U sklopu pretplatničkog ciklusa Crvena oktava u petak 5. prosinca Zagrebačka filharmonija održala je koncert Puccini Gala, posvećen skladatelju Giacomu Pucciniju u povodu 150. obljetnice rođenja. Koncertom, na kojem su izvedeni instrumentalni ulomci i arije iz većine skladateljevih opera, ravnala je kanadska dirigentica Keri-Lynn Wilson, a kao solisti nastupili su sopranistica Valentina Fijačko i tenor Tomislav Mužek.
Koncert je započeo jedinim neopernim djelom izvedenim te večeri - Preludio Sinfonico. U tom djelu strastvene melodijske invencije Zagrebačka filharmonija vođena nenametljivom no sigurnom gestom dirigentice Keri-Lynn Wilson pokazala se u najboljem svjetlu.
Slijedila je Mužekova izvedba arije Recondita armonia iz opere Tosca, a potom je Fijačko arijom Magde Chi il bel sogno di Doretta podsjetila na hrvatsku praizvedbu opere Lastavica. Nakon La tregenda, orkestralnog intermezza prve Puccinijeve opere Le Villi, na kraju prvog dijela koncerta izveden je završni dio prvog čina opere La Bohème. Budući da su na pozornici matičnog splitskog HNK već nastupali u ulogama Rodolfa i Mimi, koncertnu interpretaciju arija Che gelida manina, Mi chiamano Mimì te dueta O soave fanciulla Mužek i Fijačko pretvorili su u polukoncertnu i završili je izlaskom sa scene.
Drugi dio koncerta otvorila je jedna od najpoznatijih Puccinijevih arija O mio babbino caro, arija Laurette iz opere Gianni Schicchi, koju je Fijačko interpretirala vrlo muzikalno. Nakon arije Pinkertona Addio, fiorito asil iz trećeg čina opere Madama Butterfly te intermezza iz opere Manon Lescaut na kraju koncerta izvedene su dvije arije iz trećeg čina posljednje skladateljeve opere Turandot. Bile su to arija Liù Tu che di gel sei cinta te slavna arija Calafa Nessun dorma! koja je u dojmljivoj Mužekovoj izvedbi zaključila koncert.
Zagrebačka filharmonija uglavnom je pružila vrlo dobru potporu solistima, a za rijetke trenutke kada je nadglasala Tomislava Mužeka odgovornost ne snosi dirigentica, nego solist koji je u visinama bio nedovoljno snažan. Valentina Fijačko imala je suprotan problem. Glasnoća njezina pjevanja tek bi mjestimice dotakla piano i brzo postala snažnija i kada za to nije bilo ni razloga ni potrebe. Koncert je sadržavao ukupno tek nešto manje od šezdeset minuta čiste glazbe i premda su na njemu izvedeni ulomci iz gotovo svih opera Giacoma Puccinija, izostale su neke od najslavnijih arija (primjerice Toskina arija Vissi d'arte, vissi d'amore te Cavaradossijeva E lucevan le stelle) te je stoga naziv Puccini Gala ipak malo pretjeran. Ipak, dobar prijem koncerta kod publike koja je ispunila veliku dvoranu Lisinski u popriličnom broju pokazatelj je da interes postoji te da se ne treba bojati da će operne izvedbe odbiti publiku. Naprotiv. Za potkrepu takva stajališta dovoljno je sjetiti se dobrog prijema prošlosezonske koncertne izvedbe Toske.
Za kraj jedna napomena: kao što se već znalo desiti kada je riječ o atraktivnijim koncertima, programske knjižice bile su razgrabljene, tako da su mnogi posjetitelji ostali bez svog primjerka, te bi stoga trebalo povećati njihovu nakladu.
© Goran Ivanišević, KULISA.eu, 7. prosinca 2008.
