagane stavke ili samo dijelove obilježila je profinjena cantilena klavira i gudačkoga kvarteta. Brahmsov gudački sekstet postavlja pred svih šest glazbenika velike tehničke zahtjeve, što su svi oni u potpunosti premostili ostvarivši uvjerljivu interpretaciju i ostavivši dojam jednostavnosti i lakoće sviranja. Brahmsov sekstet obiluje bogatom dinamičkom ljestvicom, čime se postiže puni volumen zvuka odnosno prozračnosti u tišim vrijednostima, što su glazbenici postigli u pravim vrijednostima. Bilo je pravo zadovoljstvo gledati i slušati glazbenike koji ne djeluju u nekom stalnom sastavu, ali zahvaljujući sviračkim vještinama, nadarenosti, temperamentu i iskustvu lako se udružuju u komorne sastave te s radošću i lakoćom majstorski tumače skladbe velikih majstora.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 3. ožujka 2025.

Piše: