Kvalitetan koncert koji je evocirao elegičnu atmosferu škotskih predjela

Riječki simfonijski orkestar, Saint-Saëns, Bartók, Mendelssohn, Simon Krečić, dirigent, HNK Ivana pl. Zajca Rijeka

• 

  HNK Ivana pl. Zajca priredio je još jedan simfonijski koncert u režiji Riječkog simfonijskog orkestra (RSO) i gostujućeg dirigenta Simona Krečiča, dok im se u solističkoj ulozi pridružio violist Wladimir Kossjanenko. Korak po korak, Rijeka postaje značajno koncertno odredište s verziranom publikom željnom visoko kvalitetnih i intrigantnih simfonijskih iskustava. Situacija je to u kojoj repertoar zahtijeva stalno ekstenziviranje, a izbor gostiju za dirigentskim pultom sve veću probranost. Prvotno u natruhama opisan koncert nosio je naslov Saint-Saëns, Bartók, Mendelssohn, a u prilog profilacije RSO-a i Rijeke kao prijemčljive koncertne sredine govori i činjenica da je u subotu, 1. ožujka (bio je to vikend kada se u obližnjoj Opatiji održavala HRT-ova Dora i večer uoči Riječkog karnevala) gledalište Zajca bilo izuzetno dobro popunjeno.

  Francuski skladatelj i orguljaš Camille Saint-Saëns (1835–1921) bio je Wunderkind koji je svoju prvu skladbu oblikovao u dobi od tri i pol godine, a prvi klavirski recital pred publikom održao sa 11 godina. Operi sklonija publika primarno ga poznaje po njegovoj biblijskim motivima inspiriranoj operi Samson i Dalila (najpoznatiji je odlomak Dalilina arija Mon cœur s'ouvre à ta voix, standard mezzosopranskog repertoara). Potrebno je istaknuti kako je Saint-Saëns bio čovjek vrlo širokih interesa i pogleda. Riječki koncert započeo je Karnevalom životinja, jednim od njegovih najpopularnijih djela, koje se nerijetko fragmentarno izvodi u okviru silvestarskih ili ljetnih open-air koncertnih zbivanja. Za potrebe izvedbe integralnog Karnevala, čijih 14 stavaka nosi pretežito imena predstavnika faune, RSO-u pridružila su se dvojica pijanista (na dva klavira): Juraj Marko Žerovnik i Viktor Čižić.

  

  Simon Krečič izvedbu je vodio čvrstom rukom pazeći na balans između orkestra i u njega integrirana dva klavira kako bi svaki motiv dobio svoje zasluženo mjesto u cjelini (ovdje je to posebno važno jer je potrebno postići odgovarajući onomatopejski efekt u skladu s kontekstom) i bio jasno diferenciran od drugih motivskih sklopova. Žerovnik i Čižić oblikovali su sočan zvuk klavira, precizne artikulacije uvjetovane odličnom tehničkom spremom. Orkestar je bio vrlo dobro pripremljen s kompaktnom gudačkom sekcijom (koncertna majstorica Vivijana Rogina), a čelistička sekcija istaknula se kolosalnim solo nastupima sui generis. Krečič ima razloga biti zadovoljan finalnim proizvodom pa ne sumnjamo da će i planirana snimka Karnevala u okviru projekta Fortissimo doživjeti dobru recepciju zainteresirane javnosti. Karneval životinja zbog svoje prepoznatljivosti u širim krugovima slušateljstva, primjenjivosti na programe edukacijskih koncerata i činjenicu da je poslužio kao inspiracija u klasteru filmske glazbe posjeduje veliki potencijal u cilju promocije klasične glazbe i odgoja novih generacija slušatelja i/ili ljubitelja.

  

  Središnji dio koncerta pripao je, kako to obično biva, solistu. Wladimir Kossjanenko u zajedništvu s RSO-om izveo je Koncert za violu i orkestar, Sz. 120, BB 128 Bele Bartóka (1881–1945). Osim što je bio kompozitor, Bartók je djelovao i kao pijanist i etnomuzikolog. Poradi potonjeg uzvisio je narodnu glazbu koja percepcijski pripada u zadimljenu kavanu. Bartok je na briljantan način etnoglazbene motive bliskog mu mađarskog podneblja, u skladu sa sebi svojstvenom skladateljskom poetikom, prenio u koncertne dvorane. Razvidno je to i iz izvedenog violskog koncerta kojega je iskustvenim guslačkim pristupom prezentirao solist večeri. Riječ guslački u ovom kontekstu ne profanira Kossjanenkov virtuozitet, što je bilo jasno i iz uzvika bravo koje mu je publika poklonila. Razgovor između viole i orkestra protekao je u pomalo hektičnom tonu, a Kossjanenko je od in medias res početka držao visoku kvalitativnu razinu izvedbe. Najljepši dio bio je svakako II. stavak Adagio religioso.

  [Ovaj Bartókov koncert jedna je od posljednjih skladbi koju je namjeravao napisati, ali ga je bolest (od koje j umro u runu 1945. godine) spriječila da djelo dovrši. Djelo je nastalo po narudžbi svjetski poznatog violista Williama Primrosea koji je Bartóku sugerirao da se ne ustručava koristiti sve mogućnosti instrumenta (u smislu tehničkih zahtjeva). Koncert je prema Bartókovim skicama dovršio njegov prijatelj Tibor Serly 1949. godine, a 1995. djelo su revidirali Bartókov sin Peter i Paul Neubauer te kasnije Csaba Erdély. Ne stigavši orkestrirati koncert, Bartók je samo naznačio instrumente koje je namjeravao koristiti; Tibor Serly proširio je orkestar, a još bogatiju instrumentaciju dali su Peter Bartók i Paul Neubauer. Ostalo je nerazjašnjeno pitanje u kojoj je inačici koncert izveo Riječki simfonijski orkestar. (Proširenje konteksta nastanka Bartókova Koncerta za violu i orkestar, Sz. 120, BB 128 autorice muzikologinje Snježane Miklaušić-Ćeran, op. ur.)]

  Wladimir Kossjanenko nije nepoznat u našoj kulturnoj sredini, a najznačajniji obol dao je splitskoj glazbenoj sceni. Na kraju njegova riječkog nastupa oduševljena publika inspirirala ga je na dodatak – Sarabandu iz kajdanke Johanna Sebastiana Bacha.

  Kraj koncerta pripao je još većem Wunderkindu od Saint-Saënsa – Felixu Mendelssohnu (s kasnije nadodanim rodbinskim imenom Bartholdy; 1809–1847). Od početaka svoje glazbene naobrazbe u Berlinu bio je u u okrilju vrsnih pedagoga, što je uz ogroman talent uzrokovalo da je već u 16. godini skladao Oktet za gudače op. 20 koji je i danas, zbog svoje nepatvorene originalnosti i svježine, jedno od najizvođenijih djela komorne glazbe. Riječki koncert na svom je repertoaru imao Treću simfoniju, geografski naslovljenu Škotska, a razlog tome leži u činjenici da je Mendelssohn početkom tridesetih godina 19. stoljeća bio aktivan putnik, pa su ga Britanija i Italija glazbeno inspirirale (Četvrta simfonija također je geografski naslovljena – Talijanska). Simon Krečič jasnim je dirigentskim kodama nastojao glazbeno ocrtati elegičnu atmosferu škotskih predjela, a njegov odlučan umjetnički temperament odlično je korespondirao s odlučnim škotskim emocijama ocrtanim raskošnom paletom melodijskih linija kojima je simfonija prožeta. Krečič je precizno dozirao dinamiku, a poseban je naglasak stavio na treći stavak Adagio. Iako je riječ o simfoniji koja nije programatskog karaktera u klasičnom smislu riječi, ista posjeduje jasne kontekstualne odrednice koje je dirigent zajedno s orkestrom, zbog svojeg opsežnog opernog iskustva, znao portretirati, pa je obol kvaliteti izvedbe bio kudikamo viši.

  

  Na kraju ovoga vrijednog koncertnog programa vidjeli smo da je i Mendelssohnovu glazbu publika toplo pozdravila, pa ne bi bilo naodmet da on bude češći gost koncertne pozornice Zajca. Izvedba e.g. Sna ivanjske noći op. 21 bio bi glazbeni doživljaj per se.

  © Luka Nalis, KLASIKA.hr, 20. ožujka 2025.

  Program:

  Camille Saint-Saëns: Karneval životinja
  Béla Bartók: Koncert za violu i orkestar, Sz. 120, BB 128
  Felix Mendelssohn: Treća simfonija u a-molu - Škotska simfonija, Op. 56, MWV N 18

  Pijanisti: Juraj Marko Žerovnik / Viktor Čižić
  Viola solo: Wladimir Kossjanenko
  Koncertna majstorica: Vivijana Rogina
  Inspicijent: Valter Milavec

   

Piše: