Raskoš višeglasja i duhovnosti: Varaždinski amaterski zbor oduševljava poput profesionalnog

Zbor Via Varaždin, Toni Nežić, bas, Luka Šopar, dirigent, Kapucinska crkva Presvetog Trojstva, Varaždin, 7. lipnja 2025.

• 

  Bilo bi vrijedno ispisati povjesnicu amaterskog zborskog pjevanja u Varaždinu. Bila bi to neosporno knjiga s jako mnogo stranica i brojnim podacima, a počeci bi sezali daleko u prošlost grada čija se glazbena kultura potvrđuje već stoljećima. Praćenje suvremenih uspjeha amaterskih zborova u „gradu glazbe, baroka i cvijeća“, kako se rado označava Varaždin, u prvi plan ističe crkvene mješovite zborove. Dakako, na prvom je mjestu Mješoviti amaterski zbor Chorus angelicus koji je 1999. u okviru Varaždinske biskupije utemeljio tadašnji katedralni glazbenik, dirigent, orguljaš i skladatelj Anđelko Igrec. Otkako je maestro Igrec napustio Varaždin zamijenivši ga austrijskim Badenom, a zbor se odvojio od Katedrale i osamostalio, njegov utemeljitelj dolazi u Varaždin i radi sa svojim Angelusima tek vezano uz određene projekte i nastupe uglavnom na koncertima Varaždinskih baroknih večeri. Primjer je ipak očito ostavio tragove i mladi su amateri – pjevači i pjevačice okupljeni u Zboru Via Kapucinske crkve Presvetog Trojstva u Varaždinu, uz liturgijsko pjevanje na misnim slavljima i crkvenim blagdanima poželjeli sići s kora i predstaviti se zahtjevnijim programima.

  Osnovan 2009. godine Zbor Via, koji okuplja srednjoškolce, studente i mlade zaposlene osobe, a koji djeluje unutar župe sv. Vida u Varaždinu, posljednjih godina privlači sve veću pozornost samostalnim izvedbama vrijednih i zahtjevnih djela sakralne glazbe raznih stilova. Niz nastupa s pomno biranim programima, suradnja sa zborom Chorus angelicus i sve pouzdanije samostalno nastupanje jačalo je koheziju zbora i uvjeravalo okupljene entuzijaste u mogućnosti izvođenja doista kompleksnih zborskih partitura. Jedno od vrijednih priznanja bila je Nagrada Ivan Werner Glazbene mladeži Varaždin | Jeunesses Musicales International dodijeljena Zboru Via u kategoriji glazbeno-scenske izvedbe za  zapaženi nastup u operi Didona i Eneja Henryja Purcella, održan 28. rujna 2023. godine u HNK Varaždin u sklopu programa 53. Varaždinskih baroknih večeri, a neophodno je potrebno navesti i koncert hrvatskih skladatelja u Europskom parlamentu u Bruxellesu zajedno s Varaždinskim komornim orkestrom i pod ravnanjem zborovođe Luke Šopara.

  

  Da je riječ o vrlo ambicioznom amaterskom mješovitom zboru pokazalo se i tijekom 2024. godine, u kojoj se pod vodstvom svojeg stalnog dirigenta Luke Šopara ponovljenim izvedbama u Varaždinu, Zagrebu i Beču  Zbor Via predstavio izvedbama Hrvatske mise Borisa Papandopula. To Papandopulovo antologijsko ostvarenje duhovne glazbe, skladano neposredno prije Drugog svjetskog rata, koje je pisano na (staro)hrvatskom jeziku i sadrži elemente hrvatske tradicionalne pučke crkvene glazbe pretočene u monumentalno djelo za zbor a capella i četiri solista, uglavnom pripada repertoaru profesionalnih mješoviti zborova. Ali kada ga kao zadatak za izvođenje preuzme amaterski zbor automatski se nameće konstatacija da je riječ o neustrašivim pjevačicama i pjevačima spremnima na ulaganje znatnog vremena i truda za svladavanje svih tehničkih pjevačkih traženja.

  Kao što je zapisala angažirana članica, predsjednica Zbora Via Karla Kelemen, riječ je o „raskošnom višeglasju koje ponekad obuhvaća i dvanaest glasova, harmonijskim rješenjima, naglim modulacijama i promjenama metra uklopljenima u umjetničko remek-djelo hrvatskog skladatelja Borisa Papandopula što je sve priuštilo izvođačima i slušateljima vrhunski glazbeni i duhovni doživljaj nagrađen na kraju izvedbe dugotrajnim pljeskom“. Uz Zbor Via nastupili su afirmirani vokalni solisti iz Hrvatske i to Tia Pikija, sopran, studentica solo pjevanja na Akademiji za glazbu i izvedbenu umjetnost u Beču, Martina Menegoni, mezzosopran, koja ostvaruje uloge u opernim kućama u Hrvatskoj i inozemstvu, Roko Radovan, tenor, česti solist u Operi HNK u Zagrebu i Matija Meić, bariton, stalni solist opere u Münchenu.

  Uspjesi postignuti navedenim nastupima potakli su dirigenta Luku Šopara i Zbor Via na još jedan a capella projekt. Naime, u ostavštini duhovne glazbe srpske ortodoksne crkve, izvorno nazvana Božanstvena liturgija Svetog Jovana Zlatoustog Stevana Mokranjca (1856–1914) djelo je koje odaje duhovnost i melodijsku ljepotu i nerijetko je na repertoaru i mješovitih zborova u Hrvatskoj. Kao jedna od najpoznatijih skladbi srpske glazbe s prijelaza 19. u 20. stoljeće, Liturgija skladana 1895. godine službeno je priznata kao dio bogoslužja Srpske pravoslavne crkve.

  Mokranjac je Liturgiju skladao koristeći prvi modus srpskog pjevanja prema srpskoj folklornoj tradiciji s kraja 18. stoljeća i glazba svjedoči sposobnost oblikovanja cjeline stilizacijom tih napjeva. Arhaični ugođaj odgovara slavenskom stilu a uzorno korištenje polifonih elemenata naglašava izražajnost svakog tona u melodijskoj liniji. Djelo je pisano za muški glas solo u dvostrukoj ulozi Đakona i Svećenika i za mješoviti zbor a capella.

  Pjevajući ispred oltara Kapucinske crkve bili su solist Toni Nežić, bas i Zbor Via u potpunosti vidljivi slušateljstvu koje je ispunilo crkvu i doista pažljivo pratilo izvedbu. Mokranjčeva Liturgija Svetog Jovana Zlatoustog započinje tradicionalnom jektenijom, ključnim elementom pravoslavnog bogoslužja koji izgovara Svećenik kao molitveni poziv. Svećeničke jektenije ispisao je Vojislav Ilić (1911–1999),  srpski dirigent, skladatelj i pedagog u čijem je razredu na Muzičkoj akademiji u Beogradu magistrirao maestro Vladimir Kranjčević, a koji je s Akademskim pjevačkim zborom Ivan Goran Kovačić trajno na repertoaru imao Mokranjčevu Liturgiju.

  U izmjenjivanju solista u ulogama Svećenika ili Đakona, te mješovitog zbora kao Naroda odvijaju se zazivi i molitve Liturgije, teksta koji je skladatelj vrsno i pomno uglazbio. Zacijelo najpoznatiji, najpopularniji dio je zborska molitva „Tebe pojem, Tebe blagoslovim, Tebe blagodarim Gospodi i molim ti sja, Bože naš“. Nadasve umilna melodija, dostojanstvena i majstorski harmonizirana, svakako je zvjezdani trenutak i logično je da je nakon burnog pljeska na kraju Zbor Via dodao/ponovio upravo tu molitvu.

  

  Bas Tonija Nežića čvrst je, siguran u svim lagama, dikcija razgovijetna i nastupi pouzdani i uvjerljivi. Uostalom, Toni Nežić, sve više traženi operni solist u Hrvatskoj i inozemstvu te docent solo pjevanja na Muzičkoj akademiji u Puli, dobro je upoznat s dionicama Liturgije budući da je već nastupao sa Zborom HRT-a. Uostalom, odličan Toni je profesionalac! Pohvale, i to vrlo utemeljene, uvjerene i glasne zaslužuju sve članice i članovi  Zbora Via. Jer, taj mješoviti zbor koji pjeva na nedjeljnim misama i označen je kao „amaterski“ ostvario je svoj vrlo zahtjevan, jednako tehnički kao i po trajanju monumentalan dio zadatka doista također profesionalno. Uostalom, da ih se samo čuje, tko bi mogao zaključiti da je riječ o pjevačima-amaterima. No eto, upravo taj naziv, koji dolazi od talijanskog glagola „amare = voljeti“ , moguće je shvatiti tek kao činjenicu da zbor za svoje sudjelovanje ne dobiva honorar, jer voli! Zato svakako zaslužuju pohvale i pljesak. Dakako, uz znatiželju koji će biti sljedeći izazov.

  © Zdenka Weber, KLASIKA.hr, 28. lipnja 2025.

Piše: