Nenadmašni interpreti Lieda

Ciklus Glazbene staze: Krešimir Stražanac, bas-bariton, Krešimir Starčević, klavir, koncertna promocija albuma Blagoje Bersa: Lieder / Songs, Mala dvorana Lisinski

• 

  Na koncertu dvojice sjajnih interpreta Krešimira Stražanca i Krešimira Starčevića održanom u srijedu, 23. travnja 2025. u Maloj dvorani Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, nazočili smo jedinstvenome glazbenom događaju. Koncert posvećen promociji njihova albuma Blagoje Bersa: Lieder/Songs bio je podijeljen u dva dijela. U prvome su se predstavili kao interpreti ciklusa solo-pjesama Dichterliebe (Pjesnikova ljubav), op. 48 Roberta Schumanna (1810–1856), a u drugome su dijelu s moderatoricom Ivom Lovrec Štefanović predstavili album.

  Lied (solo-pjesma, popijevka za glas i klavir) prava je forma ranoga romantizma u kojoj su vrlo mladi, glazbeno nadareni skladatelji otkrivali melodijsko-ritamska i harmonijska rješenja koja odaju ugođaj pjesničkoga predloška. Godine 1815., dakle prije dvjesto i deset godina, Franz Schubert (1797–1828) obogatio je glazbenu vrstu solo-pjesme koje su se uglavnom mogle odrediti kao strofne novom podvrstom, prokomponiranom solo-pjesmom. Schubert je na tekst balade književnika Johanna Wolfganga von Goethea (1749–1832) Vilinski kralj skladao vokalnu minijaturu s dramskom podjelom uloga (pripovjedač, otac, sin, vilinski kralj). Tek povremeno ponavlja se melodijska linija (tekst u Ich–formi), a dionici klavira dodijelio je iznimno zahtjevnu i virtuozno koncipiranu pratnju u gotovo neprekinutom ritamskom pulsu u triolama, smirivši je tek na kraju s nekoliko kromatski povezanih akorda, naglasivši time tragičan ishod očevih nastojanja za spas bolesnoga sina.

  Franz Schubert bio je i prvi skladatelj ciklusa solo-pjesama nastalih na tekstove jednoga pjesnika, Wilhelma Müllera (1794–1827): Lijepa mlinarica , op. 25 (D. 795) i Zimsko putovanje, op. 89 (D. 911). Schubertov treći ciklus, kome su izdavači dali naslov Labuđi pjev, objavljen je posthumno, a među četrnaest solo-pjesama na stihove više skladatelja jest i šest skladanih na stihove književnika Heinricha Heinea (1797–1856). Njegove lirske pjesme odabrao je skladatelj Robert Schumann za ciklus solo-pjesama Dichterliebe (Pjesnikova ljubav), op. 48, skladan 1840. godine.

  Upravo te je godine 13. rujna okrunio brakom dugogodišnju ljubavnu vezu s Clarom Wieck (1819–1896), dan prije njena dvadeset i prvog rođendana (i punoljetnosti). Kako je Clara bila izvrsna pijanistica, mnoge je skladbe krajem 30-ih godina 19. stoljeća Robert posvetio njoj, a u 1840. godini okrenuo je novu stranicu svoga skladateljskog rada skladavši niz solo-pjesama i ciklusa solo-pjesama na stihove njemačkih i francuskih romantičarskih pjesnika (neke od njih: Mirte, op. 25; Liederkreis, op. 39; Ljubav i život žene, op. 42).

  Za stihovima Heinricha Heinea posegnuo je Schumann i 1839. godine, odabravši devet pjesama za ciklus Liederkreis, op. 24. Pjesničke predloške za ciklus Pjesnikova ljubav pronašao je u zbirci Tragödien nebst einem lyrischen Intermezzo (Tragedije i jedan lirski intermezzo) objavljenoj 1823. godine čiji treći, posljednji dio Lirski intermezzo sadrži prolog i šezdeset i pet pjesama. U prvoj verziji ciklusa Pjesnikova ljubav Schumann je uglazbio stihove dvadeset pjesama, a šesnaest ih je ostavio u skraćenoj verziji iz 1844. godine u kojoj se do danas ciklus izvodi na koncertima i bilježi na trajnim zvučnim snimkama.

  Jedan od najpoznatijih interpreta s najviše zabilježenih trajnih zapisa s više pijanista bio je njemački bariton Dietrich Fischer-Dieskau (1925–2012), što upućuje na zaključak da je ciklus zamišljen za muški glas (bariton) i klavir. No, Schumann je ciklus Pjesnikova ljubav posvetio slavnoj sopranistici Wilhelmini Schröder-Devrient (1804–1860), ali ona ga nije nikad otpjevala. Ciklus su prvi put javno izveli 1861. godine bariton Julius Stockhausen (1826–1906) i Johannes Brahms (1833–1897) pa je kasnije muški glas prihvaćen kao pogodniji za interpretaciju ciklusa.

  

  U drugome dijelu koncerta bas-bariton Krešimir Stražanac i pijanist Krešimir Starčević izveli su sedam pjesama Blagoje Berse (1873–1934) predstavivši publici dio Bersina opusa za glas i klavir zabilježenog na kompakt-ploči Blagoje Bersa: Lieder/Songs. Odabrali su pjesme: Auf den Wällen Salamankas (Na bedemima Salamanke), op. 41 (stihovi Heinricha Heinea); Ein Lied der Liebe (Pjesma o ljubavi), op. 67 (stihovi Reinharda Volkera); tri pjesme na stihove Petra Preradovića (1818–1872): Primorska pjesmica, op. 72; Kad!; Jelica (romanca), op. 73 i dvije pjesme na stihove Josipa Berse (1862–1932): Robinjica (Bosanska balada), op. 47 te poznatu Oj sanci, vi šareni sanci, op. 45. Blagoje Bersa ostavio je samo dvadeset i četiri solo-pjesme, od kojih su nekoliko dva umjetnika odabrala za koncert 14. siječnja 2024. u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu obilježivši (s malim vremenskim odmakom) 150. obljetnicu rođenja Berse i Sergeja Rahmanjinova (1873–1943). Bio je to početak njihove (obećavajuće) suradnje koja se već potvrdila u brojnim održanim koncertima i jednoj snimljenoj kompakt-ploči.

  Bersine solo-pjesme odlikuju se izvrsnim spojem riječi i glazbe u melodijskim linijama, kao i u harmonijskoj pratnji primjerenoj sadržaju teksta. Kako su umjetnici istaknuli u razgovoru, izostavili su pjesmu Seh duš dan, tužaljku majke na grobu umrloga sinčića, koju prema sadržaju teksta, Ich–formi i emotivnom naboju može pjevati samo vokalna solistica. Razgovor koji je vodila muzikologinja Iva Lovrec Štefanović otkrio je više detalja o snimanju kompakt-ploče u Koncertnoj dvorani Glazbene škole u Požegi, o suradnicima-snimateljima i izradi konačne verzije snimke (master) s kojom su se dva Krešimira upustila u potragu za izdavačem. Pronašli su ga u Njemačkoj pa je u listopadu 2024. godine njemačka tvrtka Hänsler Classic objavila kompakt-ploču, što znači da je ljubiteljima klasične glazbe u Njemačkoj i nekim europskim zemljama bila dostupna prije negoli publici u Hrvatskoj. No, unatoč tome bilo je dovoljno vremena za prijavu na natječaj za dodjelu diskografske nagrade Porin pa su prestižnu statuu osvojili u kategoriji za najbolju produkciju albuma klasične glazbe. U programskoj knjižici objavljen je Izbor iz kritika, tj. ulomci iz osvrta uglednih kritičara kojima je glazba Blagoja Berse uglavnom bila pravo otkriće, ali isto tako i savršena interpretacija dvojice Krešimira – Starčevića i Stražanca.

  

  U osvrtu na njihov prošlogodišnji nastup u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu istaknuli smo njihovu visoku razinu tehnike pjevanja/sviranja, kao i na sjajnu interpretaciju te iznimno dobru suradnju u zajedničkome nastupu. Pravi je užitak bilo slušati Schumannov ciklus solo-pjesama Dichterliebe, op. 48: Krešimir Stražanac zadivljujućom je dikcijom njemačkoga teksta i nenametljivom mimikom približio Heineove poetske misli za koje je – u svakoj od šesnaest solo-pjesama, Schumann pronašao prikladnu, kadikad virtuoznu klavirsku pratnju koristeći bogatstvo kromatskih veza u nizu harmonija.

  Izvedbu je obilježilo logično fraziranje i bogata dinamika. U dorečenoj, izbrušenoj i sugestivnoj interpretaciji umjetnici su publici približili Bersin kasnoromantičarski skladateljski izričaj, različit od Schumannova. Bez obzira na veliku zahtjevnost pojedinih skladbi, jednostavnost i lakoća pjevanja/sviranja obilježili su nastup dvojice zrelih i muzikalnih glazbenika koji svoje vještine promišljeno koriste u cilju ostvarenja stilski primjerenog i cjelovitog tumačenja antologijskih djela vokalne lirike. Ovim koncertom završila je šesnaesta sezona ciklusa Glazbene staze. čiji je organizator Udruga Moj svijet, a održava se pod pokroviteljstvom Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba.

  

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 20. svibvnja 2025.

Piše: