Rijetka prilika za publiku: Osam svirača barokne trube

Hrvatski barokni ansambl, Tromba Gloriosa, Krešimir Fabijanić, truba i umjetničko vodstvo,

• 

  Zagrebačkoj publici se doista rijetko pruža prilika da prati nastupe solista koji sviraju baroknu trubu, a čak njih osam nastupilo je na koncertu Hrvatskoga baroknog ansambla u nedjelju, 4. svibnja 2025. u crkvi sv. Marka evanđelista. Umjetnički voditelj koncerta i jedan od solista Krešimir Fabijanić, prema čijoj je želji za koncert odabran crkveni prostor umjesto Satiričkoga kazališta Kerempuh, proslavio je dvadeset i petu obljetnicu suradnje s Hrvatskim baroknim ansamblom. 1999. godine počeo je svoje pedagoško djelovanje kao nastavnik trube u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog, gdje smo surađivali do mog umirovljenja 2017. godine.

  Želeći djelovati i kao koncertantni glazbenik kao i njegov prethodnik u školi Marijan Domić (1934–2011) koji se posvetio jazz-glazbi kao interpret, skladatelj i aranžer, Krešimir Fabijanić pokazao je veliko zanimanje za baroknu glazbu i nabavivši baroknu trubu započeo je stalnu suradnju s Hrvatskim baroknim ansamblom (utemeljenim 1999. godine). Počevši pedagoški rad u školi s učenicima naslijeđenim od kolege, upisao je i prve svoje učenike u prvi razred, što je značilo i primjenu stečenih metodičkih znanja i možda proširenje nastavnih sadržaja. Sviranju barokne trube također je pristupio metodički primjereno odabravši za prvi nastup u Hrvatskome glazbenom zavodu 18. lipnja 2000. uz Marija Penzara za čembalom Sonatu za trubu i basso continuo nazvanu „del Monte“ talijanskoga trombetista (tal. tromba) i skladatelja Girolama Fantinija (1600–1675), jednog od prvih glazbenika zaslužnih za uspješni razvoj tog instrumenta. Do nas je dospjelo malo podataka o njegovu životu, ali se pouzdano zna da je od 1631. godine djelovao kao trombettista na dvoru toskanskoga vojvode Ferdinanda II. Medicija (1610–1670).

  

  Svoja iskustva i novi način skladanja za trubu koji se ranije uglavnom ograničio na ratne signale ili kratke nastupe u svečanim prigodama pretočio je Fantini u prave skladbe namijenjene trubi kao i drugim solističkim instrumentima – sonate, plesove, balete i ricercare. Objavio ih je u zbirci od osam sonata 1638. godine u Frankfurtu (posvećenoj caru Svetog Rimskog Carstva Ferdinandu II.) s naslovom Modo per Imparare a Sonare di Tromba, Tanto di Guerra Quanto Musicalmente in Organo, con Tromba Sordina, col Cimbalo e ogn'altro istrumento (Način kako naučiti svirati trubu, kako u ratu tako i muzikalno uz orgulje, sa trubom sa sordinom, uz čembalo i svaki drugi instrument).

  Prema mišljenju nekih glazbenih pisaca i glazbenika-trubača, Fantini – nazivan „kraljem trube“, je „otvorio put velikoj i svijetloj tradiciji barokne trube koja je svoj vrhunac dosegla u XVIII. stoljeću“. Bio je prvi solist na trubi koji je nastupao uz pratnju orgulja, a prvi takav – povijesni koncert, održao je s orguljašem i skladateljem Girolamom Fescobaldijem (1583–1643) u bazilici sv. Petra u Rimu 1634. godine. Neki izvori navode da je koncertu nazočio kardinal Scipione Caffarelli-Borghese (1566–1633), veliki podupiratelj slikara i glazbenika. Profesor trube Shelby Allen Lewis došao je do drugačijih rezultata tijekom istraživanja arhivske građe u Vatikanu podastrijevši ih u disertaciji Fantini and Frescobaldi in Rome, Circa 1634: A Study of Context and Practice (Fantini i Frescobaldi u Rimu, oko 1634: studija konteksta i prakse) obranjenoj 2014. godine na Državnome sveučilištu u Louisiani. Koncertu Girolama Fantinija i Girolama Frescobaldija, koji su surađivali za vrijeme Frescobaldijeva boravka u Firenci od 1628. do 1634. godine, mogao je nazočiti kardinal Francesco Barberini (1597–1679), od 1633. do smrti veliki inkvizitor. Kardinal Scipione Caffarelli-Borghese umro je u listopadu 1633. godine, a njegov rođak kardinal Pietro Maria Borghese (1599–1641) nije podupirao umjetnike pa je upitno je li nazočio koncertu Fantinija i Frescobladija koji je u spisima obitelji Barberini naveden kao „Geronimo Musico“ uz podatke o isplaćenim honorarima. Ime „Girolamo“ je u prijevodu na latinski „Geronimo“, a navedeno je u pismu iz 1635. godine koje je fizičar i filozof Pierre Michon Bourdelot (1610–1685) uputio glazbenome teoretičaru, matematičaru, fizičaru i filozofu Merinu Mersenneu (1588–1648) u kom opisuje povijesni koncert dvojice Girolama održan 1634. godine.

  

  Krenuvši od prvoga nastupa Krešimira Fabijanića s Hrvatskim baroknim ansamblom, spomenuli smo važne podatke za povijest sviranja sastava truba i orgulje. Autor teksta u programskoj knjižici koncerta Trpimir Matasović – uz kratke napomene o slavljeniku Fabijaniću, pisao je o solističkome repertoaru za trubu u prvim desetljećima 18. stoljeća koji „prvi vrhunac doživljava (…) u zemljama njemačkoga govornog područja“, što je „posljedica [je] sretnog spleta okolnosti u datom povijesnom trenutku, ali i višestoljetne tradicije koja je upravo trubačima omogućila poseban, povlašteni status u odnosu na sve druge glazbenike. Od pamtivijeka su – i to ne samo u zapadnoj civilizaciji – trube bile simbol kraljevske moći, pa su stoga imale bitnu ulogu i u dvorskom protokolu.“

  Niz zanimljivih podataka navodi se o trubačima na carskome dvoru od 16. stoljeća, o trubačima u službi gradskih vlasti, o udruživanju u cehove kao i o repertoaru. Povod za ovako osmišljen tekst, u kome nema podataka o skladbama programa, dao je autoru možda odabir petorice skladatelja od kojih su četvorica Nijemci, a peti je Englez Henry Purcell (1659–1695). Na programu koncerta bile su ove skladbe: Sonata Santi Polycarpi à 9 i Sonata à 7 Heinricha Ignaza Franza von Bibera (1644–1704), instrumentalni ulomci (I. čin: Prelude, Rondeau, Ouverture; II. čin: Tune; III. čin: Prelude; IV. čin: Symphony) iz opere The Fairy Queen (Vilinska kraljica) Henryja Purcella, Koncert za tri trube, timpane i gudače u D-duru, TWV 54:D4 Georga Philippa Telemanna (1681–1767), Orkestralna suita br. 3 u D-duru, BWV 1068 Johanna Sebastiana Bacha (1685–1750) i Uvertira za The Occasional Oratorio (Prigodni oratorij), HWV 62 Georga Friedricha Händela (1685–1759).

  

  Na koncertu 4. svibnja 2025. glazbenici-trubači, gosti Krešimira Fabijanića iz inozemstva, bili su Russell Gilmour, Siegfried Koch i William Russell, a pridružili su im se – uz slavljenika, domaći glazbenici Zvonimir Lazar, Matej Vukić, Petar Rebić i Jeronim Cikojević. Podatci o izvođačima nisu uvršteni u programsku knjižicu, a njihova imena nisu navedena u skladbama u kojima sviraju samo neki od njih, što je iziskivalo konzultaciju s producenticom Hrvatskog baroknog ansambla Dariom Vencl. U uvodnoj skladbi, Sonati Santi Polycarpi à 9 Heinricha Ignaza Franza von Bibera zabljesnulo je u prostoru crkve sv. Marka evanđelista osam baroknih prirodnih truba uz timpane i čembalo. Ne manje sjaja ostavila je izvedba Biberove Sonate à 7, a slijedili su odlomci iz Purcellove opere Vilinska kraljica gdje su uz gudače, dvije oboe, fagot i čembalo solističke dionice trube svirali Krešimir Fabijanić i Siegfried Koch.

  U Telemannovu koncertu za tri trube i timpane nastupili su trubači Krešimir Fabijanić, Siegfried Koch i Matej Vukić te Borna Šercar (timpani), dok su u Bachovoj Orkestralnoj suiti u D-duru uz slavljenika svirali Russell Gilmour i William Russell. Svih osam baroknih truba zasviralo je u Händelovoj uvertiri uz gudače, dvije oboe, fagot, timpane te čembalo i orgulje. Trube dominiraju u brzim i efektnim krajnjim stavcima (I. Allegro; III. Marche) dok je u polaganome drugom stavku Adagio iznad pratnje gudača i čembala u širokome luku svoju melodijsku liniju tamnije boje ispjevala oboa pod vještim prstima Stjepana Nodila. U gudačkom sastavu Hrvatskoga baroknog ansambla bili su koncertna majstorica Laura Vadjon i violinisti Tanja Tortić, Helga Korbar, Saša Borčić-Reba, Tomislav Vitković, Vinka Fabris Stančec i Sofi Sambolieva; violistice Dagmar Korbar i Asja Frank; vilončelisti Dora Kuzmin Maković i Vid Krpan te kontrabasist Pavle Kladarin. Obou su svirali Stjepan Nodilo i Jelena Ilčić; fagotist Žarko Perišić pojačavao je najdublju dionicu bassa continua; čembalo je svirao Pavao Mašić, a orgulje Jan Naglić.

  

  Spomenuli smo da je nastupilo osam svirača barokne prirodne trube, čije su mogućnosti sviranja sužene u odnosu na današnje trube s ventilima. Motivi ili možda kraće teme morali su biti tako osmišljeni da pokriju samo tonove alikvotnoga niza (od osnovnog najdubljeg tona) što znači da su bili neizvedivi motivi u kojima melodijska linija postupno uzlazi ili silazi dijatonski (ili kromatski). Najčešće su to bile tipizirane melodijske formule u definiranim intervalima (terca, kvarta, kvinta) i punktirani ritmovima pa su se trube povezivale sa signalima primjenjivima za određene situacije. Dugogodišnje iskustvo i izvrsno poznavanje baroknog repertoara pomoglo je Krešimiru Fabijaniću da kao umjetnički voditelj koncerta odabere skladbe koje će pokazati (iako skromnije) mogućnosti baroknih truba kao solističkih i komornih instrumenata, ljepotu njihova tona, pokretljivost i dinamičke nijanse.

  Biberove sonate doista su sjajno zazvučale u prostoru crkve sv. Marka, potkrijepivši Fabijanićev odabir ovoga prostora, a uravnoteženo i skladno djelovali su i zajednički nastupi s gudačima u ostalim skladbama. Za neke su skladbe (stavke) glazbenici odabrali iznimno brza tempa, što se nije nimalo odrazilo na preciznosti intonacije i razgovjetnosti istovjetnoj s polaganim stavcima. Izvrsni glazbenici-trubači su zajedno sa svim članovima Hrvatskoga baroknog ansambla doista uveličali proslavu dvadeset i pete obljetnice umjetničkoga djelovanja Krešimira Fabijanića na koncertu na kome se u muzikalnom, angažiranom i dinamički iznijansiranom sviranju moglo doživjeti ljepotu barokne glazbe i barokne trube koja u tome razdoblju kreće putem „stjecanja ravnopravnosti“ s drugim, već ranije potvrđenim solističkim instrumentima.

  © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 31. svibnja 2025.

  Hrvatski barokni ansambl:
  Violine: Laura Vadjon, koncertni majstor
  Tanja Tortić, Helga Korbar, Saša Borčić Reba, Tomislav Vitković,
  Vinka Fabris Stančec, Sofi Stambolieva
  Viole: Dagmar Korbar, Asja Frank
  Violončela: Dora Kuzmin Maković, Vid Krpan
  Kontrabas: Pavle Kladarin
  Čembalo i orgulje: Pavao Mašić i Jan Naglić
  Oboe: Stjepan Nodilo, Jelena Ilčić
  Fagot: Žarko Perišić
  Timpani: Borna Šercar

  Barokne trube: Russell Gilmour, Siegfried Koch, William Russell, Zvonimir Lazar, Matej Vukić, Petar Rebić, Jeronim Cikojević

  Program:

  Heinrich Ignaz Franz von Biber
  Sonata Santi Polycarpi a 9
  Sonata a 7

  Henry Purcell
  Instrumentalni ulomci iz opere The Fairy Queen
  Prelude (Act I.)
  Rondeau
  Ouverture (Act I.)
  Second Act Tune
  Prelude (Act III.)
  Symphony (Act IV.)

  Georg Philipp Telemann
  Koncert za tri trube, timpane i gudače u D-duru, TWV 54:D4
  Largo
  Allegro
  Adagio
  Presto

  Johann Sebastian Bach
  Orkestralna suita br. 3 u D-duru, BWV 1068
  Ouverture
  Air
  Gavotte
  Bourrée
  Gigue

  Georg Friedrich Händel
  Uvertira iz The Occasional Oratorio, HWV 62
  Allegro
  Adagio
  Marche

Piše: