Dvostruki koncert za višestruko zadovoljstvo

Zagrebačka filharmonija, In memoriam Lovro pl. Matačić, dirigent Pavle Dešpalj, solisti Stefan Milenkovich, violina, Ani Aznavoorian, violončelo, KD Vatroslav Lisinski, Zagreb, 20. veljače 2009.

• Od smrti Lovre pl. Matačića 1985, Zagrebačka filharmonija svake godine jedan koncert posvećuje sjećanju na svojeg bivšeg šefa-dirigenta i počasnog šefa-dirigenta maestra Lovru pl. Matačića, glazbenu legendu zapamćenu po nezaboravnim interpretacijama, mnogima upravo uz Filharmoničare. Ovogodišnji program, koji je dan ranije izveden i u Zadru u sklopu koncertne sezone tamošnje Hrvatske kazališne kuće, a 20. veljače za pretplatnike Plave oktave u KD Vatroslava Lisinskog, pripremio je mestro Pavle Dešpalj, također bivši šef-dirigent Zagrebačke filharmonije, koji s tim orkestrom surađuje više od tri desetljeća, a posebno je vezan i uz Zadar, gdje je osnovao Glazbene večeri u sv. Donatu i Zadarski komorni orkestar.
  
  U povodu 75. rođendana maestro Dešpalj otvorio je koncert svojim Varijacijama za orkestar iz davne 1957, nastalim za vrijeme studija kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Stjepana Šuleka. Kao i ostale skladbe iz tog razdoblja (Passacaglia i fuga za klavir i gudače, Tri koralne predigre na Bachov koral za komorni orkestar i Koncert za violinu i orkestar ) i ova, zanatski uspjela, slijedi neoklasične i neoromantične zasade s neskrivenim divljenjem prema skladateljskim legendama 20. stoljeća – pariškoj Šestorki, Šostakoviču, Prokofjevu, Bartoku, Stravinskom… Uz pažljivu pripremu izvedba je bila na visokoj razini s posebno uočljivom kompaktnom dionicom violina na početku, što se međutim tijekom večeri ponešto rasplinulo.
  
  U nastavku programa je izvedena 1. Simfonija u C-duru, op. 21 Ludwiga van Beethovena, skladatelja kojeg je Matačić posebno volio i cijenio te mu posvetio mnogo vremena na koncertnom podiju. O Beethovenu je Matačić znao reći da „nam je potreban, u stoljeću tragičnog kraja u kojem živimo… on naglašava naše suvremene probleme i njegova je glazba aktualna kao nikad dosad…danas se moramo boriti za slobodu mišljenja, a Beethoven je s nama“. S nostalgijom smo se prisjetili u ovoj prigodi Matačićeve nenadmašne interpretacije i tog Beethovenovog simfonijskog prvijenca.
  
  Poslastica je međutim poslužena na kraju večeri. Bio je to Dvostruki koncert za violinu, violončelo i orkestar u a-molu Johannesa Brahmsa. Osebujno i rijetko djelo tog sastava, nastalo na kraju skladateljevog stvaralačkog puta, zrelo je i nabijeno emocijama, od nježnosti, topline, sjete i dramatike do završnog virtuoznog i rasplesanog Ronda punog radosti i optimizma. Solisti u tom remek-djelu bili su bračni i umjetnički par iz SAD-a violinist Stefan Milenkovich nekadašnje čudo od djeteta i violončelistica Ani Aznavoorian, Amerikanka armenskog podrijetla. Oboje su sjajni glazbenici prekrasnog tona, muzikalnosti i besprijekorne tehnike, uigrani do savršenstva. Uostalom uz samostalne umjetničke i pedagoške karijere sviraju u Korintskom triju uz pijanista Adama Neimana s kojim se poznaju još sa studija na Julliardu i zajedno nastupaju od 1997.
  
  Zanimljivo je da su ovom prigodom svirali na novim instrumentima koje je izradio Anin otac, ugledni graditelj iz Čikaga Peter Aznavoorian. Iako se radi o kvalitetnim instrumentima, ipak je ton violine bio nešto u sjeni violončela. No, to je nadmašila njihova izvrsna svirka i muziciranje, koju je nastojao slijediti i orkestar. Oduševljena publika ispratila je izvedbu ovacijama, pa je završni stavak ponovljen i u dodatku.
  
  © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 23. veljače 2009.

Piše: