Odiseja za glasovirom

Bijela oktava Zagrebačke filharmonije, dirigent Uroš Lajovic, solist Lovro Pogorelić, glasovir, KD Vatroslav Lisinski, Zagreb, 3. travnja 2009.

  • Uroš LajovicOvacijama, uz dugotrajni pljesak, brojne publike ispraćen je pijanist Lovro Pogorelić za izvrsnu interpretaciju vrlo zahtjevnog virtuoznog 2. koncerta za glasovir i orkestar u g-molu, op. 16 Sergeja Sergejeviča Prokofjeva. Umjetnik se zahvalio još jednim preludijem Sergeja Rahmanjinova, jer se na njegovom najnovijem nosaču zvuka u izdanju francuske diskografske kuće Intrada, koji je na hrvatsko tržište plasirao Dancing Bear i koji je tijekom večeri bio dostupan posjetiteljima koncerta, nalazi Devet preludija iz opusa 23 i 32 Sergeja Rahmanjinova i pijanistička inačica Slika s izložbe Modesta Petroviča Musorgskog. Zanimljivo je da je ovo drugi CD Lovre Pogorelića u izdanju pariške Intrade koji je Pianobleu odabrao kao CD mjeseca siječnja 2009.

    Maestro Uroš Lajovic osigurao je umjetniku solidnu pratnju, a u uvodnom dijelu koncerta predstavio je zanimljivu Sonatu Pian'e forte renesansnog talijanskog skladatelja Giovannia Gabrielija u odličnom dijalogu dvije odvojene i sučeljene reprezentativne skupine od ukupno osam limenih puhača Zagrebačke filharmonije (dva roga i dvije trublje na jednoj strani pozornice nasuprot trima trombonima i tubi na drugoj strani) po uzoru na omiljenu polifonu vokalnu tehniku cori spezzati.

    Lovro Pogorelić, foto: Damil Kalogjera, www.dubrovnik-festival.hrU drugom dijelu večeri dobili smo još jednu poslasticu: znamenitu simfonijsku pjesmu Tako je govorio Zaratustra, op. 30 Richarda Straussa posvećenu Nietzseovu geniju nastalu 1896. Autor je glazbenim sredstvima izrazio filozofski tekst istoimenog Nietzscheova remek-djela s idejom o razvoju ljudske rase od samih početaka do ideje o nadčovjeku. Nezaobilazna je pritom asocijacija na sjajan Kubrickov film 2001: Odiseja u svemiru, koji vrlo učinkovito koristi glazbu s početka te Straussove monolitne zvukovne građevine uzorne simfonijske strukture. Djelo je pod znalačkim i strastvenim vodstvom maestra Lajovica (dirigirao je napamet) zvučalo moćno i profinjeno, pregledno i koncizno, u vrlo dobroj izvedbi Zagrebačke filharmonije i njezinih vrsnih solista.

    © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 5. travnja 2009.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike