Intimna rekonstrukcija Händelova salonskog muziciranja

Hrvatski barokni ansambl, Kod Händela doma, Laurence Cummings, čembalo i umjetničko vodstvo, Anabela Barić, sopran, Satiričko kazalište Kerempuh

• 

  Nastavljajući svoju 25. koncertnu sezonu nakon slavljeničkoga koncerta održanog 29. ožujka 2025. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, članovi Hrvatskoga baroknog ansambla iskoristili su priliku da nastupe s uglednim gostom iz Velike Britanije, čembalistom, orguljašem i dirigentom Laurenceom Cummingsom (1968.). Koncert naslovljen Kod Händela doma održan je za pretplatnike Hrvatskoga baroknog ansambla u Satiričkome kazalištu Kerempuh u nedjelju, 30. ožujka 2025.

  Rođen u Halleu 1685. godine Georg Friedrich Händel (1685–1759) rano je dobio glazbenu poduku od orguljaša Friedricha Wilhelma Zachowa (1663–1712) koji je prvi otkrio njegovu glazbenu nadarenost. U rodnome gradu završio je gimnaziju, a u veljači 1702. godine upisao se na Sveučilište kako bi prema očevoj želji studirao pravo. Nakon očeve smrti 1703. godine nastavio se baviti glazbom, jer je već u ožujku 1702. godine bio orguljaš u kalvinističkoj katedrali u Halleu. Iz toga vremena datira i Händelovo poznanstvo s Georgom Philippom Telemannom (1681–1767) koji je tada studirao pravo u Leipzigu i bio pomoćnikom kantora u crkvi sv. Tome. Händelovi prvi skladateljski radovi nastali su u Halleu. Već od 1703. godine boravi u Hamburgu, svira violinu i čembalo u Operi na Gänsemarktu (Opera na Trgu gusaka) i surađuje s nekim tamošnjim skladateljima. U Hamburgu su izvedene i neke njegove opere.

  

  Životni put odveo ga je dalje, u Italiju, gdje je boravio od 1706. do 1709. godine te skladao opere i duhovnu glazbu. Bila je to izvrsna prilika da upozna talijansku operu i instrumentalnu glazbu, osobito djela Arcangela Corellija (1653–1713) kog je upoznao u Rimu. Godine 1710. Händel prihvaća službu kapelnika izbornoga kneza Georgea na dvoru u Hannoveru, koji će uskoro postati kraljem Engleske i Irske kao Georg I. (1660–1727). Slijedeći svoga poslodavca, Händel je otputovao u London i ostao tamo do kraja života, primivši 1727. godine englesko državljanstvo.

  Kako piše muzikolog Trpimir Matasović u programskoj knjižici koncerta, već slavan i imućan Händel 1723. godine uselio se u Londonu u četverokatnicu u Ulici Brook u četvrti Mayfair koja se tada počela intenzivnije razvijati. On dalje bilježi: „Händelove je biografe od samih početaka (a tako je sve do danas) frustrirao kronični manjak informacija o skladateljevom privatnom životu. Tako, premda znamo podosta o njegovoj osobnosti u profesionalnoj sferi, o njegovoj intimi ne zna se gotovo ništa (…) Ono što, međutim, jest poznato je da je u svom domu (…) često glazbovao ne samo sâm za sebe, nego i u krugu najbliskijih prijatelja i/ili suradnika.“ I upravo je taj moment – muziciranje u Händelovoj kući, odredio program koncerta Hrvatskoga baroknog ansambla. Glazbenici su ga pokušali sastaviti polazeći od činjenice da je Händel bio izvrstan čembalist i orguljaš te violinist, a da je osim svojih skladbi uvrstio i skladbe skladatelja čije je opuse poznavao i cijenio.

  

  Prva skladba koncerta bila je Händelova Trio sonata u g–molu, op. 2 br. 6 HWV 391, slijedila je (crkvena) Trio sonata u d–molu, op. 3 br. 5 te Ciaccona iz (svjetovne) Trio sonate u G–duru, op. 2 br. 12 Arcangela Corellija. U prvome dijelu koncerta čuli smo još dvije skladbe najistaknutijega engleskog baroknog skladatelja Henryja Purcella (1659–1695): Suitu za čembalo solo u C–duru, Z 665 te nekoliko odlomaka iz opera The Fairy Queen (Vilinska kraljica), Z 629 (Air, Rondeau, song: If Love's a Sweet Passion, Symphony While The Swans Come Forward, arija: See, Even Night Her Self Is Here) i Dioklecijan, Z 627 (Butterfly Dance, arija: One Charming Night). U drugome dijelu koncerta slušali smo iz opusa Georga Friedricha Händela Sonatu za violinu i čembalo u D–duru, op. 1 br. 13, HWV 371, zatim passacagliu iz Suite za čembalo u g–molu, HWV 432 te motet Silete venti, HWV 242 za sopran, obou, gudače i basso continuo.

  U pokušaju rekonstrukcije kućnoga muziciranja u Händelovoj kući predstavio se Hrvatski barokni ansambl u malom sastavu. Nastupili su violinistice Laura Vadjon (solistica u Sonati, HWV 371) i Tanja Tortić, violistica Dagmar Korbar, violončelistica Dora Kuzmin Maković, Stjepan Nodilo kao solist na blok flautama i oboi, Izidor Erazam Grafenuaer na teorbi te čembalist Laurence Cummings. Program koncerta ponudio je slušateljima uvid u skladateljsko naslijeđe Georga Friedricha Händela i skladatelja koje je osobito cijenio – Henryja Purcella čiji je utjecaj očit u Händelovim duhovnim skladbama, te Arcangela Corellija u trio sonatama i u sonatama za violinu (ili neki drugi instrument) uz pratnju čembala koje je kao skladateljski uzor postavio Arcangelo Corelli u svojih dvanaest Sonata za violinu i čembalo, op. 5.

  Nesumnjivo je da je zadovoljstvo muziciranja s izuzetnim glazbenikom, izvrsnim poznavateljem Händelove glazbe Laurenceom Cummingsom nadahnulo sve članove Hrvatskoga baroknog ansambla da se predstave kao sjajni solisti istančane tehnike sviranja i vrhunske interpretacije izvornika. Sve su skladbe izvedene primjereno stilskim odrednicama baroka, u odgovarajućim tempima (s diskretnom agogikom) i širokom rasponu dinamičkih vrijednosti. Vokalna solistica Anabela Barić, stalna suradnica Hrvatskoga baroknog ansambla, nešto je suzdržanije pjevala u prvome dijelu koncerta. No, u punome je sjaju zablistala u Händelovu motetu Silete venti, otpjevavši besprijekorno virtuozni završetak Aleluja. Nagrada publici – duet iz Händelova svjetovnog oratorija L'Allegro, il Penseroso ed il Moderato, HWV 55 otkrio je Laurencea Cummingsa i kao sjajnog vokalnog solista. I ovaj koncert sigurno će ostati publici u dugom sjećanju.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 30. travnja 2025.

Piše: