Obilje lijepe glazbe

Dobrotvorni koncert za Rotary Club Zagreb, Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski, 28. studenoga 2008.

• 
  Dobrotvorni koncerti u pravilu nastoje popularnim programima privući što više publike kako bi postigli svoju humanitarnu svrhu – u ovom slučaju pomaganje obrazovanja darovitih hrvatskih studenata. Iako velika dvorana Vatroslava Lisinskog u petak i nije bila dupkom puna, ipak se okupio velik broj rotarijanaca kako bi u svečanom ozračju poduprli projekt i uživali u tradicionalnom dobrotvornom Rotary koncertu Zagrebačke filharmonije.
  
  Ove godine upriličena je večer biranih opernih ulomaka u izvedbi filharmoničara pod ravnanjem našeg čestog gosta – bečkog dirigenta Johannesa Wildnera i dvoje mladih, ali već afirmiranih solista – sopranistice Valentine Fijačko i tenora Tomislava Mužeka. Oboje su istaknuti članovi splitske Opere, ali i sve traženiji gosti u drugim domaćim i stranim opernim kućama, te ih je bilo zadovoljstvo ovom prigodom čuti u najpoznatijim arijama i duetima romantičnog repertoara.
  
  Posebne pohvale zaslužuje Valentina Fijačko. Dominirala je svojim lijepim ujednačenim lirskim sopranom, izvrsnom tehnikom i pažljivo postavljenim i oblikovanim visokim tonovima, što je rijetka kvaliteta u mladih pjevača. Ukratko, čuli smo uzorni belcanto u arijama Si, mi chiamano Mimi iz Puccinijeve opere La Bohème i Rusalke iz istoimene Dvořákove opere te u dodatku u ariji Laurette O mio babbino caro iz Puccinijeve opere Gianni Schicchi.
  
  Tomislav Mužek, lijepa glasa i velikog potencijala, nažalost muku muči s visinama. Bio je nestabilan u ariji Vojvode od Mantove (Ella mi fu rapita) iz Verdijeva Rigoletta, bolji u Wertheru Julesa Masseneta (Pourquoi me réveiller?), a najbolji u arijama Fausta (Salut! Demeure chaste et pure) i Nemorina (Una furtiva lagrima) iz Donizettijeva Ljubavnog napitka. Tu je pokazao neupitnu sigurnost, muzikalnost i uvjerljivost interpretacije.
  
  Umjetnici su skladno otpjevali duet Violette i Alfreda (Parigi, o cara) iz Verdijeve Traviate, duet Mimi i Rodolfa (O soave fanciulla) iz Puccinijeve opere La Bohème i vrlo dojmljiv duet Margarete i Fausta (Il se fait tard, adieu!) iz Gounodova Fausta, a u dodacima lijepo je odjeknuo i duet Marice i Tončija iz Tijardovićeva Spli'skog akvarela te na kraju nezaobilazna Napitnica iz Traviate.
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  Zagrebačka filharmonija pod ravnanjem temperamentnog opernog znalca Johannesa Wildnera pružila je dostojnu pratnju solistima, te izvela čak pet samostalnih instrumentalnih ulomaka u kojima su prvenstveno zablistali vrsni solisti: najbolji su bili prva violina, viola i violončelo zajedno s cijelom dionicom, zatim oboa, klarinet, i fagot, engleski rog, trublja, piccolo, harfa i timpani. Predigra Verdijeve opere Moć sudbine na samom početku večeri bila je ponešto prebučna, Poloneza iz Evgenija Onjegina Petra Iljiča Čajkovskog nedorađena, ali je vrlo dobra bila predigra Rossinijeve opere Guillaume Tell. Skladno su zvučala i intermezza iz Mascagnijeve opere Cavalleria rusticana i Puccinijeve Manon Lescaut.
  
  Unatoč spomenutim nedostacima, dobrotvorni Rotary koncert Zagrebačke filharmonije pružio je obilje lijepe glazbe u pretežito uspješnim izvedbama i publika ga je zajedno s četiri dodatka ispratila ovacijama.
  
  © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 24. studenoga 2008.

Piše: