Ambiciozan program i visoki interpretativni dometi

Glazbeno učilište Elly Bašić, Svečani koncert povodom 60. obljetnice Škole, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog (2/2)

  • U uvodu programske knjižice koncerta održanog 27. svibnja 2025. zapisano je: „Večerašnji koncert nije samo niz skladbi – to je zvukovni dnevnik škole koja već šezdeset godina ne odgaja isključivo glazbenike, nego ljude koji stvaraju, istražuju i komuniciraju. Djela koja ćete čuti nisu odabrana samo po tehničkoj prikladnosti, već po ideji. Svaka skladba – bilo da je riječ o tradicijskoj pjesmici, komornoj minijaturi ili klasičnom orkestralnom narativu – poziva na izražavanje i zajedništvo. U njima djeca ne samo da reproduciraju, već oblikuju glazbu, donoseći vlastiti ton u dijalog s onim što je napisano.“

    Brojna publika – uzvanici, profesori, roditelji, prijatelji i svi koji su željeli čuti dobru glazbu, pratila je trosatni glazbeni spektakl na kome su nastupili različiti ansambli Glazbenog učilišta Elly Bašić, počevši od Muzičkog vrtića s preko sto i dvadeset polaznika do orkestara osnovne i srednje škole. Nakon pozdravnih riječi i zahvale ravnateljice Mirele Buchberger Karlo, pozornicu su preplavili polaznici Muzičkog vrtića i otpjevali dvije pjesme: Žabac Suzane Ovčarić Raić (u obradi Ive Bardun) uz pratnju Brass kvinteta GU Elly Bašić pod ravnanjem Rudolfa Homena te englesku tradicionalnu pjesmu Lavandin cvijet (u prepjevu Aide Tavčar i u obradi Sandre Munić) uz pratnju komornog instrumentalnog sastava pod ravnanjem Ive Bardun, prof.

    Sljedeću skladbu, prvi stavak One For All (Jedan za sve) iz suite The Musketeers (Mušketiri) Igora Lešnika izveo je Ansambl udaraljki (šest učenika) čiji je nastup pripremio Josip Konfic, prof. Skladbu Easy haka Jeana-Denisa Michata (1971.) izveo je Ansambl saksofona i udaraljki pod ravnanjem nastavnika i dirigenta Lovre Merčepa, a nastupe većih sastava je nakratko prekinuo nastup klavirskog dua Tomislav Joć i Matej Božić koji je priredila njihova nastavnica Zorica Mihajlović. Odsvirali su dva Mađarska plesa (br. 1 u g-molu i br. 6 u Des-duru) Johannesa Brahmsa (1833–1897).

    Za uspješnu nastavu violončela svakako treba odati priznanje dugogodišnjoj profesorici Dobrili Berković Magdalenić čiji su mnogi učenici danas uspješni solisti, te orkestralni i komorni glazbenici (među kojima se svakako ističe Monika Leskovar). Tradicija nastave violončela odrazila se u nastupu Ansambla violončela koji je pripremio Andrija Šimić, prof., a slušali smo Himnu za dvanaest violončela, op. 57 Juliusa Klengela (1859–1933). Skladba je prvi put izvedena 1922. godine na pogrebu dirigenta Artura Nikischa (1855–1922).

    Završni dio prvoga dijela koncerta pripao je zborovima osnovne i srednje škole. Najprije smo slušali skladbu Look of the World (Izgled svijeta) uz pratnju flaute, oboe i klavira Johna Ruttera (1945.), a zatim a cappella skladbu Bring Me Little Water, Silvy (Donesi mi malo vode, Silvy) Huddiea Ledbettera (1888–1949) u obradi Moire Smiley (1976.). Zborom je ravnao Boris Klarić, prof., a zbor osnovne škole pripremila je Karla Ledić, prof.

    Drugi dio koncerta počeo je nastupom orkestra gitara. Uspješnu poduku gitare možemo također vezati uz ime jednog pedagoga: bio je to Ante Čagalj čiji rad nastavljaju nasljednici. Voditelj i aranžer Juraj Stojić, prof., priredio je za nastup četiri skladbe: Los Tres Golpes (Tri pogotka) Ignacia Cervantesa (1847–1905), Danza Locumi (Locumi ples) Ernesta Lecuone (1895–1963) te dvije tradicijske: kolumbijsku Carmentea i bolivijsku Boliviana. Skupno muziciranje učenika osnovne škole pratili smo u nastupu Simfonijskog orkestra osnovne škole kojim je ravnao dirigent i voditelj puhačkog orkestra Josip Hrastić, dok je gudače pripremila Dora Maganić, prof. Na njihovome je programu bila glazba Henryja Mancinija (1924–1994) u obradi Calvina Custera (1939–1998) i to tri prva stavka iz suite A Tribute to Henry Mancini (Posveta Henryju Manciniju): I. Baby-Elephant Walke (Šetnja slonića), II. Charade i III. The Pink Panther.

    Na Glazbenom učilištu Elly Bašić značajno mjesto pripada i poduci harmonike. Atraktivnu točku priredio je Harmonikaški orkestar (s nekoliko udaraljkaša) čiji j voditelj Paulo Rušnov, prof. Slušali smo peterostavačnu suitu Dakota Jacoba de Haana (1959.) koji je u pripovijesti o Sioux-Indijancima koristio stare napjeve iz Južne Dakote. Skladbu je za harmonikaški orkestar prilagodila Melinda Jane Wagner (1957.). Puhački orkestar srednje škole, čiji je voditelj Marko Lucijan Hraščanec, prof., predstavio se skladbom Arabesque Samuela R. Hazoa (1966.).

    Kraj koncerta donio je i najdulju točku – ulomke iz baleta All the Love (Sva ljubav) Leona Lončara, mladog skladatelja i bivšeg učenika Glazbenog učilišta Elly Bašić. Djelo je napisao u dobi od šesnaest godina, a kako stoji u programskoj knjižici: „Balet je inspiriran dvama moćnim izvorima: distopijskom vizijom društva iz romana Farenheit 451 Raya Bradburyja, u kojem su znanje i umjetnost sustavno potiskivani, te tragičnom ljubavnom pričom Romea i Julije.“

    Uz Simfonijski orkestar srednje škole i soliste Tomu Lušetića (klavir, učenik Daria Sabola, prof.), Jurja Stojića (prof. gitare) te Elizabetu Belković i Nuo Cheng (klavir četveroručno, učenice Zorice Mihajlović, prof.), nastupili su učenici Škole suvremenog plesa Ane Maletić čije su nastavnice i autorice koreografija Renata Vraneković, prof. (3. razred) i Nataša Jurišić, prof. (2. razred). Mentorica mladoga skladatelja je Sara Jakopović, a izvedbom je ravnao dirigent i voditelj Simfonijskog orkestra srednje škole Josip Hrastić, prof.

    Prateći zahtjevan program doista smo se mogli uvjeriti u visoke interpretativne dosege učenika Glazbenog učilišta Elly Bašić, koji svoje glazbeno obrazovanje stječu po jedinstvenoj metodi učenja solfeggia, ali i ostalih teorijskih disciplina i instrumenta (ili pjevanja) obgrljeni pažnjom svojih nastavnika koji ih prate na putu oblikovanja kreativnih, samopouzdanih i odgovornih ljudi (i glazbenika). Poprilično vremena iziskivalo je pripremanje pozornice (stolice, pultovi) za nastupe ansambala s različitim brojem izvođača, a redateljica ovog projekta Lea Anastazija Fleger je u dulje stanke uvrstila video-projekcije o Elly Bašić, o njenim učenicima i brojnim suradnicima te o školi koja od 2020. djeluje u prostorijama u Vlaškoj ulici 87 nakon niza godina provedenih u Mlinarskoj 25. Video-projekcije priredila je Antonija Kren, a kroz program su vodili bivši učenici škole Lovro Urlić i Ana Rene Čolak. Organizaciju proslave 60. obljetnice preuzele su ravnateljica škole Mirela Buchenberger Karlo i nastavnice Mirjana Futač Homen, Maja Kordić i Nives Krizmanić, a ostvarile su je „u suradnji s kolegama koji su pripremali programe i podršku ostalih djelatnika Škole.“

    Ovaj koncert, a po svemu sudeći moglo bi se to reći i za ostale održane od početka ove godine, potvrdio je neizmjernu ljubav, entuzijazam, požrtvovnost i odgovoran pristup pedagoga Glazbenog učilišta Elly Bašić. Svi oni – slijedeći put svoje iznimne, ambiciozne i predane kolegice, pedagoginje i znanstvenice Elly Bašić, i dalje nastoje pridobiti za glazbu „svako dijete“, a ne samo ono koje pokazuje više nadarenosti. Glazba bi mogla imati značajnu ulogu u oblikovanju osobnosti budućih članova društvene zajednice u kojoj će moći potvrditi vlastite sposobnosti i etička načela. Šezdeset godina djelovanja škole s jedinstvenom pedagoškom metodom zasluga je svih njenih djelatnika koji su obrazovali brojne generacije, pa im poželimo puno novih uspjeha u sljedećim godinama!

    (Pročitajte prethodni nastavak)

    © Snježana Miklaušić-Ćeran, KLASIKA.hr, 23. lipnja 2025.

Piše:

Snježana
Miklaušić-Ćeran

kritike