Raskoš orkestralnih boja

Zagrebačka filharmonija, Crveni ciklus, Deren Wang, glasovir, Alessandro Cadario, dirigent, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog

• 

  Program koncerta Zagrebačke filharmonije, održanog 7. ožujka 2025. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, ponudio je pretplatnicima Crvenoga ciklusa tri remek-djela dvojice klasika glazbe 20. stoljeća. Prvi dio koncerta pripao je skladatelju Mauriceu Ravelu (1875–1937) čiju 150. obljetnicu rođenja ove godine proslavljaju glazbenici u svijetu, iz čijeg su opusa odabrana dva djela: Koncert za klavir i orkestar u G–duru i koreografska poema La Valse. U drugome dijelu koncerta izvedena je orkestralna suita Žar-ptica Igora Stravinskog (1882–1971). Zagrebačkoj publici prvi put se predstavio dirigent Alessandro Cadario (Varese, 1979.) koji danas pripada srednjoj generaciji talijanskih dirigenata. Orkestralno dirigiranje diplomirao je na Konzervatoriju Giuseppe Verdi u Milanu, a još dvije diplome stekao je na Accademia Musicale Chigiana u Sieni. Diplomirao je također i violinu, zborsko dirigiranje i kompoziciju.

  Od početka karijere privukao je pozornost glazbene javnosti svojim interpretacijama pa je ravnao brojnim svjetski poznatim opernim i simfonijskim orkestrima, a od 2016. godine je glavni gost-dirigent jednog od najstarijih talijanskih orkestara I Pomeriggi Musicali iz Milana. Svoje imenovanje ocijenio je u intervjuu 2016. godine sasvim „prirodnim“ i „plodom duge suradnje“ budući da je to bio prvi profesionalni orkestar s kojim je surađivao. Japanski pijanist Deren Wang (Tokio, 1997.) pobjednik je 7. Međunarodnog pijanističkog natjecanja Svetislav Stančić 2023. godine. Nagrađen je i za najbolju izvedbu sonate Ludwiga van Beethovena (1770–1827), a prema ocjeni članova orkestra Zagrebačke filharmonije najbolje je s njim surađivao, što mu je osiguralo jedan koncert, upravo ovaj 7. ožujka ove godine. Osnovnu glazbenu školu završio je u Tokiju, a 2011. godine upisao je studij klavira na Visokoj glazbenoj školi Franz Liszt u Weimaru u razredu rusko-njemačkog pijanista i pedagoga Grigorija Gruzmana (1956.). Osim nagrade na natjecanju Stančić, Deren Wang osvajao je nagrade na drugim natjecanjima, a usavršavanje kod Christiana Wilma Müllera u Weimaru i Hideyo Harada u Berlinu otvorili su mu put uspješnoj karijeri solista i komornoga glazbenika.

  

  Maurice Ravel skladao je Koncert za klavir i orkestar u G-duru između 1929. i 1931. godine. To je njegova pretposljednja skladba, jer nakon – kako se u prvi mah činilo, bezazlene povrede glave, primjećivao je simptome afazije (Pickova bolest) što mu je smanjilo koncentraciju, a zatim i kontroliranje pokreta i naposljetku govora. Zamisao o klavirskome koncertu temeljenom na baskijskim temama (Ravelova majka bila je Baskijka) potječe još iz 1906. godine, a ponovno ga je zaokupila 1913. i 1914. godine. Nakon gostovanja u Sjedinjenim Američkim Državama 1928. godine, Ravel se vratio oduševljen jazz-glazbom i crnačkim duhovnim pjesmama (negro spirituals), prionuvši skladanju trostavačnoga koncerta u kome su zamjetni španjolski i baskijski folklorni te utjecaji jazz-glazbe u prvome i trećem stavku.

  Prvi stavak (Allegramente), koji po formi odgovara sonatnom obliku, Ravel gradi na pet tema. Drugi stavak (Adagio assai) s dugom temom u solističkom instrumentu i dijalogom s drvenim puhačima imao je za uzor Larghetto iz Kvinteta za klarinet i gudače Wolfganga Amadeusa Mozarta (1756–1791), a treći stavak (Presto) koji počinje sa četiri odrješita akorda u puhačima (poput fanfara) nakon kojih se ubrzo nastavlja iznimno virtuozna dionica klavira, trodijelnog je oblika (A–B–A). U orkestraciji je Ravel koristio uz gudače, flautu i piccolo, oboe, klarinete in es, b i a, dva fagota, dva roga (in f), jednu trubu (in c), trombon, harfu i više udaraljki specifičnoga zvuka, što je pridonijelo jačem isticanju boja i naglašavanju često bitonalitetnih odnosa (istovremenoga melodijskog tijeka u dva različita, često za sekundu udaljena, tonaliteta) te rafiniranih impresionističkih harmonija.

  

  Koreografsku poemu La Valse Ravel je skladao između 1919. i 1920. godine. Još davne 1906. godine zamislio je orkestralnu skladbu Vienne posvećenu kralju valcera Johannu Straussu ml. (1825–1899) i društvenom plesu koji je postao gotovo zaštitni znak Beča. 1911. godine skladao je ciklus od osam skladbi-valcera za klavir Valses nobles et sentimentales, povezavši u naslovu dva ciklusa Valses nobles, D. 969 i Valses sentimentales, D. 779 Franza Schuberta (1797–1828), skladatelja čiji je opus Ravel cijenio i nastojao valcere skladati u Schubertovu stilu. Ravel se svojoj orkestralnoj skladbi Vienne posvetio nakon Prvoga svjetskog rata i promjena u Europi s kojima je nestala i Austro-Ugarska i društveni život tipičan za početak 20. stoljeća, a s njima je polagano iščezavao i valcer.

  Skladbu je za svoju trupu Ruski balet naručio poznati ruski baletni impresario Sergej Djagiljev (1872–1929), ali s njom nije doživjela praizvedbu. Iako je kao balet praizvedena 1926. godine u Antwerpenu, postala je dijelom standardnog koncertnog repertoara. U koreografskoj poemi La Valse Ravel koristi i motive iz spomenutoga klavirskog ciklusa, a jednolični ritam valcera postaje zanimljiv zahvaljujući varijacijama osnovne teme koja prohodi kroz vrhunsku orkestraciju i majstorski stupnjevanu dinamiku.

  

  Poveznica s orkestralnom suitom Žar-ptica Igora Stravinskog, izvedenom 7. ožujka na koncertu Zagrebačke filharmonije, jest Sergej Djagiljev i njegov Ruski balet. Naime, 1910. godine skladao je Stravinski balet prema ruskoj narodnoj pripovijetki o svijetlećoj ptici za kojom traga princ Ivan. Godine 1909. Djagiljev je predložio Anatoliju Ljadovu (1855–1914) da sklada glazbu za balet, ali je on odustao pa Djagiljevu nije preostalo drugo nego potražiti novoga skladatelja. Stravinski je prihvatio ponudu i dovršio balet koji je praizveden 25. lipnja 1910. u Parizu s kojim je počela višegodišnja suradnja s Djagiljevim.

  Ruska pripovijetka odrazila se na kreiranju tematske građe nadahnute ruskom tradicijskom glazbom kojom je obilježena tzv. ruska faza, a sam sadržaj i brojni likovi iz pripovijetke pružili su Stravinskom priliku da ih okarakterizira Leit–motivima, što je on proširio s Leit–harmonijama, povezujući motiv i akordni niz s nastupom likova prema sadržaju. Balet je izvrsno prihvatila publika na premijeri, a da glazbu učini još pristupačnijom Stravinski je sastavio tri suite 1911., 1919. i 1945. godine, od kojih je ovu posljednju, najdulju (deset stavaka) snimio iste godine s Filharmonijskim simfonijskim orkestrom iz New Yorka.

  

  S ovoga koncerta Zagrebačke filharmonije mogli su pretplatnici Crvenoga ciklusa doista otići kući nakon izvrsno vođenog i raspoloženog orkestra, kome se pridružio i vrhunski solist Deren Wang. U sve tri odabrane skladbe gotovo u prvom planu su orkestralne boje, a u klavirskome koncertu Mauricea Ravela dominantnu ulogu – u savršenoj suradnji s orkestrom, imao je solist. Deren Wang predstavio se kao pijanist izvrsne tehnike (čista artikulacija tonova, pedalizacija, osjećaj za ritam) i interpretacije (agogika, dinamičke nijanse) koji osjeća puls orkestra vođenog dirigentom. Maestro Alessandro Cadario stilski primjereno je protumačio sve tri partiture pazeći na najsitnije detalje kako bi se istaknule različite boje osobito drvenih puhača i brojnih udaraljki u Stravinskijevoj suiti Žar-ptica (između ostalih tu su Glockenspiel, ksilofon, celesta) i klavira kojima je Stravinski „bojao“ Leit–motive. Sigurne ruke i energičnih pokreta, maestro Cadario nadahnuto je poticao glazbenike da iz svojih instrumenata izmame lijepe, intonativno točne i prema zamišljenim dinamičkim vrijednostima artikulirane tonove, ostvarujući izniman dojam dobro osmišljene, dorađene i muzikalne interpretacije klasičnih skladbi 20. stoljeća.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 18. travnja 2025.

  Program:
  
  Maurice Ravel: La valse, koreografska poema
  Maurice Ravel: Koncert za klavir i orkestar u G-duru
  Igor Stravinski: Žar ptica, orkestralna suita iz baleta (izdanje 1945.)

Piše: