Ugodno iznenađenje naših

Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu: Gioachino Rossini, Pepeljuga, red. Peter Pawlik

  • Luciano Batinić (Alidoro), Helena Lucić (Angelina); HNK u Zagrebu, Gioachino Rossini, Pepeljuga, red. Peter Pawlik; foto: Saša NovkovićNa izvedbi opere Pepeljuge 28. siječnja u HNK-u u Zagrebu našli su se na okupu, kolokvijalno rečeno, naši izvođači. I priredili su nam više nego ugodna iznenađenja. Iako je premijerna Angelina pjevačica nedvojbene pjevačke i scenske kulture te lijepa, topla glasa, našoj Angelini Heleni Lucić ništa od toga ne nedostaje a k tome bolje vlada visokim registrom, točnije, dostiže tražene visoke tonove, što je bilo osobito razvidno u završnom rondu. Dok je premijerna Angelina tu bila najmanje dobra, mlađa i temperamentnija Helena Lucić upravo je tu bila najbolja. Možda nije toliko profinjena u glumi kao Ning Liang, ali je svježa i spontana, lijepa glasa i stasa, jednom riječi šarmantan rosinijevski mezzosopran na kojega treba itekako računati ako se i ubuduće bude posezalo za komičnim Rossinijem.

    Marta Babić (Tisbe), Marko Minica (Dandini), Ivana Kladarin (Clorinda), Ozren Bilušić (Don Magnifico) i Muški zbor; HNK u Zagrebu, Gioachino Rossini, Pepeljuga, red. Peter Pawlik; foto: Saša NovkovićPravo otkriće bio je 21-godišnji Marko Mimica kao Dandini, lijepa glasa velika opsega, zadivljujuće pjevačke i scenske sigurnosti, ukratko, izvrstan. Sestre Clorindu i Tisbe pjevale su Marija Kuhar Šoša i Anastazija Kaptelova. Oba sestrinska para jednako su pjevački i scenski uspjela, razlikuju se tek u sitnijim pojedinostima, i samo je pitanje ukusa koja će se više svidjeti.

    O Ozrenu Bilušiću i Lucianu Batiniću bilo je već riječi u prethodnom osvrtu. Valja samo dodati da je Bilušić bio umjereniji u doziranju komike i samim tim  primjereniji i uspješniji, a Batinić je opet pružio školski primjer rossinijevskog pjevanja. Ako je itko od premijernih nedostajao bio je to savršeni mladi Yang Yang. Ali Dejanu Vrbančiču nema se što prigovoriti. On je profesionalno bio pjevački posve korektan i scenski uvjerljiv. Predstava je bila scenski razigranija i muzički sigurnija, zbor je oplemenio ton. Dirigirao je Gianluca Marcianò.

    Marija Barbieri, KULISA.eu, 31. siječnja 2009.

Piše:

Marija
Barbieri

kritike

najavljujemo...