Oduševljavajući duo flaute i gitare

Lucija Stilinović, flauta, Pedro Ribeiro Rodrigues, gitara, Velika koncertna dvorana HNK u Varaždinu

• 

  Nastup s gitaristom Pedrom Ribeirom Rodriguesom, koji su organizirali Koncertni ured i HNK Varaždin, bio je pak primjer kako dvoje odličnih glazbenika mudrim odabirom djela pouzdano ostvaruje koncert kao svečanost u kojoj mogu  uživati slušatelji prvenstveno željni lijepe glazbe. Odabrali su skladbe trojice skladatelja, na početku Arpeggione Sonatu u a-molu, D 821 Franza Schuberta (1797-1828), pionira osjećajnog bečkog romantizma, potom Tri dijaloga Borisa Papandopula (1906-1991), legende hrvatske glazbe 20. stoljeća, te na kraju Histoire du tango Astora Piazzolle (1921-1992) antologijskog ciklusa čija četiri stavka Bordel 1900, Café 1930, Nightclub 1960 i Concert d'aujourd'hui sjajno predstavljaju skladatelja koji je u 20. stoljeću globalno proslavio ritmove i karaktere argentinskog tanga. Zbilja, program kojim duo Stilinović-Ribeiro Rodrigues može putovati bilo kuda, jer uspjeh će ih pratiti uvijek i svuda!

  Schubert je Sonatu u a-molu, D 821 skladao za instrument arpeggione, glazbeni instrument sa šest žica koji je bio ugađan poput gitare ali sa zakrivljenim mostom, tako da je bilo moguće svirati s gudalom poput violončela, pa je stoga bio sličan bas violi da gamba i ponekad nazivan gitara violončelo. U svakom slučaju, to glazbalo više nije u uporabi, a Schubertova je skladba zahvaljujući ljepoti glazbenih misli obrađivana za različite kombinacije instrumenata. Istaknuti hrvatski violončelist Valter Dešpalj obradio ju je za flautu i gitaru, a Lucija Stilinović i Pedro Ribeiro Rodrigues oživjeli su uzorno njezinu raspjevanu i osjećajnu dušu, razgalivši srca slušatelja.

  Boris Papandopulo bio je izuzetno plodan skladatelj i nama koji smo ga još imali sreću poznavati, pa i intervjuirati, dobro je poznato da je rado pisao po narudžbi, kako je kome nešto trebalo da na programu ima i djelo domaćeg autora. Iz koje su godine i za koga točno skladana Tri dijaloga za flautu i gitaru nije mi u ovom trenutku poznato, a na programskom listiću nije bilo podataka o djelima. U svakom slučaju, dobro znana Papandopulova žovijalnost, njegov iskričavi duh i skladateljski dar za pisanje formalno skladne i sadržajno uhu ugodne glazbe odlikuju i razgovore flaute i gitare koje su nadahnuto i tehnički pouzdano interpretirali Lucija Stilinović i Pedro Ribeiro Rodrigues.

  Kada je pak na red došao ciklus Astora Piazzolle, kojim je genijalni majstor u četiri zvučne slike opisao Povijest tanga, slušateljski su užici došli na svoje. Nenametljivo a senzualno, virtuozno i muzikalno, flauta i gitara u odličnoj su uigranosti isplesale melodije i ritmove tanga. Očito je da se dvoje mladih glazbenika dobro razumije, da su im glazbeni senzibiliteti podudarni i da uživaju muzicirati zajedno. Pa još kada nađu prikladni naziv za svoj duo, moguć je prodor na koncertne podije urbi et orbi. Sretno vam, Lucija i Pedro!

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 26. svibnja 2024.

Piše: