Mintzove neučinkovite geste

Zagrebačka filharmonija, dirigent Shlomo Mintz, solistica Adrienne Krausz, klavir, KD Vatroslav Lisinski, 12. lipnja 2009.

• Američki violinist i dirigent rusko-izraelskog podrijetla Shlomo Mintz, koji sa Zagrebačkom filharmonijom ima četverogodišnji ugovor stalnoga gosta-dirigenta, završio je sezonu koncertom u kojem se nije pojavio u obje uloge, kao što to često čini, nego je samo dirigirao. Na programu su bile dvije skladbe Wolfganga Amadeusa Mozarta i Slike s izložbe Modesta Petroviča Musorgskog u obradi Mauricea Ravela. Solistica je bila mađarska pijanistica srednje generacije Adrienne Krausz, umjetnica bogate karijere koja, kako piše u njezinoj biografiji, često nastupa i sa Shlomom Mintzom diljem svijeta.
  
  Prvi dio programa, posvećen Mozartu, počeo je ljupkom predigrom ranoj skladateljevoj komičnoj operi La finta semplice, KV 51. Uredno odsvirana partitura bila je, međutim, nepotrebno razlomljena stankama između pojedinih dijelova. U nastavku je slijedio 9. koncert za klavir i orkestar u Es-duru KV 271 'Jeunehomme', dakle zrelije djelo naslovljeno po francuskoj pijanistici Mlle Jeunehomme koja je navodno bila nadahnuće skladatelju. Tim svojim prvim opsežnijim klavirskim remek-djelom dvadesetjednogodišnji Mozart se uoči odlaska s majkom u Pariz dokazao kao prvorazredni skladatelj.
  
  U briljantnoj, virtuoznoj i efektnoj partituri u kojoj je glasovir apsolutno u prvome planu, posebice u trećem stavku, pijanistica Adrienne Krausz nastupila je sigurno s lijepim kantilenama, ali i nešto preoštrim forte dijelovima. Mjestimice je bila upitna i agogika, ali i ritam, ne uvijek usklađen s pratnjom. U cjelini je Mozartu, uključujući i solistički dodatak – popularni stavak Alla Turca, ipak nedostajalo više šarma, lakoće i prozračnosti.
  
  Dok je prvi dio programa u skladu s Mozartovim klasičnim partiturama izveden sa smanjenim orkestrom, drugi dio, Slike s izložbe ruskog romantičara Modesta Petroviča Musorgskog u raskošnoj Ravelovoj orkestraciji, uposlio je čitav ansambl. To popularno djelo Zagrebačka filharmonija je često izvodila s raznim dirigentima i odlično ga poznaje. Tehnička sigurnost izvedbe nije, dakle, bila upitna (osim u sitnim detaljima), ali je nedostajalo maštovitosti interpretacije koja bi pojedinim tako sjajno orkestriranim slikama dala više života i karakterističnog ugođaja. A to ovisi, dakako, o dirigentskom nervu koji dolazi iznutra, a ne manifestira se samo taktiranjem i napadnim neučinkovitim gestama.
  
  © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 14. lipnja 2009.

Piše: