Razočarao Schlomo Mintz

Koncert Zagrebačke filharmonije uz dirigenta i solista Shlomu Mintza, KD Vatroslava Lisinskog, 12. prosinca 2008.

  • Shlomo Mintz; foto: Wikipedia (en.wikipedia.org)Violinist i dirigent Shlomo Mintz razvio je uspješnu karijeru, ali ne u Moskvi gdje je rođen 1957. i gdje je živio tek dvije godine, nego u Izraelu kamo su mu roditelji emigrirali i gdje je počeo učiti violinu i već sa jedanaest godina debitirao uz Izraelsku filharmoniju.

    Sa šesnaest godina prvi je put nastupio u njujorškom Carnegie Hallu, te nastavio studij na Juliardu. S osamnaest godina dirigira i tad započinje njegova karijera uvaženog solista, dirigenta i pedagoga. Surađivao je i sa Zagrebačkom filharmonijom, te je od ove sezone imenovan stalnim gostom dirigentom tog orkestra.

    Shlomo Mintz proteklog je tjedna očekivano nastupio u dvostrukoj ulozi. Kao solist u Koncertu za violinu i orkestar u C-duru Josepha Haydna i dirigent u jazz suiti Orašar slavnoga američkog jazz skladatelja Dukea Ellingtona te u briljantnom Koncertu za orkestar Béle Bartóka. Manje su poznate Ellingtonove brojne filmske partiture, mjuzikli i obrade klasičnih hitova u jazz stilu. Stoga je bilo zanimljivo čuti popularni balet Petra Iljiča Čajkovskog i u ovoj inačici, nastaloj u suradnji s Billyjem Strayhornom. No to bi se djelo stilski bolje uklopilo u neki novogodišnji program sličnog sadržaja, negoli uz klasičnog Haydna i virtuoznog Bartoka.

    Haydnov Koncert izveden je uz smanjeni sastav orkestra bez dirigenta, jer je Shlomo Mintz svirao uglavnom leđima okrenut glazbenicima i nije ih dovoljno animirao za uspješniji zajednički nastup. A niti sam nije, unatoč lijepim tragovima vrsnog umjetnika, pružio očekivanu sigurnost. Kao dirigent, Shlomo Mintz je zajedno s orkestrom uredno pročitao partiture, glazbenici su bili na profesionalnoj razini s brojnim uspješnim solima, ali ukupni je dojam bio razočaravajući. Nije uspostavljen pravi kontakt s orkestrom, a vođenje je djelovalo nezainteresirano, bez dovoljno dubine, kreativne iskre i šarma.

    © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 15. prosinca 2008.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike