Petstota obljetnica prvog hrvatskog epa u glazbeno-monodramskoj izvedbi

Ansambl Dialogos, Katarina Livljanić, mezzosopran, Judita / Marulić 500!, Koncertna dvorana Ive Tijardovića, Hrvatski dom Split

• 

  Kako je Vlada Republike Hrvatske proglasila 2024. godinom Marka Marulića, Grad Split je na više načina proslavio 500. obljetnicu smrti Marka Marulića. U Marmontovoj ulici otvorena je bila izložba s panoima na kojima je prikazan Split u Marulićevo doba, kao i brojne poznate i manje poznate činjenice iz njegova života. Suvremeni hrvatski likovni umjetnik Matko Trebotić osmislio je mural koji je osvanuo na pročelju jedne zgrade u istoj ulici, a to se događanje zbilo u okvirima 70. Splitskog ljeta. U Hrvatskom domu u Splitu povodom te velike obljetnice, Splitski gitaristički kvartet održao je zanimljiv koncert u kojem im se pridružio i prvak Drame HNK Split Mijo Jurišić kao interpretator lika i djela Marka Marulića. Program je bio sastavljen od djela španjolskih autora, skladatelja za lutnju koji su živjeli u Marulićevo vrijeme, ali i skladbi splitskih skladatelja napisanih za klasičnu gitaru (Vlado Sunko, Ivan Božičević i Gordan Tudor). I to je jedan odličan koncept koji je izuzetak, jer kada je bila riječ o toj važnoj Marulićevoj obljetnici, glazbenici uglavnom nisu znali kako pridonijeti.

  

  Osim naravno, Katarine Livljanić. Muzikologinje i pjevačice koja crpi ideje tamo gdje ih nitko ne zalazi i koja od skromnih rekvizita čini raskošnu scenu. Premda je svoju izvedbu Judite praizvela daleke 2006. godine na Festivalu Ambronay u Francuskoj, izvedba je svaki puta svježa i nova. Juditu smo u Hrvatskom domu slušali i 2021. godine kada se slavila petstota obljetnica objave prvoga hrvatskog epa na narodnom jeziku, upravo – Judite. Nije nam smetalo čuti je opet, pogotovo kada se uzme u obzir da je koncertna sezona 2020/2021. bila okrznuta epidemiološkim mjerama. Biblijska priča o Juditi i stihovi na hrvatskom jeziku koje je spjevao Marulić isprepliću se u ovoj izvedbi s korištenjem gregorijanskih, beneventanskih i glagoljskih izvora srednjovjekovne Dalmacije. Kreativni i istraživački genij Katarine Livljanić od svih tih izvora proizvodi glazbenu monodramu u izvedbi jednog ženskog glasa u nekoliko uloga s guslama, liricom i arhaičnim frulama. Svaki mikro moment njene izvedbe ima svoju važnu ulogu u priči. Akteri naracije su čas glas, a čas instrument.

  Jednostavna i skromna scena i stil napjeva koji se brzo izmjenjuju pomažu nam da doživimo priču onako kako autorica želi da je doživimo. U trenutku kada smo pristali uz srednjovjekovni zvuk, ili, bolje rečeno zvuk koji nam se tijekom izvedbe nudi kao srednjovjekovni, počinjemo uživati u malim izmjenama, u raskoši koju može ponuditi samo jedan instrument i u ljepoti minucioznih pokreta. Tko bi mogao osim Katarine Livljanić napraviti da nam bude zanimljivo slušati do u najmanji detalj o tome kako je izgledao Holoferno? Tko bi mogao postići da nam instrumentalni uvod koji ima prikazati živopisnost Holofernove gozbe na lirici zvuči bogatije no što bi nam mogao zazvučati simfonijski orkestar? Uz to, cijelu izvedbu je pratilo prekrasno mekano svjetlo kakvo rijetko viđamo na ovoj pozornici. Svjetlo je nenametljivo osnaživalo pojedine scene, učinivši izvedbu potpunom.

  

  Obljetničarski duh nas je držao tijekom cijele 2024. godine. Usvojili smo pojmove, obišli smo izložbe, poslušali smo i pogledali sve što se nudilo. Ali unutrašnjost Marulićeve Judite zna glazbeno ispričati samo Katarina Livljanić.

  © Petra Crnčević, KLASIKA.hr, 10. ožujka 2025.

Piše: