Izvanredna izvedba djela bogate teksture i elegancije

Kanconijer Zbora i Simfonijskog orkestra HRT-a i solisti, Elias, Maxim Emelyanychev, dirigent, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

• 

  Sjajno je da je u ciklus Kanconijer Zbora i Simfonijskog  orkestra HRT-a u Lisinskom u repertoar uvršten rijetko izvođeni oratorij Elias Felixa Mendelssohna. Ponajviše stoga jer je izvedba bila pomno i znalački pripremljena pa je osvanula u lijepoj i tečno elegantnoj, a ujedno i izražajnoj izvedbi čija dva sata čiste glazbe nisu bila nimalo zamorna kako se moglo pribojavati. Dapače, djelovala su blagotvorno na slušatelje koji su vrijedno pohodili izvedbu u velikom broju premda su mogli ostati, kako se kaže, u udobnosti vlastitog doma i tako pratiti izravni prijenos HRT-a, bilo na radiju ili televiziji. No da to nikako nije isti doživljaj svjedočili su brojni kasniji komentari.

  Izvedbu je predvodio Maxim Emelyanychev, mladi dirigent (1988.) ruskog porijekla i znatne karijere u zapadnim zemljama – od Škotske i Engleske do Španjolske, Francuske i Njemačke. No na kraju nije karijera bitna u poplavi trgovačkog forsiranja i trenda menedžerske zarade na toliko preferiranoj mladosti, trenda koji je mnoge vrijedne itekako obeshrabrio. Ranije se taj trend pojavio s instrumentalistima čuda od djeteta, a zadnjih desetljeća i mladih dirigenata, premda i vrapci na krovu znaju da se dirigent izgrađuje godinama. Emelyanychev, pijanist koji još aktivno svira, pokazuje sve osobine da kao kompetentan dirigent, sposoban obuhvatiti veliku cjelinu i objediniti izvodilački sastav, uspješno preživi na dulje staze.     

  

  U kratkoj razmjeni informacija među prijateljima i poznanicima u publici  toga dana u predvorju dvorane Lisinski, svi su odreda rekli da se ne mogu sjetiti da su Mendelssohnov oratorij Elias, za nas Ilija (gromovnik) ikada slušali uživo. Ljudi u časnoj dobi, možda su prije više od trideset godina bili zainteresirani za neke druge vrste glazbe. Zadnje što se moglo pronaći zabilježeno jest izvedba iz 1989. godine koju je priredila zagrebačka Muzička akademija na istome mjestu, ali tada zasigurno bez izravnih prijenosa. Mendelssohnov oratorij je u mnoštvu drugih njegovih djela ostao izvan fokusa, za razliku od klavirskih minijatura za đake, simfonija koje su redovito na repertoaru ili Sna ljetne noći, nenadmašne scenske glazbe za Shakespeareovo djelo koja mu opako konkurira pa je zdravije da još dugo opstoje odvojeno.

  

  Danas se jednostavnom provjerom ispostavlja da oratorij Elias, temeljen na starozavjetnoj priči o proroku koji uz bljesak nestaje na nebu, perpetuira u većini fantastičnih priča svih podneblja. Protagonisti nove izvedbe su uz predanog dirigenta bili izvrsni vokalni solisti uz noseći zbor HRT-a, koji su pripremili Darijan Ivezić i Tomislav Fačini. Bio je tu izražajni i nadasve razgovijetni bas Krešimir Stražanac, koji dubinski poznaje svoju ulogu donoseći je suzdržano i razgovjetno s puno unutrašnje ekspresije, čistoga izgovora koji je majstorski svladao u ulozi skromnoga prvaka koncertnih podija. Potom i junački točan tenor Roberta Bartnecka te prezentne dame – nepogrešive, izražajne mezzosopranistice Diane Haller i isto tako izražajan, nosivi sopran finih nijansi Lare Rieken. Zamjetljivi su itekako bili prilozi Monike Cerovčec, terecet triju dama kad ih je dirigent bez geste, naprosto uživajući, pustio da bez njegovih intervencija pjevaju same. Zbor na velikom i opsežnom zadatku meko zvučan, ostao je temelj opsežnog, teksturom bogatog i izrazom elegantnog djela mladog skladatelja nepresušne glazbene invencije u ranoromantičarskom duhu.     

  

  © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 23. ožujka 2025.

  Solisti:

  Lara Rieken, sopran
  Monika Cerovčec, sopran
  Diana Haller, mezzosopran
  Robert Bartneck, tenor
  Krešimir Stražanac, bas-bariton

  Program:

  Felix Mendelssohn Bartholdy: Ilija, oratorij, op. 70

Piše: